”U strahu smo, a moramo glumiti; goniči robova nas stišću, BOJIMO SE OTKAZA, psihički je neizdrživo”

”Zbog situacije u HNK Zagreb, kao glumica drugog javnog kazališta potvrđujem da se slične i iste situacije događaju u gotovo svim kazalištima u Hrvatskoj, a ljudi kao ja doživljavaju ogromne unutarnje stresove i traume rascijepani između straha od virusa i gubitka posla. Zahtjevam od Ministarstva kulture, Stožera i Vlade da kad već donose mjere onda i da nas zaštite jer se bojimo, a ne da nas ostavljaju na milost i nemilost ravnatelja/ica koji ovu priliku koriste iz sebičnih, licemjernih razloga; da dokažu da oni nešto rade i u ovim uvjetima i to pod svaku cijenu ,da su oni „super junaci“ u ovim uvjetima, a zapravo „gaze po leševima“, ne prijavljuju kontakte, zaražene prešućuju, a uvjeti rada su suprotni mjerama”, piše glumica jednog hrvatskog kazališta u pismu koje je poslala našoj redakciji, ohrabrena objavom informacije o stanju u HNK Zagreb

Nakon što smo objavili da u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu kulminira ogorčenje pjevača, glumaca, balerina te ostalih djelatnika zbog šikaniranja kojem su izloženi te zbog širenja bolesti uslijed zataškavanja informacija o zaraženim statistima i zaposlenicima, na redakcijski mail javila nam se dramska umjetnica jednog drugog javnog kazališta s informacijom da je i u njezinom kazalištu jednako zabrinjavajuća situacija, ako ne i gora. Zamolila je da ostane anonimna:

”Poštovana redakcijo ovaj apel šaljem vama da pomognete u obliku objave na svom portalu jer jedino će tako on doći do ušiju onih koji to trebaju čuti. Slanjem pisma nadležnim službama u većini slučajeva ostane u mail pretincima nepročitana i nebitna dok ne dođe do medija. Isto tako se ispričavam na mojoj anonimnosti nadalje zbog šikaniranja i straha od gubitka posla i egzistencije ali me na ovo ohrabrio istup kolega u HNK Zagreb.

”Strah me gubitka posla i šikaniranja”

Pišem ovo pismo prije svega kao građanka republike Hrvatske, a onda kao dramska umjetnica, zaposlena u javnoj kulturnoj ustanovi koju neću imenovati, iskreno iz straha od gubitka posla i šikaniranja. Moram naglasiti kako se već dulje vrijeme mislim javno, makar za početak i anonimno, iznijeti svoju priču, a na sve ovo me malo ohrabrilo javno priopćenje Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu odnosno njihovih zaposlenika u operi koji su javno progovorili o odnosu uprave kazališta prema epidemiji covida19.

Kako sam glumica u javnom kazalištu mogu i iz svog osobnog iskustva a iz iskustva puno mojih kolega svjedočiti sličnoj priči kao u HNK Zagreb. Sve vam ovo pišem jer sam ja i većina mojih kolega u strahu za osobno zdravlje, zdravlje svojih obitelji i poznanika. Naime sasvim je jasno da se u kazalištima ne može  među umjetnicima održavati nikakva distanca, niti bilo kakve mjere zaštite.

Na probama koje u kazalištima traju minimalno 4 sata uvjeti su užasni, gori nego u nekoj trgovini u kojima trgovkinje i kupci barem u većini slučajeva imaju maske. Većina kolega koje poznajem su u stalnom strahu jer se u kazalištima (očito zbog prirode posla koju je zapravo nemoguće održavati u ovim uvjetima htjeli mi to priznati ili ne) ne poštuju mjere i to se itekako i najviše potiče od strane intedanata i ravnatelja/ica kazališta što je eto primjer i u HNK Zagreb.

U kazalištima je zavladala klima (od strane uprava i ravnatelja najviše) negacije rizika povezanih s Covidom i da je djelatnost na sceni puno bitnija od zdravlja svih nas. Svakim danom sam i osobno svjedokinja ne samo nepoštivanja mjera u kulturnim ustanovama nego i na neki način stvaranja ogromnog psihičkog pritiska da ne kažem mobbinga na nas ljude koji žele biti odgovorni do te mjere da nas se „stiska uz zid“, da se osjećamo posramljeno ako se bojimo zaraze i da se počinjemo bojati da ako javno progovorimo o svemu ne ostanemo bez posla. Da se razumijemo, jako volim svoj posao. Uložila sam godine mukotrpnog rada na sebi jer umjetnički život nije ni malo lagan, ali kada dođe u pitanje zdravlje, koliko god mi je teško, biram zdravlje i odgovorno ponašanje zbog sebe, bližnjih i svih odgovornih ljudi.

”Ili nas zaštitite, ili proglasite kraj epidemije, jer je ovo neizdrživo”

Zbog situacije u HNK Zagreb ovom prilikom potvrđujem da se slične i iste situacije događaju u gotovo svim kazalištima u Hrvatskoj a ljudi kao ja doživljavaju ogromne unutarnje stresove i traume rascijepani između straha od virusa i gubitka posla. U većini kazališta publika je ograničena na 100 ili 50 ljudi i u tom smislu publika je valjda  zaštićena.

Ali što je s nama umjetnicima koji sve te predstave vrijedno pripremamo i uz ogromne rizike provodimo vrijeme na probama? Kao što rekoh, bez gotovo bilo kakve zaštite, koje je i da hoćemo gotovo nemoguće ostvariti. Zahtijevam od Ministarstva kulture, Stožera i Vlade da kad već donose mjere onda i da nas zaštite jer se bojimo, a ne da nas ostavljaju na milost i nemilost ravnatelja/ica koji ovu priliku uglavnom koriste iz sebičnih, licemjernih razloga; da dokažu da oni nešto rade i u ovim uvjetima i to pod svaku cijenu ,da su oni „super junaci“ u ovim uvjetima, a zapravo „gaze po leševima“, ne prijavljuju kontakte ,zaražene prešućuju, uvjeti rada su suprotni mjerama jer je te mjere zapravo u našem poslu uglavnom i nemoguće izvesti, događaju se tako brojne situacije suprotne mjerama i to sve po cijenu našeg zdravlja jer je njima očito bitnija njihova karijera nego svjetska epidemija i zdravlje zaposlenika. Ravnatelji/ce u ovoj situaciji ispadaju kao nekakvi goniči robova da se tako izrazim.

Neki čak i negiraju postojanje virusa. Zato vas molim još jednom da nas zaštitite, uvedete strože mjere, kazne, naročito kontrole ili da jednostavno sve ukinete i proglasite kraj epidemije jer je ova situacija psihički neizdrživa”, napisala je glumica jednog javnog kazališta u pismu poslanom na mail redakcije Promise.hr

FOTO ILUSTRACIJE: Pixabay; screenshot arhivske videosnimke