Borković: Slobodane, znan mi je TERET KOJI SI NOSIO; slično je bilo nakon Vukovara, a i danas je isto!

Optuživati Hrvate da su se borili za entitet je suludo. Ispada da Srbija nije umiješana u agresiju na BiH, a da Hrvatska jest?! Hrvatskoj je u interesu jedinstvena Bosna i Hercegovina, Hrvatska je od srbijanske agresije i genocida i spasila BiH! Niti jedna zemlja u Europi nema tako dobro uređene odnose s muslimanskom zajednicom kao Hrvatska. Sve su to činjenice koje se zanameruju, skrivaju ili izvrću, upozorava Borković

”Slobodane, znan mi je teret koji si nosio. Prijatelju, neka Ti dragi Bog oprosti grijehe i primi te u krilo svoje. Slobodane, ZBOGOM”, napisao je na svom Facebook profilu Branko Borković, posljednji zapovjednik obrane Vukovara te Praljkov suborac i prijatelj, nekoliko sati nakon generalove smrti.

Podsjetio je Mladi Jastreb tako, čini se, na još jednu nepravdu, koju su hrvatskim braniteljima nanijeli pojedinci i strukture i danas vrlo moćne u Republici Hrvatskoj.

Zamolili smo Borkovića da nam pojasni na što je mislio kada je napisao da mu je znan teret koji je general Praljak nosio.

”Pa prošli smo slične stvari. I on i ja, kao i drugi vukovarski branitelji, morali smo dokazivati da smo nevini, iako bi oni koji nas optužuju morali dokazati da smo krivi. No, u Hrvatskoj je javno mnijenje takvo da mnogi s lakoćom osuđuju Hrvatsku i tvrde da je Republika Hrvatska bila agresor na BiH, iako bi prije mogli tvrditi da je Bosna i Hercegovina agresor na Hrvatsku, nego obrnuto. Jer Hrvatska nikada nije napala Bosnu i Hercegovinu, dok je većina napada na Republiku Hrvatsku krenulo iz Bosne i Hercegovine. Otkuda je napadan Dubrovnik? Iz Trebinja. Otkuda je napadan Zagreb? Iz Bihaća. Optuživati Hrvate da su se borili za nekakav etnitet je suludo. Ispada da Srbija nije umiješana u agresiju na BiH, a da Hrvatska jest?! A Hrvatskoj je najviše u interesu jedinstvena Bosna i Hercegovina, Hrvatska je od srbijanske agresije i genocida i spasila Bosnu i Hercegovinu! Niti jedna zemlja u Europi nema tako dobro uređene odnose s muslimanskom zajednicom kao Hrvatska. Sve su to činjenice koje se zanameruju, skrivaju ili izvrću. Kao da se želi dodatno raspiriti sukob, pa i rat, između Hrvata i muslimana”, primjećuje Branko Borković, koji se s Praljkom tijekom 1992. zajedno borio za opstojnost hrvatskog naroda u BiH.

Pita se potom kako je moguće da je hitnoj pomoći u Haagu trebalo čak sat i pol vremena da bi došla po Praljka i prevezla ga u bolnicu.

”Zašto mu nisu odmah ispumpali želudac? Kako je moguće da su mu dopustili unijeti otrov? Svi su mogli vidjeti da u ruci drži bočicu. Sve to je vrlo čudno. Zapanjujuće”, smatra Mladi Jastreb. Prisjetio se potom i čudnih događaja u vrijeme razaranja i nakon pada Vukovara.
”Ispalo je da nije srbijanski agresor kriv što je napadao grad, već smo krivi mi, branitelji, zato jer je Vukovar na kraju pao! Ista grupacija – koja je svjedočila protiv Praljka – na sličan je način prikazivala i nas branitelje Vukovara. Svaki oblik hrvatstva njima smeta. Sve to dio je iste priče”, smatra Branko Borković.

Pojašnjava potom da misli prije svih na Josipa Manolića i ‘njegove ljude’. Manolić je, da podsjetimo, bio šef Saborske komisije koja je krajem 1991. branitelje Vukovara, na čelu s Milom Dedakovićem i Brankom Borkovićem, proglasila rušiteljima ustavnog poretka Republike Hrvatske.

No Mladi Jastreb misli i na Stjepana Mesića te Vesnu Pusić, koji su godinama javno govorili da je Hrvatska bila agresor u Bosni i Hercegovini.

Zanimljivo je da ni danas, 27 godina kasnije, ni Sabor ni Vlada nisu službeno rehabilitirali optužene branitelje Vukovara, kao što se ni Vesna Pusić, ni Stjepan Mesić nisu odrekli ranijih izjava.

”Branko Borković Mladi Jastreb i Marin Vidić Bili izdajnici su, krivci za pad Vukovara! Uz njih su na popisu i glavni zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković Stari Jastreb, Nikola i Ljiljana Toth, Danijel Rehak… To je barem službeni stav Republike Hrvatske i do danas nije promijenjen. Zaključak je to takozvane “Manolićeve komisije” koju su uz tog praoca hrvatske i jugoslavenske obavještajne službe vodili njegovi najbliži, Josip Perković i Zdravko Mustač, nedavno osuđeni na doživotne zatvorske kazne na münchenskom Zemaljskom sudu zbog pomaganja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.

Komisija je zasjedala samo mjesec dana i “sve” su odmah i nedvojbeno utvrdili. Zapovjednika Milu Dedakovića Jastreba uhitili su i sproveli na zagrebačku Laščinu gdje su ga nemilice tukli, izbili mu bubrege i držali ga u prosincu u podrumu pokraj otvorenog prozora u gaćama i potkošulji. Trajno su mu narušili zdravlje.

Vozimo se kroz tu uvijek maglovitu i depresivnu Slavoniju, a Borković se sjeća kako su ga odmah po dolasku u Zagreb oteli iz kabineta načelnika Glavnog stožera, generala Tusa, također otpremili na Laščinu, držali ondje tri tjedna, maltretirali, sprovodili u lisicama u Perkovićev ured u Saboru.

” Trebalo je pronaći krivca za pad Vukovara, a Komisija ga je i pronašla kako predsjednik Franjo Tuđman ne bi bio u javnosti kvalificiran za “prodaju” žrtve Vukovara kao zaloga za međunarodno priznanje hrvatske samostalnosti. Svejedno, ta sjena i dalje stoji nad njegovom ostavštinom.

Za pad Vukovara, utvrdila je država, krivi su zapovjednici i njihovi najbliži suradnici. Taj je nalaz “Manolićeve komisije” predsjednik uputio Hrvatskom saboru koji ga je “primio na znanje”. Pravno-formalno naša država, Republika Hrvatska, i dalje je službenog stava, da su za pad Vukovara krivi zapovjednici i njihovi pomagači. U stvarnosti, de facto, predsjednici države, Sabora i Vlade, bilo koja opcija da je na vlasti, svake godine drže laude o herojskoj obrani. Ako to nije licemjerno, što je?”, pisao je dan nakon ovogodišnjeg ‘Dana sjećanja’ Nedžad Haznadar, nekadašnji dopisnik iz Vukovara, o dvostrukim mjerilima i velikom licemjerju vladajućih struktura kada je Vukovar u pitanju.

O istoj temi pisao je i portal Promise.hr u tekstu: ‘Borkovića i Dedakovića još ‘tuku’, a HDZ se ni danas ne odriče ni Udbe ni Manolića‘

”Manolić je bio predsjednik komisije za utvrđivanje okolnosti pada Vukovara, komisije koja nas je optužila za izdaju i za rušenje ustavnog poretka Republike Hrvatske. Zaključio je da smo lagali, da Vukovar nije bio u okruženju, da su nam kolače dovozili u grad, da smo lažirali snage, da smo loše branili grad… Ispada da smo, braneći Vukovar, rušili državu koju je on štitio. Rezultati našeg djelovanja bili su uništeni tenkovi i velika je šteta nanesena Jugoslavenskoj narodnoj armiji, iz čega proizlazi da je on štitio Jugoslaviju, a ne Hrvatsku, izjavio je Branko Borković, koji je zajedno s drugim braniteljima nakon herojskog otpora agresoru završio u logoru na Lašćini, gdje su ga zatvorili i maltretirali kadrovi Josipa Manolića!

”Nama je i onda bilo jasno da imamo posla s ljudima koji nisu radili za Hrvatsku. Kasnije je to samo potvrđeno. Nitko nas do danas nije rehabilitirao, što znači da je još na snazi sramotna odluka Manolićeve komisije po kojoj su branitelji Vukovara rušitelji ustavnog poretka Republike Hrvatske. Žalosno je da je isti čovjek odgovoran za mučenje mog djeda, koji je 1945. završio u logoru pokraj Bjelovara i koji je ubrzo nakon izlaska iz logora umro od posljedica mučenja i mene – njegovog unuka – pedeset godina kasnije. Zbog tog obiteljskog iskustva s Manolićem, još 1990. smo znali s kim imamo posla. U to vrijeme, zbog njegove visoke pozicije vladalo je opće zgražanje u Hrvatskoj. A budući da on i danas ‘žari i pali’ Hrvatskom, očito je to da su u Hrvatskoj na vlasti iste aveti kao i 1945. godine. Ispada da su hrvatski branitelji stvorili Hrvatsku, a udbaši ju preuzeli, kazao je prije nekoliko godina Branko Borković, Mladi Jastreb, a čini se da je ta izjava aktualna i danas.