UNIŠTILI VOĆARE: Uskoro BLOKADA CESTA i prosvjed pred kućom Bože Petrova?!

Nezadovoljstvo je kulminiralo jer će zbog nebrige države, neosiguranog tržišta i propasti velikog uroda, mnogi završiti u dužničkom ropstvu (jer su se zadužili), a i zato jer ih u javnosti još i prozivaju jer su na tone gnjilih mandarina morali baciti, jer ih nisu imali kome prodati ni predati, a ni platiti berače za plodove koji će ionako propasti. Mnogi zato zovu građane u voćnjake da poberu koliko mogu. Oni koji su pokušali prodati veće količine na javnom mjestu, zažalili su – jer im je mandarine zaplijenila carina ili policija!

Poljoprivrednici iz doline Neretve planiraju, kako pišu mediji, organizirati prosvjed ispred nove kuće Bože Petrova u Metkoviću, a razmišljaju i o blokadi prometnica, kako bi ukazali na katastrofu s mandarinama i na ogromne gubitke te dužničko ropstvo u koje će upasti mnogi proizvođači.

Ogorčeni su i razočarani jer je toliko političara na vlasti iz doline Neretve, a svi ti ministri i saborski zastupnici nisu baš ništa učinili za egzistencijalno ugrožene ljude iz doline Neretve.

Nezadovoljstvo je kulminiralo jer će zbog nebrige države, neosiguranog tržišta, propasti velikog uroda, mnogi uzgajivači mandarina završiti u dužničkom ropstvu (mnogi su se zadužili za repromaterijal, gnojiva i zašitna sredsta, nakon nametnutog embarga Rusiji nije osigurano drugo tržište ni pomoć u plasmanu mandarina), a pogotovo zbog toga što ih u hrvatskoj javnosti još i prozivaju jer su na tone gnjilih mandarine morali baciti, jer ih nisu imali kome prodati, ni predati.

Poljoprivrednici iz doline Neretve ironično ovih dana zahvaljuju ministru gospodarstva ‘što je otvorio tržišta za mandarine’, ministru poljoprivrede ‘što je osigurao poticaje i sredstva iz EU’, ministru unutarnjih poslova što seljaka zatvara i oduzima mu robu, a ministru pravosuđa što sudi seljaka koji pokušava prodati urod da ne propadne.

‘Neretva nikada više nije dala političara, a nikada manje nije dobila od politika, zaključuju ogorčeni proizvođači mandarina.

”Pozivam sve ekologe iz Hrvatske i Europske unije i sve ljude dobre volje da dođu ovdje u Opuzen na ovu moju plantaži i oberu mandarine. Neka ih dijele i doniraju kome god hoće, gladnima, nemoćnima, starijima i potrebitima. Bilo im blagoslovljeno – tim se riječima Opuzenac Miro Vidović (64) obratio hrvatskoj javnosti, potaknut nedavnim pričama da Neretvani bacaju brda mandarina dok neki gladuju.

Već je izvjesno da će u Neretvi propasti i do petnaestak tisuća tona ili, kako alarmantnije zvuči, petnaest milijuna kilograma žutih plodova. Katastrofa na razini elementarne nepogode.
Miru Vidoviću je na stablima ostalo dva vagona mandarina ili 20 tisuća kilograma. Na manjoj parceli, gdje sve propada, nije ubrao ni jednu mandarinu. Dio je već pao po zemlji, a kako zlo ne dolazi samo, pojavio se puž koji sve plodove izgrize i izbiža. Zbog kiše su se mandarine napuhale, a to je samo korak bliže propadanju.

– Neka dođe tko god hoće. Evo neka beru i nose. Samo da ponesu kakvu kantu ili kutiju u kojoj će nositi doma. Dođite, berite i s mandarinama radite što hoćete. Imam i markice za te vesele dušobrižnike tako da se ne moraju bojati kontrola inspekcije rada. Sve je legalno. Što uberu, mogu odmah pojesti, a mogu voziti gladnima po Hrvatskoj – poziva velikodušno Miro Vidović, vidljivo uznemiren napisima u medijima da su Neretvani škrti i da ne žele dati mandarine potrebitima. Posebno je ogorčen na ekološke aktiviste, piše Slobodna Dalmacija

– Što oni znaju u životu raditi. Fotografirati hrpu mandarina i govoriti da je trebalo donirati Vukovaru. Pa gdje im je pamet! Što bi to bilo da su negdje dovezene trule mandarine. Opet bi ti isti dežurni dušobrižnici pisali po portalima da Neretvani narodu dijele škart i otpad. Kako god okrenete, strada neretvanski seljak – ogorčen je Miro. Ljuti ga osnovno nepoznavanje problema s mandarinama.

– Svatko se petlja tamo gdje mu nije mjesto. To je tako u našem društvu – govori aludirajući na fotografiju bačenih mandarina koja je izazvala veliku pomutnju jer je ispalo da se mandarine bacaju umjesto da se podijele hrvatskoj sirotinji.

Ako netko misli da ima rješenje za ovo, neka se slobodno javi u Opuzen. Mirov poziv vrijedi do daljnjega.

– Opuzen nikada nije bio škrt. Stalno se doniraju mandarine, za Vukovar, za bolnice, Sjemenište u Splitu, za razne humanitarne akcije. Sudjeluju i ovi otkupljivači. Ma i oni se muče. Treba biti pošten pa i to reći, nije nitko otvorio firmu pa da na njoj gubi. Ako ne mogu zaraditi, onda neće ni raditi. Mi smo svi ovdje izluđeni, a dodatno nas izluđuju neistine koje se pišu po portalima vezano uz berbu mandarina. Sve je ovo muka, još kad čuješ komentare od ljudi kojima je život dosadan pa se bave ekologijom i vode brigu gdje će se bacati gnjile mandarine, samo ti stavljaju sol na ranu – revoltiran je Miro, koji stanje u Neretvi ove jeseni uspoređuje s elementarnom nepogodom.

Sve što je zaradio berbom na većoj parceli, Miro Vidović će dati za dnevnice beračima i na kraju biti na nuli. Ozbiljno je zabrinut kako će uopće preživjeti i vratiti dugove poljoprivrednim ljekarnama, gdje se zadužio za repromaterijal, gnojiva i zaštitna sredstva.

– Neretva nije Kalifornija, a mi nismo nikakvi plantažeri. Ovo je jad i čemer, borba za golo preživljavanje – zaključio je Vidović, koji opstanak proizvodnje mandarina u Neretvi vidi u otvaranju ruskog tržišta, koje jedino može progutati ovoliki urod.

Jer otkupljivačka poduzeća mandarine ne otkupljuju, na veletržnici se ne mogu prodati, mjere Europske unije za ublažavanje šteta od ruskog embarga nisu dale nikakve rezultate.

Poljoprivrednici su ogorčeni i očajni, ovako loše stanje nije bilo ni u vrijeme Domovinskog rata, ljute se na državu, na Europsku uniju, na otkupljivače, koji nisu učinili dovoljno napora da mandarine izvezu na EU tržište kada su već znali da im je Rusija zatvorena. Mnogi od njih će doslovno propasti. Neki najavljuju i blokade prometnica kako bi se upozorilo na bezizlazno stanje u kojem su se našli. Uspoređuju se sa Slavoncima, koji stalno prosvjeduju, a Neretvani šute.

– Pozivam sve građane Hrvatske da dođu i beru moje mandarine – kazao je ovih dana i poljoprivrednik Silvio Jelčić. – U garaži imam dvije tone mandarina i bez ikakve naknade dajem ih onome tko prvi po njih dođe. Na stablima je ostalo šest vagona, odnosno šezdeset tona, i to ću dati besplatno, samo neka dođu i oberu – uputio je Jelčić dramatičan apel hrvatskoj javnosti, običnim građanima, ali i Vladi, posebno resornome ministru poljoprivrede.

– Za mene je ovo gotova priča. Odselit ću se u inozemstvo jer se od poljoprivrede na ovakav način ne može zaraditi za život – ogorčen je Jelčić. – Kilogram mandarina se u Njemačkoj prodaje po tri eura, u Švicarskoj po deset franaka, a što je ovo ovdje kod nas, po četrdeset lipa. Duša me boli kad pogledam što nam se događa, što se događa jadnom neretvanskom seljaku koji u bescjenje daje svoje krvave žuljeve – kazuje Jelčić.

Neretvanski voćari će se teško moći oporaviti od ovogodišnjeg šoka i financijskoga gubitka. Brojni će, nema sumnje, biti prisiljeni prekinuti proizvodnju jer su se zadužili kod poljoprivrednih ljekarni za repromaterijal, zaštitna sredstva i gnojivo. To sada nikako neće moći platiti, dužničko ropstvo je neizbježno jer će morati godinama raditi da bi vratili nagomilane dugove.

A da Neretljani imaju itekako mnogo razloga biti ljuti na svoje zemljake – silne ministre iz doline Neretve koji nisu ni malim prstom mrdnuli da pomognu osigurati tržište, odnosno barem i prodajna mjesta u velikim gradovima, govori još jedan šokantan slučaj o kojemu je izvijestio portal direktno.hr

Ratni invalid, koji je pokušao prodati svoje mandarine, ostao je bez njih jer mu ih je zaplijenila hrvatska carina!

Tonći Curić Leja, ratni invalid Domovinskog rata, ostao je zatečen u petak, 28. listopada, 2016., kad mu je carina zaplijenila 450 kilograma mandarina koje je prodavao ispred hotela Venecija u Imotskom. Ovaj opuzenski proizvođač mandarina, iako priznaje da nije imao dozvolu za prodaju mandarina na toj lokaciji, ostao je šokiran situacijom.

„Vlasnik sam OPG Curić i brinem se oko mandarina od očeve smrti prošle godine. Vratio sam se 2015. iz Sjedinjenih Američkih Država gdje sam dvije godine radio kod mogućeg američkog predsjednika Donalda Trumpa kao aranžer cvijeća da bih prodavao mandarine u Hrvatskoj. Ne shvaćam kako mi je carina, kao da sam najobičniji švercer, oduzela moje vlasništvo“, rekao je za direktno.hr Tonći Curić Leja.

Kako kaže, najveći je proizvođač mandarina u Hrvatskoj iza Stipe Gabrića Jamba te u OPG Curić povremeno radi 10-ak lokalnih ljudi.

„Otišao sam u London graditi karijeru 1988. i vratio sam se 1991. u svoju zemlju kako bih branio Hrvatsku kao dragovoljac. U ratu sam ostavio zdravlje, ali unatoč tome i dalje želim živjeti i raditi u svojoj zemlji. Ali bojim se da ni to ne mogu“, istaknuo je naš sugovornik.

Budući da je obolio u Domovinskom ratu, a danas kao ratni invalid prima mirovinu od 1.900 kuna, najbolja terapija mu je prodaja mandarina. „Mene veseli svakodnevna komunikacija s ljudima. To mi zamjenjuje sve lijekove. Ljudi kupuju mandarine, a ja im i poklonim koju. Zar nekome smeta to što ljudima poklanjam mandarine?“, poručio je  Tonći Curić Leja.

„Vjerujem u život. Vjerujem u lijep dan i dobre ljude i ukusne mandarine. To je ono što me drži dalje od kafića i alkohola. I vjerujem u Hrvatsku i ne želim otići, ali boli me činjenica da unatoč svemu mi netko ne daje živjeti“, zaključio je Tonći Curić Leja, a prenosi direktno.hr