VIRUS BEŠĆUTNOSTI: ‘Sin me izgladnjivao i zaključavao’; većina starijih u Zagrebu ima slično iskustvo!

Stariji ljudi neskloni su prijaviti svog počinitelja nasilja jer se srame obiteljske situacije. Doživljavaju to svojom sramotom i neuspjehom. Istraživanje provedeno u Zagrebu na ljudima u dobi od 65 do 97 godina pokazalo je da je 61,1 posto ispitanika u godinu dana doživio barem jedanput neki od oblika nasilja u obitelji. Ispitivali su ih prije pandemije, a s obzirom na zatvaranja i specifičnu situaciju u kojoj živimo zbog korona virusa, dokazano je da je obiteljsko nasilje u porastu!

”Sin je majku držao zaključanu u sobici bez grijanja, uglavnom izgladnjelu i bez tekućine. Omogućio bi joj pranje u hladnoj vodi jedanput mjesečno. Bila je iscrpljena i, kako je govorila, vrlo tužna.

Ipak, tijekom takvog jednoga “kupanja” nazvala je Hitnu pomoć… Ovo nije uvodna priča nekog horor filam. Ovo je hrvatska zbilja, život jedne obitelji koji je imao sretan kraj”, piše 24 sata u tekstu Anamarije Burazer.

”Majka se tim pozivom spasila, a uz pomoć Doma za djecu i odrasle žrtve obiteljskog nasilja Duga Zagreb, starici su omogućili novi život na toplom, suhom, uz adekvatnu skrb.

Ljudi treće životne dobi rijetko kad se ohrabre da prijave bilo kakvu vrstu zlostavljanja, no u Domu Duga svjesni su da takvih slučajeva ima mnogo više negoli kaže statistika. Zato su u projektu Centar za integraciju usmjerili SOS liniju 0800 88 98 za pomoć žrtvama obiteljskog nasilja s naglaskom na starije osobe.

Desetljećima trpe zlostavljanje jer se srame

– Kad govorimo o nasilju nad starijim osobama, moramo biti svjesni toga da žrtve nekad nisu imale priliku za zaštitu kakvu danas imaju. Vrlo je važno da se jave, da znaju da nisu sami i da za sve postoji rješenje. U našem centru svaki dan od 8.30 do 11.30 stručna osoba javlja se na telefon. S njom mogu podijeliti ono što se nikome ne usude ili se srame reći, a mogu i osobno doći jer imamo sve preduvjete za poštovanje epidemioloških mjera. Kod nas mogu dobiti i zaštitu i pravne savjete. Upućujemo ih što se i kako poduzima jer nitko ne smije i ne treba trpjeti nasilje – kaže nam mr. sc. Željka Barić, ravnateljica Doma Duga.

U radu s najosjetljivijim članovima našeg društva ima višegodišnje iskustvo, a ono što primjećuje kao ponavljački obrazac jest da se stariji ljudi koji desetljećima trpe zlostavljanje stope s tim užasom i prihvaćaju to kao nešto “što su i zaslužili”.

Prijavljivanje nasilja je za mnoge priznavanje neuspjeha

– Većina ih se ne želi obratiti stručnjacima jer se srame, jer misle da su ionako na kraju života, pa nema smisla da se bore i jer ne znaju za drukčiji odnos. Ljubav ne podrazumijeva nasilje nego poštovanje i jaku emociju koja u pozadini ima kemiju i koja ljude drži u toj vezi. I svatko ima pravo na poštovanjem u tom odnosu – ističe mr. sc. Barić.

Stanje sa zlostavljanjem starijih je ozbiljno.

– Postoje mnogi razlozi zbog kojih je zlostavljanje starijih tek nedavno prepoznato kao socijalni fenomen. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svaki mjesec u svijetu 1 od 10 starijih osoba doživi zlostavljanje, a tek 1 od 14 slučajeva zlostavljanja starijih se prijavi – dodaje ravnateljica.

Stariji ljudi dodatno su neskloni prijaviti svog počinitelja nasilja jer se srame obiteljske situacije zbog svojih ‘dostojanstvenih’ godina, a ne žive niti malo dostojanstveno. Doživljavaju to svojom sramotom i neuspjehom, posebno ako je počinitelj nasilja dijete, unuk, pa onda brat, sestra, supružnik, pojasnila je mr. sc. Željka Barić.

Dokazano da je u lockdownu nasilje u porastu

Istraživanje provedeno u Gradu Zagrebu na ljudima u dobi od 65 do 97 godina pokazalo je da je 61,1 posto ispitanika u posljednjih godinu dana doživio barem jedanput neki od oblika nasilja u obitelji. Ispitivali su ih mnogo prije pandemije, a s obzirom na zatvaranja i specifičnu situaciju u kojoj živimo zbog korona virusa, dokazano je da je obiteljsko nasilje u porastu.

– Nasilje nad starijima obično se događa u krugu obiteljskog doma. Postoji više vrsta nasilja koje treba raspoznavati. Kod starijih je to najčešće namjerno zanemarivanje i nebriga, čime im se sustavno uskraćuju osnovni životni uvjeti i potrebna njega. Često čujemo kako nam žrtve govore kako, kad ukućane zamole da im donesu lijekove jer ne mogu sami, oni odgovaraju ‘kasnije ću’, ‘evo idem’ pa ne odu i slično, što se čini benigno, no ako oni sami to ne mogu, a vi njihove potrebe ignorirate, to spada u vršenje nasilja – kaže mr. sc Barić.

Nasilnici su najčešće djeca, rođaci i unuci

Osim zanemarivanja, nasiljem se smatra psihičko, financijsko zlostavljanje, tjelesno i seksualno zlostavljanje, a sve oblike doživljavaju i stariji.

– Najrjeđe će stariji ljudi spominjati seksualno zlostavljanje jer nakon mnogo godina u braku smatraju da je taj odnos njihova dužnost i krive se jer su ‘su sami’ izabrali partnera. Uz partnera, nažalost, seksualno nasilje može činiti i drugi član obitelji ili netko blizak obitelji. Bez obzira na dob, žrtve moraju znati da, ako ne žele takav odnos, nema toga zbog čega ga trebaju imati. Nema tu dužnosti – ističe mr. sc. Barić.

Objasnila je i da su u Hrvatskoj žene iznad 75 godina najčešće izložene psiho-fizičkom nasilju, a nasilnicu su najčešće odrasla djeca, rođaci i unuci.

– Neke obitelji sklonije su nasilju jer je to naučeno ponašanje iz generacije u generaciju. U većini slučajeva žene su psihički zlostavljači, a muški fizički zlostavljači, dok su kod seksualnog zlostavljanja najčešće počinitelji muškarci. Statistike pokazuju da su zlostavljači prosječno stari od 30 do 65 godina, a žrtve su najčešće starije od 25 do 55 godina – dodaje ravnateljica Doma Duga.

Problem je što se žrtve teško odlučuju učiniti najvažniji korak i okrenuti se sebi. Troše energiju da “zadovolje” potrebe zlostavljača.

Stariji ljudi dodatno su neskloni prijaviti svog počinitelja nasilja jer se srame obiteljske situacije zbog svojih ‘dostojanstvenih’ godina, a ne žive niti malo dostojanstveno. Doživljavaju to svojom sramotom i neuspjehom, posebno ako je počinitelj nasilja dijete, unuk, pa onda brat, sestra, supružnik, pojasnila je mr. sc. Željka Barić u tekstu 24 sata: NEMA ZEMLJE ZA STARCE: ‘Sin mi nije dao da se operem, izgladnjivao me i držao u maloj sobici. Spasio me poziv Hitnoj’.

‘Uz dostojnu mirovinu, ne bi ovisili o kapi vode od svoje djece!’

Osim ove uznemirujuće priče, zanimljivi su i komentari koje su čitatelji ostavili ispod teksta, a koji također, prema svemu sudeći, svjedoče o porastu bešćutnosti u društvu te siromašenju većine. Ovdje prenosimo neke od njih:

”Kao medicinski tehničar u hitnoj kirurškoj službi svašta sam se nagledao, raznoraznih načina zanemarivanja maloljetnika, punoljetnih, starih i nemoćnih. Na žalost, kriv je sustav socijalne skrbi i zakoni sa preblagim tj nikakvim kaznama, a i mi kao društvo smo postali tako sebični, zavidni jedne na druge bez imalo empatije prema drugima, pogotovo prema sirotinji i nemoćnima”