‘CENZUS UBOJICA’: Mnogi stariji s bijedno niskim primanjima nemaju pravo na pomoć u kući

”U više izvješća Hrvatskom saboru dali smo preporuku nadležnom ministarstvu da taj cenzus ublaži, a prilika za to bit će novi Zakon o socijalnoj skrbi. Potrebno je i revidirati Mrežu socijalnih usluga kako bi pomoć u kući bila dostupna svima koji ju uistinu i trebaju”, ističe pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter. ”Pritužbe naših građana u većoj mjeri nego ikada odražavaju rezignaciju i potpunu malodušnost zbog uvjeta u kojima žive svoje živote”, istaknula je, pak, Anke Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom (koja se nedavno u Saboru rasplakala govoreći o velikim teškoćama osoba s invaliditetom u vrijeme pandemije)

Nakon objave naše priče o teško pokretnoj i bolesnoj gospođi Štefaniji Postružin (87) i njezinom sinu (također osobi s invaliditetom) koji će uskoro izgubiti pravo na pomoć u kući, pokušali smo istražiti zbog čega mnoge uistinu potrebite osobe u Republici Hrvatskoj ne mogu ostvariti čak ni osnovna ljudska prava koja im, po Ustavu RH i zakonu, apsolutno pripadaju  (pravo na ljudsko dostojanstvo, pravo starijih na dostojan život i neovisnost, pravo na socijalnu sigurnost i socijalnu pomoć…).

S tim u vezi poslali smo upit Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te ih upitali što će učiniti da pomognu osobama poput Štefanije Postružin te zašto nadležni ne osiguraju gospođi Postružin i njezinu sinu (osobe s invaliditetom) potrebnu skrb i njegu?

Upitali smo i Pučku pravobraniteljicu može li što učiniti s ovim u vezi te potaknuti odgovorne u nadležnom ministarstvu da pomognu osobama poput Štefanije Postružin, koje ne mogu sami skrbiti o sebi, a kojima se uskoro ukida pomoć u kući?

Prenizak dohodovni cenzus

Također smo upitali, jesu li, prema informacijama Ureda pučke pravobraniteljice, česti ovakvi slučajevi – da nadležne institucije ne osiguravaju ljudima u iznimnoj potrebi (onima koji ne mogu skrbiti o sebi, koji su bolesni, nepokretni, osobama s invaliditetom, s psihičkim bolestima…) potrebnu skrb i njegu?”

Odgovore iz Ureda pučke pravobraniteljice ovdje prenosimo u cijelosti:

„Svatko tko se ne može brinuti sam o sebi ima pravo na pomoć u kući, ako zadovoljava sve propisane kriterije. Ovo pravo znači da imaju nekoga tko će im nabaviti namirnice ili donijeti topli obrok, biti pratnja kod odlaska liječniku, otići po lijekove, pomoći kod osobne higijena ili čišćenju stambenog prostora. Nažalost, mnogim korisnicima je ta osoba ujedno i jedini socijalni kontakt. Ova usluga je posebno važna i korisna starijim osobama, ali znamo da ju, nažalost, ne dobije svatko kome je ona potrebna, posebno u ruralnim i izoliranim dijelovima Hrvatske.

Jedan od razloga je što pružatelja ove usluge jednostavno nema dovoljno, što je poseban problem u turističkim područjima. Mnogi su rješenje vidjeli u programu Zaželi koji se zahvaljujući sredstvima EU fondova provodi u brojnim sredinama. Time se uistinu pruža dragocjena pomoć građanima, ali osim što se ni ovaj program ne provodi u svim dijelovima zemlje, on također ima ograničeno vrijeme trajanja pa ga ne možemo smatrati sustavnim i trajnim rješenjem za ostvarenje zakonskog prava na socijalnu uslugu pomoći u kući.

Drugi razlog je prenizak prihodovni cenzus, kao jedan od kriterija za ostvarivanje ovog prava. Tako ga mogu ostvariti oni s prihodima manjima od 1500 kuna po članu kućanstva, dok oni s 2000 kuna po članu kućanstva plaćaju 50% cijene te usluge. To znači da mnogi stariji, iako s iznimno malim mirovinama nedovoljnima za osnovne potrebe, taj cenzus ipak prelaze.

Zato smo u više godišnjih izvješća Hrvatskom saboru dali preporuku nadležnom ministarstvu da taj cenzus ublaži, a prilika za to bit će novi Zakon o socijalnoj skrbi koji je najavljen. Potrebno je i revidirati Mrežu socijalnih usluga kako bi pomoć u kući bila dostupna svima koji ju uistinu i trebaju.“, stoji u odgovorima pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter.

Pandemija dodatno otežala pružanje pomoći

Ranije je, podsjetimo, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom istaknula da su, nažalost, u Hrvatskoj doista česti slučajevi da nadležne institucije ne osiguravaju ljudima u iznimnoj potrebi (onima koji ne mogu skrbiti o sebi, koji su bolesni, nepokretni, osobama s invaliditetom, s psihičkim bolestima…) potrebnu skrb i njegu.

”Povećani broj pritužbi u 2020. godini u području socijalne skrbi ali i drugim povezanim područjima, jasno govori o problemima s kojima su se osobe s invaliditetom i njihovi bližnji suočavali zbog siromaštva, oskudice te nemogućnosti da se zadovolje osnovne potrebe. Niski iznosi socijalnih naknada i strogi cenzusi ograničavaju dosege socijalnih intervencija, a pandemija je još dodatno otežala ili onemogućila pružanje potrebne pomoći i podrške.

Uočavamo da pritužbe naših građana u većoj mjeri nego ikada do sada odražavaju rezignaciju i potpunu malodušnost zbog uvjeta u kojima žive svoje živote. Stoga ocjenjujemo da već od danas treba osmišljavati načine na koje ćemo se baviti socijalnom sigurnošću i socijalnom zaštitom, mentalnim zdravljem u zajednici, i razvojem usluga za pojedine rizične kategorije unutar zajednice osoba s invaliditet”, istaknula je Anke Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.

Zašto odgovorni u institucijama Republike Hrvatske ne skrbe kvalitetno o starijima i nemoćnima te osobama s invaliditetom, premda je to ustavna i zakonska obaveza, upitali smo nadležne u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Ministarstvo: Ne možemo komentirati konkretan slučaj

Njihove uopćene odgovore, prenosimo ovdje u cijelosti:

”Na početku želimo istaknuti kako je Poziv „Zaželi – program zapošljavanja žena“ (faza I), kako mu i sam naziv kaže, program zapošljavanja žena te se često izjednačava s uslugom pomoći u kući koja je definirana propisima iz područja socijalne skrbi.

Navedeni Poziv u okviru kojega se provodi i projekt Grada Zagreba „SOCIJALNO SE UKLJUČI I ZAPOSLI – SUZI“, objavljen je 30. lipnja 2017. kao otvoreni trajni Poziv u okviru Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020.“, sufinanciran sredstvima iz Europskog socijalnog fonda. Poziv je zatvoren 14. veljače 2020. radi završetka evaluacije svih zaprimljenih projektnih prijedloga i iscrpljenja financijske omotnice predmetnoga Poziva. Poziv je izazvao izraziti interes prijavitelja te ukazao na iznimnu potrebu za financiranjem aktivnosti Poziva usmjerenih na ciljane skupine i krajnje korisnike.

Slijedom navedenog te vrlo dobrih iskustava u okviru faze I, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike objavilo je 19. veljače 2020. otvoreni trajni Poziv na dostavu projektnih prijedloga „Zaželi – program zapošljavanja žena – faza II“, otvoren do 31. svibnja 2021. Cilj objave ovog Poziva je osigurati nastavak financiranja aktivnosti zapošljavanja teže zapošljivih žena na poslovima pružanja potpore i podrške za starije i nemoćne osobe (krajnjih korisnika), aktivnosti koje su se pokazale vrlo uspješnima i nenadomjestivima u lokalnim zajednicama.

Ministarstvo će i nadalje razmatrati dodatne mogućnosti za poticanje zapošljavanja i pružanja pomoći starijim i nemoćnim osobama te će pri pripremi ovakvih ili sličnih programa u idućem financijskom razdoblju svakako uzeti u obzir pozitivna iskustva iz projekata u okviru „Zaželi“.

Nadalje, vezano za tematiku samog upita, a poštujući odredbe Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, broj 42/18), Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike nije u mogućnosti komentirati konkretan slučaj obitelji, već daje općenito pojašnjenje u pogledu ostvarivanja prava u sustavu socijalne skrbi.

Zakonom o socijalnoj skrbi (Narodne novine, br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 i 138/20) propisano je da je socijalna skrb organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima te su definirana  prava u sustavu socijalne skrbi, koja uključuju socijalne usluge poput smještaja, boravka, pomoći u kući te usluge savjetovanja i pomaganja.

‘Trebaju se obratiti nadležnom centru za socijalnu skrb’

Usluga pomoći u kući (definirana Zakonom o socijalnoj skrbi) može se tako priznati starijoj osobi kojoj je prema procjeni nadležnog centra za socijalnu skrb potrebna pomoć druge osobe, ali i osobi kojoj je zbog tjelesnog, mentalnog, intelektualnog ili osjetilnog oštećenja ili trajnih promjena u zdravstvenom stanju prijeko potrebna pomoć druge osobe.

Navedena usluga pomoći u kući obuhvaća: organiziranje prehrane (priprema ili nabava i dostava gotovih obroka u kuću), obavljanje kućanskih poslova, održavanje osobne higijene te zadovoljavanje svakodnevnih drugih potreba. Za ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi potrebno je obratiti se mjesno nadležnom centru za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta stranke.

U svezi uloge Ministarstva u nastojanju osiguravanja kvalitetne skrbi o starijima i nemoćnima te osobama s invaliditetom, ističemo kako ono uz prilagodbe i izmjene zakonodavnog okvira i temeljnih strateških dokumenata podupire projekte i programe udruga, jedinica lokalnih i područnih samouprava te ostalih pružatelja socijalnih usluga.  Cilj takvih programa i projekata je poboljšanje kvalitete života starijih osoba te smanjenje socijalne isključenosti, djelovanje u korist osoba s invaliditetom s ciljem jačanja socijalnog uključivanja osoba s invaliditetom kroz osiguravanje usluge osobne asistencije, videćeg pratitelja, tumača ili prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika”, stoji u odgovorima poslanim iz Kabineta ministra, Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

FOTO: Screenshot videosnimki YouTube-a

Tekst je dio projekta ‘Osvješćujemo probleme najranjivijih skupina i senzibiliziramo javnost‘, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije.