Nakon poraza u Siriji, MASOVNO UBIJANJE I RAT SELE u Europu i Rusiju, uz poticaj CIA-e!

Nemojte se začuditi ako Mossad i CIA prebace poražene džihadiste u Europu. Da će ih prebaciti u srednju Aziju ili Kavkaz kako bi se borili protiv Rusije (najveći broj ISIL-ovaca dolazi iz Ruske Federacije) sigurna je stvar. Amerikanci se, još od ’45 služe islamistima kao borcima protiv SSSR te arapskih pokreta. Tako je i ISIL njihovo čedo. Francuzima, pak, krvava povijest (ubijanje Alžiraca) dolazi, čini se, na naplatu.

Piše: Emil Pakrac, prof.

Ovaj tekst je trebao drugačije početi, kao i završiti. Trebao je završiti riječima – a tek je sredina ljeta.; kad je stigla vijest kako je terorist pobio stotinjak ljudi i još toliko ranio, tijekom proslave pada Bastille u Nici. Napadač je gazio promatrače vatrometa, puna dva kilometra, velikim bijelim kamionom, uz prigodnu pucnjavu te, navodno, bacajući granate iz auta.
U Francuskoj traje, može se slobodno konstatirati, otvoreni građanski rat.
Nije čudo da u francuskoj reprezentaciji nije bilo nijednog Arapina, kao ni to da su mnogobrojni crnci bjesomučno pjevali Marseljezu (jedan od njih nije znao riječi, no to ga nije spriječilo da se uživi i pjeva iz sveg glasa himnu). Ako se potvrdi da je ubijeni napadač u Nici – Alžirac (naknadno je javljeno da je iz Tunisa), mogli bi reći da povijest dolazi na naplatu. Kada su tijekom alžirskog rata, Alžirci u Parizu demonstrirali protiv istog, policija ih je, jednostavno, poubijala. Seinom su plutali leševi i nikada nije otkriveno koliko je stvarno mrtvih bilo – pretpostavlja se oko stotinjak. Taj događaj ulazi u onu prešućenu povijest, poput mučenja francuske vojske u Alžiru ili gaženja konjima rudara-štrajkaša u Velikoj Britaniji osamdesetih.
Također, dolazi na nadoplatu ekonomska činjenica kako bivše francuske kolonije moraju Francuskoj plaćati danak za svu urađenu infrastrukturu tijekom kolonizacije.
Teško je breme bijelog čovjeka, uistinu.

A kako je počelo ovo vruće, varljivo ljeto 2016.?
Masakrom, naravno-i to najvećim u američkoj povijesti. Omar Mateen, Amerikanac afganskog porijekla, pobio je 49 osoba i ranio 53, u gay-klubu u Orlandu. Bio je pridruženi član ISIL-a i pomućeni čovjek upitne seksualne orijentacije. Jedan od istražitelja, uskoro je međutim, optužio policiju za masakr-jer, prema njegovom uvidu, ubojstva nije bilo sve do policijske intervencije. To je umnogome podsjećalo na talačku krizu u moskovskom kazalištu od 23. do 26. listopada 2002. Čečenci su zarobili nekoliko stotina ljudi, a pokolj je počeo upadom ruske policije. Dodajmo da je majka jedne od napadačica tvrdila kako joj je kćer otela ruska tajna služba nekoliko dana prije pokolja u kazalištu i kako se, ona, eto, nakon tih nepunih tjedan dana našla, u Moskvi. No, na stranu sada to.

Samo dan kasnije, mlađahni Francuz alžirskog porijekla, nožem je zaklao policijskog časnika i ženu mu, u Parizu, u njihovoj vlastitoj kući.

Ta dva događaja predstavljaju promjenu načina djelovanja ISIL-a. Kako su veće skupine pod stalnim nadzorom zapadnjačkih tajnih službi – njih je lagano provaliti – novinari to stalno rade, ISIL se odlučio na taktiku INDIVIDUALNOG UBOJICE, osobe koju je nemoguće nadzirati niti pretpostaviti kada će krenuti u ubilački pothvat (istina, Mateen je bio pod nadzorom, što otvara daljnji niz pitanja i plodno je tlo za nove teorije zavjere).
Zanimljivi su i ciljevi ovih ubojstava – da se je ISIL ograničio na ove skupine ljudi (jer neki nisu previše žalili zbog ubojstava kako homoseksualca, tako i policajaca) zadobio bi, možda, i simpatiju jednog kruga ljudi. No, to nije slučaj. Oni ratuju protiv svih-ali baš SVIH nevjernika. A u njihovim očima, malo tko je – vjernik.

U međuvremenu, rat u Siriji i Iraku i dalje traje nesmiljenom žestinom, a ISIL gubi li ga gubi – očito je da se Kalifatu primiče kraj. Faludža je oslobođena, a kao odmazda stigli su bombaši samoubojice u Bagdad i pobili više stotina šijita. ISIL se žestoko bori za Manbijski džep-posljednji prolaz do Turske, kojim se može dopremati oružje, ljudi i nafta, ali i pobjeći ako zatreba (ponovno, čudne se stvari događaju-kurdske snage kažu kako su ostale bez američke zračne potpore u presudnom trenutku, kada su trebali zauzeti čitavi, taj, kraj, i time prekinuti i posljednju vezu Islamske države sa Turskom). Alep je u potpunom okruženju vladinih snaga, kršćanske milicije također su napredovale, a borci Kalifata smjesta su se osvetili – masakrirali su šestoricu, a ranili 20-tak kršćana u pograničnom libanskom selu Qaa.
Istodobno su europske tajne službe pohrlile u Damask k Al-Assadu po popis džihadista iz europskih zemalja, te su utanačile obnavljanje suradnje. Iako se radi listom o državama koje su nesmotreno podržale rušenje Asada – Italija, Belgija, Francuska, Njemačka i Španjolska, sada su im potrebni podaci o ISIL-ovcima, njihovim državljanima, a moguće je da su shvatile, kako je bolji sekularni autokrat, nego demokratski izabran džihadist. Dodajmo tome, kako je al-Sadr – vođa iračkih šijita, utvrdio kao Amerikancima odgovara džihadistički pohod po Europi, te ga sveudilj izazivaju i podupiru.
I uistinu, ma koliko zvučalo kao teorija zavjere – nemojte se začuditi ako Mossad i CIA prebace poražene džihadiste u Europu. Da će ih prebaciti u srednju Aziju ili Kavkaz kako bi se borili protiv Rusije (najveći broj ISIL-ovaca dolazi iz Ruske Federacije) – sigurna je stvar.

Naime, Amerikanci se, još od ’45 služe islamistima kao borcima protiv SSSR, arapskih socijalističkih i nacionalističkih pokreta. Istom manirom, nastavili su se služiti i poslije kataklizme komunizma-ovaj put protiv Rusije, Kine te bilo kojeg neprijateljskog arapskog režima – u ovom slučaju Sirije. Tako  je i Islamska država-sigurno njihovo čedo (Edward Snowden, NSA-in “zviždač” tvrdi kako je ISIL -projekt združenih Mossada i CIA-e u operaciji “Hornet’s Nest”-“Osinje gnijezdo”, a da je sam kalif-al-Bagdadi – državljanin Izraela. Sa Snowdenom je problem identičan kao s Domagojem Margetićem na našim prostorima – u njihovim informacijama ima istine, no još više nepatvorene ludosti), sunitski odgovor na šijitski ekstremizam Irana. Da je tome tako govore, novi dokumenti Wikileaksa, u kojima Hillary Clinton, tada državna sekretarka SAD, navodi kako je za sigurnost Izraela, potrebno srušiti Bashara al-Assada i eliminirati Siriju kao prijetnju, te potom i Iran. U spomenutim dokumentima govori se i o dostavljanju oružja sirijskim pobunjenicima preko, sumnjivo usmrćenog, američkog veleposlanika u Libiji, Stivensa. Tu su i donacije za predsjedničku kampanju Hillary, gdje su najveći donatori, listom s Bliskog istoka, a jedan saudijski princ nudi 35 milijuna $ za konačno rušenje Assada. Iako se govori i o mogućoj optužbi za udruženi zločinački pothvat i rušenje legitimnih vlada bez suglasnosti i dozvole Kongresa SAD, vjerojatnije je, da će Hilary biti slijedeća – predsjednica. A tada će se i dalje nastaviti prema strategiji oca geopolitike MacKindera – “Tko vlada istočnom Europom,vlada Heartlandom. Tko vlada Heartlandom, zapovijeda Svjetskim otokom. Tko vlada Svjetskim otokom, vlada svijetom.”
I da, ovoga ljeta, Lord Rotschild, Cheney i Murdoch, udruženi su počeli bušiti Golansku visoravan u potrazi za naftom. Golan je pod izraelskom okupacijom od rata 1971. i njihov čin predstavlja povredu međunarodnog prava. No, za pravo, pa i međunarodno, malo tko mari.

Islamske države se svi odriču (pogledajte program al-Jazeere, pa ćete znati tko je trenutni pulen u borbi protiv Assada), te ona uzvraća udarac. Tako je napala zračnu luku Ataturk u Istanbulu i usmrtila najmanje 42 osobe, a stotinjak ranila. Oslabljeni Erdogan, kojeg je preplašilo rusko dizanje u zrak graničnog prijelaza pomoću jedne rakete, sklopio je sporazum s Rusijom i s Izraelom. Istodobno se nastavlja turski masakr nad Kurdima, zbog čega bi Turska i samoproglašeni sultan, trebala biti pod sankcijama,pa čak i, po mogućnosti, isključena iz UN-a. No – to se neće dogoditi.

Također je ISIL napao i Saudijsku Arabiju – pokušao je dignuti u zrak Prorokovu džamiju u Medini, drugo najsvetije mjesto islama. Kada su osvojili Timbuktu, džihadisti su spalili džamiju Sudnjeg dana – sveto mjesto tamošnjih muslimana i zaklali imama koju je branio. ISIL se, uistinu, smatra revolucionarima Islama.
Bavili su se i videosnimkama poziva na džihad protiv kuffara(nevjernika) i fetvama. “Ustanite muslimani i ubijajte kršćane!” uzvikuje naše gore list, Jasmin Keserović, na snimci, istina upitnog mjesta nastajanja (više nego upitnog, jer su na provaljenom mobitelu visokog agenta CIA pronašli inscenirano pogubljenje.. I to je samo jedno u nizu lažnih pogubljenja – najpoznatija je “kvarna” dekapitacija novinara Jamesa Foleya). U tome ga podržava njegova zadrta majka iz Zavidovića: “Da imam još deset sinova, i oni bi otišli u džihad, i borili se za Allaha!”, ali i otac. I dok se Mustafa Cerić zabavljao preimenovavši Bajram u Hižaslav, ISIL je izdao fetvu (poziv na ubojstvo) protiv muftije Zukorlića, dr. Kuduzovića i drugih viđenih, umjerenih bosanskih muslimana.
I dok izlaze knjige mladih pripadnica Jezida, o torturi, silovanju i trgovini robljem u Mosulu (djevojčice od 6 godina su najcjenjenije. One koštaju više od 40$. Eh, ta pedofilija!), koncerti u Švedskoj i Njemačkoj postaju sve opasniji zbog masovnih silovanja. Radi se opet o – muslimanima. (U Švedskoj je od 1979. nekoliko puta povećan broj silovanja – i u 80 posto slučajeva, riječ je o muškarcima islamske vjeroispovjesti).

Ujedno je i organizacija bliska ISIL-u, u Bangladešu, pobila strane turiste. Jedan od napadača bio je i sin tamošnjeg premijera.

Velika Britanija je izglasala na referendumu izlazak iz Europske Unije, a SAD je na rubu rasnog rata -“trigger happy” policajci hladnokrvno ubijaju nenaoružane crnce (neki od njih su i članovi KKK), na što je uzvratio veteran afganistanskog rata – Micah Xavier Johnson, snajperom ubivši petoricu, a ranivši sedmoricu bijelih policajaca. (no, o tim temama ćemo u zasebnim člancima).

I tako smo stigli do 14. srpnja godine gospodnje 2016. Francuska, a i cijelo čovječanstvo, tog datuma slavi pad Bastille, odnosno, početak Francuske revolucije – jedan od značajnijih događaja u povijesti čovječanstva. “Sloboda, bratstvo i jednakost” ne bi trebali biti samo proklamirani slogani niti prazno slovo na papiru. U svakom su slučaju, toliko iznervirali džihadistu – da je krenuo gaziti kamionom gledatelje vatrometa u Nici. Zadnje dvije godine, život u Francuskoj je opasan. I stvarno bi trebalo razmisliti o svakodnevnom nošenju oružja za samoodbranu (mada ni to mnogim žrtvama vjerojatno ne bi pomoglo). Masakr u Nici, nije ni prvi, a nažalost ni posljednji pokolj ovog tipa.
Jer kao što rekoh, tek je – sredina ljeta.