Da bi zaustavili ‘bujicu’ pokušaja samoubojstava, nužno je voditi mentalnu higijenu i razgovarati s djecom

”Na poseban način koronavirus je ograničio međuljudske kontakte uživo koji su za djecu i mlade od iznimne važnosti. Nedostatak kontakta uživo i druženja zasigurno su utjecala na razvoj psihičkih tegoba kod djece i mladih. Bilo bi dobro kada bi malo više razgovarali o ovim temama ne samo iznoseći zabrinjavajuće podatke, već s ciljem educiranja i osnaživanja. Kao što držimo tjelesnu higijenu, danas je više nego potrebno svakodnevno voditi i mentalnu higijenu. To možemo na razne načine koji mogu biti zabavni i opuštajući”

Nedavno su objavljeni vrlo zabrinjavajući podaci o povećanom broju pokušaja samoubojstava među djecom i mladima u Hrvatskoj, posebno među djevojčicama. U odnosu na 2021. kada je bilo pet pokušaja samoubojstava djece do 14 godina, u 2022. već nakon samo šest mjeseci imali smo ih 19, što predstavlja porast od gotovo 280 posto u tek pola godine! Takav negativan trend pojavljuje se i kod drugih dobnih skupina. Isto tako alarmantan je broj samoozljeđivanja, agresije, poremećaja ishrane, konzumacije psihoaktivnih tvari i raznih ovisnosti te vršnjačkoga nasilja kod djece i mladih.

Tijekom nedavnog izlaganja o ovome u Hrvatskom saboru – na tematskoj sjednici o mentalnom zdravlju djece i mladih – sudionici su izrazili ozbiljnu zabrinutost brojkama koje ukazuju na katastrofalno stanje, kao i na veliki nedostatak dječjih psihijatara i stacionarne skrbi u većem dijelu Hrvatske. Tijekom izlaganja u Saboru moglo se čuti kako svako peto dijete pati od nekog oblika psihičkih smetnji – od kojih je kod njih samo 20 posto to prepoznato te primaju potrebnu psihološku pomoć.

O svemu ovome razgovarali smo s dr. sc. Anđelom Jelić, istaknutom psihologinjom koja se posebno bavi utjecajem prehrane na zdravlje, a koja na društvenim mrežama učestalo progovora o psihologiji prehrane, zdravlja i blagostanja.

Poštovana doktorice Jelić, kako Vi kao psihologinja koja se bavi problemima mladih, posebice problemima poremećaja prehrane, komentirate uznemirujuće informacije o tako drastičnom porastu broja pokušaja samoubojstava kod djece te ostalih psihičkih problema djece i mladih u Hrvatskoj?

Ove uznemirujuće podatke nikako ne bismo smjeli zanemariti već ih prihvatiti kao činjenicu. Trebali bismo osvijestiti težinu ovog problema koji nam se događa, a koji je posljedica spleta raznih okolnosti među kojima su i događaji kojima zadnje dvije godine svjedočimo (potresi, koronavirus pa i  rat u Ukrajini i globalna ekonomska situacija). Sve je to utjecalo na našu svakodnevicu, radne navike, ali i međuljudske odnose. Bilo bi dobro kada bi nas ova činjenica „probudila“ i osvijestila po pitanju ulaganja u mentalno zdravlje i brigu o njemu ne samo kod djece i mladih, već i u svim dobnim skupinama.

Što mislite koji su glavni uzroci opisane vrlo zabrinjavajuće pojave?

Nezahvalno je točno nabrojati uzroke jer se oni razlikuju od osobe do osobe. Većina psihičkih poremećaja je uzrokovana interakcijom bioloških (poput genetike i fiziologije), psiholoških (poput raspoloženja, ličnosti i ponašanja i socijalnih čimbenika (poput obitelji i prijatelja, ali i društva u kojem živi te političke i ekonomske situacije. Ova opća situacija dijelom je rezultat već spomenutih socijalnih čimbenika: koronavirus, potresi i rat u Ukrajini.

Sve su to događaji koji su probudili emociju straha u ljudima, zabrinutost, nesigurnost i osjećaj neizvjesnosti. Na poseban način koronavirus je ograničio međuljudske kontakte uživo koji su za djecu i mlade u njihovoj životnoj dobi od iznimne važnosti. Globalna ekonomska situacija i vijesti putem kojih sve te informacije neprestano dolaze do nas također ostavljaju trag na sve nas.

U kojoj mjeri je ovako dramatičan porast broja psihičkih tegoba kod djece i mladih rezultat posljedica pandemije, odnosno mjera zatvaranja i izolacije, koje su uvedene zbog pandemije?

 Nedostatak kontakta uživo i druženja zasigurno su utjecala na razvoj psihičkih tegoba kod djece i mladih jer je to period života tijekom kojeg se upravo kroz takve aktivnosti uče i usvajaju nova znanja, ali i ponašanja, odnosno, društvene norme i pravila koja se kasnije nose kroz život. U kontaktu s drugima djeca i mladi razvijaju svoje socijalne i emocionalne vještine koje su sastavni dio mentalnog zdravlja. Ne smijemo zaboraviti ni utjecaj novih tehnologija i interneta čije je korištenje u vrijeme pandemije znatno poraslo. Nerijetko se dogodi da djeca nisu dovoljno svjesna potencijalnih opasnosti neprimjerenog korištenja i konzumiranja sadržaja koji im je tamo dostupan što može ostaviti trag na njihovo mentalno zdravlje.

 Jesu li pandemija te nametnuta izolacija utjecale na povećanje broja djece i mladih s poremećajima u prehrani? U kojoj mjeri?

Pandemija je pogoršala već dosta tešku statistiku koja se tiče poremećaja hranjenja i istodobno naglasila hitnu potrebu za podizanjem svijesti o ovim poremećajima. Iako je pandemija narušila mentalno zdravlje stanovništva na globalnoj razini, čini se da je imala posebno štetne učinke na osobe koje su već imale narušen odnos s hranom ili poremećaj hranjenja. Brojna izvješća iz različitih zemalja, u Europi, Australiji i Sjevernoj Americi, pokazala su porast incidencije poremećaja hranjenja, dijagnoza poremećaja hranjenja ili pogoršanje poremećaja hranjenja u populaciji pacijenata, često s težim simptomima i komorbiditetima od samog početka pandemije.

 Što bi sve trebalo učiniti da se zaustavi ovaj vrlo zabrinjavajući trend, odnosno da se spriječe ili na najmanju moguću mjeru svedu pokušaji samoubojstva djece i mladih, samoozljeđivanja, poremećaji u prehrani kod djece i mladih, ovisnosti o opijatima i kocki kod djece i mladih…?

Bilo bi dobro kada bi malo više razgovarali o ovim temama ne samo iznoseći zabrinjavajuće podatke, već s ciljem educiranja i osnaživanja. Kao što držimo tjelesnu higijenu, danas je više nego potrebno svakodnevno voditi i mentalnu higijenu. To možemo na razne načine koji mogu biti zabavni i opuštajući.

Kako sami roditelji mogu pomoći djeci, odnosno što bi valjalo preventivno činiti da do psihičkih poremećaja kod djece i mladih ne dođe?

Znam da za mnoge roditelje nije lako moguće, ali bi bilo dobro provoditi više vremena s djecom na kvalitetan način, razgovarati s njima, uključivati ih u kućanske poslove, stvoriti možda i neku obiteljsku naviku igranja društvene igre ili zajedničke šetnje ili pripremanja obroka u čemu svaki član ima svoju ulogu.

 Je li preporučljivo da obitelj nabavi kućnog ljubimca, primjerice psa, uz kojega bi djeca i mladi bili prisiljeni više izlaziti van te se igrati sa zaigranom životinjom, da se roditelji i članovi obitelji druže i igraju s djecom i tinejdžerima, da zajedno gledaju zabavne filmove, da više razgovaraju, da zajedno u miru objeduju, da odlaze na izlete u prirodu, na rock koncerte, kazališne predstave, nogometne utakmice…?

Apsolutno. Ako postoje uvjeti i mogućnosti za to, naravno.

Kako prepoznati psihičke poremećaje kod djece, budući da svako peto dijete u Hrvatskoj pati od nekog psihičkog poremećaja, a da je samo 20 tih tegoba prepoznato?

S obzirom da djeca većinom nisu svjesna i ne znaju objasniti psihičku poteškoću, važno je prepoznati neke od znakova koja bi mogla na to upućivati. Primjerice, ako se dijete školske dobi osjeća tužno nakon dolaska iz škole ili ako je duže vremena povučeno te se to odražava na njegov školski uspjeh dobro bi bilo posavjetovati se sa stručnom osobom, ali i s djetetom uz jedan empatičan pristup kako bi se dijete osjećalo sigurnim i iskreno surađivalo. Također, ako je dijete razdražljivo, nervozno, pokazuje neobična ponašanja bilo bi dobro ne zanemariti te znakove, već djelovati preventivno.

 Bi li roditelji trebali paziti da djeca nisu previše izložena ‘crnim’ medijskim sadržajima ili sadržajima koji promoviraju ‘ljepotu’ i ‘savršeno tijelo’ pod svaku cijenu (gotovo dvije godine svake vijesti na televiziji ili radiju započinjale su s brojem umrlih od pandemije; mediji učestalo nameću i sliku idealnog, mršavog tijela)?

Mislim da bismo svi mi trebali paziti i osjećati odgovornost prema tome kakav sadržaj djeca konzumiraju kada su na društvenim mrežama. Važno je razgovarati s djecom i mladima i objasniti im da ono što mogu vidjeti na društvenim mrežama ne znači da je uvijek tako i u stvarnosti. Savršeno tijelo na slici možda je takvo zahvaljujući vještinama u photoshopu, a ne prirodnim darom ljepote ili uredim zdravim načinom života.

 Kako društvena klima (mediji, društvene mreže, uvriježeni mentalitet prema kojem je nečiji izgled i ono što okolina o vama misli najbitnije, a ne zdravlje i karakter osobe) utječu na djecu i mlade i što bi tu valjalo mijenjati?

Zasigurno to ima veliki utjecaj na djecu i mlade. Svi mi težimo k tomu da se osjećamo sigurno i prihvaćeno, to su osnovne potrebe koje želimo i trebamo zadovoljiti kako bi mogli ostvarivati vlastite potencijale. Međutim, dobro je postaviti pitanje želim li se osjećati prihvaćenom po kriterijima trenda koje mi danas okolina i društvo nameću ili je ipak bolje njegovati kvalitetnije vrijednosti koje ne izlaze iz mode.

FOTO: Screenshot videsnimke YouTubea; ilustracija

Tekst je dio projekta ‘Upozoravamo na probleme potrebitih i konkretno im pomažemo‘, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije