”Prošli tjedan je Boris Johnson, premijer Velike Britanije podnio ostavku na mjesto šefa konzervativne stranke, te najavio povlačenje i s mjesta predsjednika vlade kada bude izabran novi stranački šef.
Isto tako smo doznali da je predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić razriješio suce Damira Kosa i Marina Mrčelu njihovih funkcija unutar Vrhovnog suda.
Bogatstvo stekli na muci hrvatskih građana
Na tu odluku pojedini mediji reagirali su s klevetničkom kampanjom protiv predsjednika Dobronića, u čemu je prednjačio Jutarnji list. Jutarnji je, inače, u vlasništvu obitelji Hanžeković, koja je svoje bogatstvo stekla na muci hrvatskih građana koji su putem protuustavnog i protucivilizacijskog Ovršnog zakona zlostavljani upravo od obitelji Hanžeković.
Johnsonova ostavka, i kampanja protiv Dobronića, dokazuju koje posljedice ima funkcionalno pravosuđe za jedno društvo, te svakom hrvatskom građaninu daju odgovor zašto doživljava nepravdu u svojoj svakodnevici i zašto mu standard rapidno pada.
Jer, Boris Johnson nikada ne bi podnio ostavku da nije bio izvrgnut istragama zbog svojih skandala, te da ga na tu odluku nisu prisilili njegove stranačke kolege.
Poruka je jasna, svatko odgovara za svoje djelovanje, neovisno o funkciji koju obnaša. Boris Johnson je morao platiti kaznu zbog sudjelovanja u party-ima za vrijeme lockdowna, te ga je policija istraživala.
Kada sustav funkcionira, kada pravosuđe radi po zakonu, onda postoje i politička odgovornost i kultura političke pristojnosti.
Suci svojim ponašanjem sablažnjavaju javnost
Nitko normalan ne osporava da je pravosuđe u Hrvatskoj temeljni problem društva. Pravosuđe ne funkcionira po zakonu već otvoreno služi moćnicima. Suci svojim ponašanjem sablažnjavaju hrvatsku javnost: napomenut ću samo slučajeve pijanki splitskih sudaca te skandala suca Turudića.
Posljedica pravne nesigurnosti i selektivnog djelovanja pravosuđa jesu nedostatak stranih investicija, male gospodarske aktivnosti, visoki porezi i, naravno, neviđena korupcija.
Kada bi pravosuđe u Hrvatskoj djelovalo sukladno Ustavu i zakonu, većina političkih moćnika uopće ne bi imala javne funkcije. Nedvojbeno je da Plenković ne bi bio premijer nakon slučaja BORG. Ministri Paladina ili Butković nikada ne bi bili ministri s obzirom na afere koje su imali prije imenovanja na svoje funkcije.
Isto tako, vodstvo Jutarnjeg lista, kao i dobrog dijela medija, bilo bi zbog otvorenog sudjelovanja u korupciji procesuirano. U slučaju medijskog korumpiranja u Austriji te posljedicama za aktere, vidjeli smo što znači funkcionalno pravosuđe.
Međusobna, pak, zaštita politike, pravosuđa i medija u Hrvatskoj je otvorena i brutalna.
Istovremeno, imamo suca Dobronića koji je sucem postao 1996. godine. Znači, nije imao komunističku socijalizaciju, a svojom presudom u slučaju Franak dokazao je da za njega ne postoje moćnici, već za njega vrijede zakoni. Takovu osobu Jutarnji list pribija na stup srama.
Ovo stanje ne smije nikoga iznenaditi. Mediji koji su prihvatili biti bodyguard-ovi korumpiranog sustava sprječavaju bilo kakovu promjenu i panično se boje vladavine prava, jer su u tom slučaju egzistencijalno ugroženi.
Ali interes ogromne većine hrvatskih građana jest uređena država i jednakost pred zakonom. U slučaju Borisa Johnsona smo vidjeli što znače funkcionalno pravosuđe i neovisni mediji.
Hrvati nisu manje vrijedni nego Englezi, i zato smo dužni uspostaviti vladavinu prava kako bismo svoju Hrvatsku izveli na put uspjeha i blagostanja”, istaknula je, između ostaloga, Karolina Vidović Krišto u Hrvatskom saboru.
Isti mediji slično su se ulizivali i Sanaderu
Ista zastupnica prošli je tjedan, u objavi na svom facebook profilu pod naslovom:
‘Hrvatski mediji – može li niže?‘, progovorila o još jednoj medijskoj sramoti:
”Današnja konferencija za medije Zdravka Marića sigurno će jednom, kada u hrvatskim medijima budu vladali profesionalnost i transparentnost, biti zabilježena kao jedan od sramotnijih medijskih događaja.
Ministar financija po svom opisu posla upoznat je sa svim kretanjima u financijama i gospodarstvu, iz jednostavnog razloga što je nadređen službama koje nadziru cijelo gospodarstvo i građane.
U Hrvatskoj nepravilnosti nisu sporedna pojava, i nemoguće je ne primijetiti nepravilnosti. Zlouporabe moćnika u Hrvatskoj su tolike da ugrožavaju sam opstanak Države.
Dokaz ovomu je i današnje uhićenje bivšeg ministra Tomislava Tolušića, kao i uhićenje njegove bivše kolegice Gabrijele Žalac. Model djelovanja hrvatskih ministara je takav da, ukoliko se na njih primijene normalni standardi poštivanja zakona – oni završe u zatvoru.
Ostali ministri (koji rade kao Žalac i Tolušić) i dalje su na funkcijama, a ne pod istragom, zato što je za njih nadležan DORH, a ne europski istražitelji.
I upravo je tu nedvojbena uloga ministra financija, u ovom slučaju, Zdravka Marića, jer on kroz različite inspekcijske službe kao što su proračunski nadzor, Ured za sprječavanje pranja novca te već spomenuta Porezna uprava, točno ima pregled kamo ide i na koji se način otuđuje novac hrvatskih poreznih obveznika.
U mandatu Zdravka Marića kao ministra financija standard hrvatskih građana dramatično se pogoršao. Njegove reforme su obična fikcija i uopće ne postoje, one se mogu zvati reformama samo zbog nedostatka kritičnosti medija.
Rezultat njegovih reformi je i vijest koju sam neki dan saznala od jednog prijatelja iz Njemačke, koji mi je pun gorčine ispričao događaj s recepcije jednog münhenskog hotela: susreo je mlađu gospođu koja mu je ispričala kako je prije 4 mjeseca iselila iz Zagreba, diplomirana inženjerka građevine, a sada radi na recepciji – zbog uvjeta rada u Hrvatskoj, ona i muž su doselili u München.
Priče o ‘velikim uspjesima’ vrijeđaju inteligenciju građana
Hrvatska se gospodarski razara, a ministar financija ima ključnu ulogu u procesu tog razaranja.