‘Ne smijemo zvati novinare, prozori nisu oprani ni zidovi oličeni već 15 godina, kaos je u sustavu’

”Djevojčica s autizmom, na koju je u rujnu upozorila psihologinja Kanđera, još je uvijek u Centru Slava Raškaj u Zagrebu. Mišljenja smo da je privremeno zbrinjavanje spomenute djevojčice u tom Centru, koji uopće ne pruža uslugu stalnog smještaja, duboko dvojben. Ne nalazimo opravdanje za postupak ravnateljice Dječjeg doma Zagreb, koja je u kritičnom momentu odbila omogućiti privremeni prihvat djeteta. Postoji sumnja da je takav postupak proizašao iz činjenice da se radi o djetetu s poremećajem iz autističnog spektra”, upozorava pravobranitelj za osobe s invaliditetom

Novi odvažni javni istup Valerije Kanđera, psihologinje koja je ranije upozorila na skandalozni slučaj nebrige za šestogodišnju djevojčicu s autizmom (zbog čega je dobila opomenu pred otkaz), prošao je ispod radara šire hrvatske javnosti.

Nije ovoga puta bilo gotovo nikakve reakcije na njena upozorenja o daljnjem kaosu i atmosferi straha u sustavu socijalne skrbi.

U subotu 4. svibnja u velikom razgovoru za Večernji list Valerija Kanđera je istaknula, podsjetimo, da problem sa smještajem šestogodišnje djevojčice s posebnim potrebama – o čemu je jesenas brujala cijela hrvatska javnost – još uvijek nije riješen, a upozorila je i na činjenicu da je taj slučaj njoj oduzet, moguće zbog osvećivanja – jer je javno upozorila na problem.

‘To je način da se ljude zastraši’

”Pretpostavljam da je to način da se zastraši, možda ne toliko mene, već one koji dolaze, da pripaze kako će dalje posupati”, izjavila je u intervjuu za Večernji psihologinja Kanđera te kazala da se situacija – kad su u pitanju nezbrinuta djeca s posebnim potrebama – nije znatno promijenila.

”Kvaliteta našeg rada je slabija nego prije jer su stručni radnici preopterećeni administriranjem, pa imaju sve manje vremena za rad s korisnicima. Ne smijemo pozvati novinare da snime naše radne prostorije, da vidite gdje ti ljudi čekaju. Prostor u Novom Zagrebu nije oličen minimalno 15 godina, a jednako toliko nisu oprani prozori! A ako sjedite među prljavim zidovima, kako mislite da će se ponašati korisnici?

Zaboravili jedni na druge

Kad dođu u prljavi prostor, u koji ulaze kolege, jer svaka od nas psihologinja u Zagrebu radi s četiri do pet socijalnih radnika…? Kakvi su to radni uvjeti? Kaos!”, upozorila je djelatnica Područnog ureda za socijalnu skrb Novi Zagreb te zaključila da je Hrvatska postala ‘potreseno i otuđeno društvo, u kojem kao da smo zaboravili jedni na druge…’

Psihologinja Kanđera još je navela da je u kontaktu s pučkom pravobraniteljicom – koja smatra da bi se u njezinom slučaju moglo raditi o osvećivanju nadređenih…’

Zbog svega navedenog, te zbog očitog ‘guranja pod tepih’ opisane problematike, poslali smo novinarske upite pučkoj pravobraniteljici, pravobraniteljici za djecu i pravobranitelju za osobe s invaliditetom.

Je li riječ o osvećivanju?

”Je li vama, u Uredu pravobranitelja za osobe s invaliditetom, poznato što se dogodilo s djevojčicom s posebnim potrebama na koju je ranije upozorila psihologinja Kanđera? Znate li zbog čega je taj slučaj oduzet gospođi Kanđera – djelatnici Područnog ureda za socijalnu skrb Novi Zagreb?

Je li moguće da je tu bila riječ o osvećivanju toj djelatnici – zato što je javno progovorila o problemima u sustavu socijalne skrbi, pogotovo kada su u pitanju djeca s posebnim potrebama?

Kako pravobranitelj za osobe s invaliditetom komentira činjenicu da se i dalje, prema svemu sudeći, odgovorni u sustavu socijalne skrbi osvećuju savjesnim djelatnicima koji se istinski trude štititi interese djece s posebnim potrebama?

Kako ocjenjujete navode gospođe Kanđera da se ‘požar u sustavu socijalne skrbi’ – kada su u pitanju i djeca s posebnim potrebama – ‘gasi kablićem vode’, a kako tvrdnju psihologinje Kanđera, izrečenu u subotnjem intervjuu Večernjem listu, da je ”da socijalni radnici rade u sramotno lošim uvjetima, da prostor Područnog ureda za socijalnu skrb Novi Zagreb nije oličen najmanje 15 godina, a da jednako toliko (15 godina!) nisu oprani ni prozori (jer treba platiti vanjskog penjača – perača prozora), te da to itekako utječe i na korisnike u sustavu socijalne skrbi”, upitali smo pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

Pravobranitelj Jurišić: Smještaj djevojčice je duboko dvojben

Evo što je pravobranitelj odgovorio:

”Prema saznanjima Pravobranitelja za osobe s invaliditetom djevojčica je još uvijek u Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj u Zagrebu.

Mišljenja smo da je privremeno zbrinjavanje spomenute djevojčice u Centru Slava Raškaj, koji uopće ne pruža uslugu stalnog smještaja, duboko dvojben. Na temelju informacija iz medija o funkcioniranju djevojčice (pohađala je lokalni dječji vrtić) niti tada, a niti sada ne nalazimo opravdanje za postupak ravnateljice Dječjeg doma Zagreb, koja je u kritičnom momentu odbila omogućiti privremeni prihvat djeteta (čak i unatoč tome što je kapacitet ovog Doma također popunjen).

Ravnateljica doma ne želi djecu s autizmom?!

Postoji sumnja da je takav postupak proizašao iz činjenice da se radi o djetetu s poremećajem iz autističnog spektra, a to su potvrdile izjave ravnateljice Dječjeg doma Zagreb da trebaju postojati „ustanove za djecu s autizmom“, što onda implicira da bi za svaku vrstu razvojne teškoće kod djece trebalo otvoriti posebnu ustanovu za krizni smještaj. To nije prihvatljiv inkluzivni stav, te vjerujemo da socijalna politika neće u tom smjeru niti djelovati ubuduće.

Osim toga, važeći Zakon o socijalnoj skrbi u odredbama članka 111. izričito propisuje da se smještaj djeteta mlađeg od sedam godina priznaje prvenstveno u udomiteljskoj obitelji, a tek ako u trenutku nastanka potrebe smještaja to nije moguće osigurati, onda u domu. Članak 112. ovog Zakona propisuje i opisuje što je to smještaj u kriznim situacijama.

Nisu poštivali princip najboljeg interesa djeteta

Iako Dječji dom Zagreb u Nazorovoj ima cjelokupnu infrastrukturu za dugotrajnu skrb o djeci bez roditeljskog staranja (odgojitelji, medicinske sestre, stručni tim i dr.), nadležno Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je odlučilo osigurati djetetu smještaj u ustanovi u kojoj korisnici borave dnevno i to samo radi rehabilitacijskih i terapijskih postupaka i obrazovanja, te smatramo da se u takvoj odluci nije poštivao princip najboljeg interesa djeteta.

Što se tiče uvjeta rada u socijalnoj skrbi, oni su poznati i Pravobranitelju za osobe s invaliditetom, a u više navrata smo nadležno Ministarstvo upozoravali za potrebu profesionalnog osnaživanja područnih ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad zapošljavanjem dovoljnog broja djelatnika, njihovom edukacijom, specijalizacijom i drugo, poticanjem izvaninstitucijskih usluga, stručne podrške specijaliziranom udomiteljstvu i sl.

S obzirom da je za građane sustav socijalne skrbi s lepezom usluga koje pruža jedan od važnijih segmenata sigurnosti i stabilnosti zajednice, neophodno je kontinuirano ulagati u njegovo osnaživanje. Štiteći ugled i dostojanstvo djelatnika sustava socijalne skrbi štitimo i dostojanstvo korisnika. Važnim smatramo otvorenost komunikacije s građanima kako bi informacije o nadležnostima, odgovornosti i dosezima djelatnosti bila u potpunosti informirana šira javnost”, stoji u odgovorima na naš upit, koje je potpisao Darijo Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom.

Odgovore na naš upit dobili smo i iz Ureda pučke pravobraniteljice.

Pučka pravobraniteljica: Sami kažu da od papira ne vide čovjeka

”Na problem preopterećenosti socijalnih radnika administriranjem, zbog čega nemaju dovoljno vremena posvetiti se izravno samim korisnicima, upozorila sam u Izvješću za 2023. koje sam nedavno podnijela Saboru. Naime, uz gđu Kanđeru, to navode i brojni drugi djelatnici bivših centara za socijalnu skrb, danas područnih ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Kako sami slikovito kažu, često „od papira ne vide čovjeka“. To je zapravo i ranije bio problem, no kažu nam da je još istaknutiji nakon reorganizacije sustava, odnosno donošenja novog Zakona o socijalnoj skrbi. Još sam kod njegove pripreme upozoravala na preopterećenost djelatnika, isto je činila i struka, ali za takve primjedbe nije bilo sluha, nažalost. Vezano za uvjete rada, najčešće nam djelatnici kao problem ističu automobile koji su im potrebni da bi mogli dolaziti do svojih korisnika, a kojih ponekad nemaju dovoljno ili nisu u dobrom stanju, posebno kad je riječ o vožnji po teškim terenima, dakle izvan velikih gradova.

Što su još, prema saznanjima pučke pravobraniteljice, najveći problemi u sustavu socijalne skrbi u Hrvatskoj i je li, prema Vašem mišljenju, točno da je taj sustav danas lošiji nego prije donošenja novog Zakona o socijalnoj skrbi?

Većina problema je dugogodišnja i nije uzrokovana (samo) novim Zakonom pa je zapravo itekako velika šteta što upravo donošenje novog Zakona ne vodi osjetnim promjenama na bolje. Detaljna analiza u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. godinu koje sam krajem ožujka podnijela Hrvatskom saboru, ukazuje kako sustav socijalne skrbi nije dovoljno učinkovit. Potrebno je još puno toga učiniti kako bi bio usmjeren na korisnike, dobro organiziran, s dovoljnim kapacitetima i dostupan svima kojima je potreban, dok bi naknade koje primaju korisnici trebale biti takve da smanjuju siromaštvo. Isto tako, najranjivije osobe, među kojima su beskućnici i starije osobe koje žive u siromaštvu, o kojima često i sami izvještavate, nemaju adekvatnu podršku jer ne postoje sustavne mjere kojima bi Hrvatska kao socijalna država utjecala na, recimo, smanjenje beskućništva ili alarmantno visokog broja starijih osoba koji žive u siromaštvu.

U novom Izvješću dajem veliki broj preporuka čija bi provedba mogla pomoći unaprijediti sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj pa se nadam, a to ću nastaviti i zagovarati, da će biti provedene.

Zbog čega je tako?

To je pitanje za one koji donose odluke – dakle, za izvršnu vlast, prvenstveno Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, ali i Vladu Republike Hrvatske, te za saborske zastupnike koji čine zakonodavnu vlast”, istaknula je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter u odgovorima na naša pitanja.

Zanimljive odgovore dobili smo i iz Ureda pravobraniteljice za djecu, Helence Pirnat Dragičević.

”Djecu ne izdvajaju iz obitelji, jer nemaju kamo s njima”

Je li vama, u Uredu pravobraniteljice za djecu, poznato što se dalje dogodilo s djevojčicom na koju je ranije upozorila psihologinja Kanđera? Je li točno da je ona i dalje u Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj?

Zbog zaštite privatnosti djece ne možemo komentirati pojedinačne slučajeve niti davati informacije vezane uz konkretne situacije, no prema našim zadnjim saznanjima, djevojčica se još uvijek nalazi u sustavu socijalne skrbi.

Znate li zbog čega je taj slučaj (slučaj te djevojčice) oduzet gospođi Kanđera – djelatnici Područnog ureda za socijalnu skrb Novi Zagreb? Je li moguće da je tu bila riječ o osvećivanju toj djelatnici?

Kako pravobraniteljica za djecu komentira činjenicu da se i dalje, prema svemu sudeći, sustav socijalne skrbi osvećuje savjesnim djelatnicama koje se istinski trude štititi interese djece?

 Budući da se Vaša pitanja uglavnom odnose na djelokrug rada Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (MRMSOSP) i Hrvatskog zavoda za socijalni rad (HZSR), možemo dati načelan odgovor, odnosno odgovor iz perspektive našeg djelovanja.

Potaknuti brojnim pismenim i usmenim obraćanjima stručnih djelatnika, kao i medijskim istupom psihologinje područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad (PU HZSR) vezano uz djevojčicu za koju se neuspješno pokušavao naći adekvatan smještaj i koji je u konačnici nakon uključivanja medija i pronađen, Ured je kroz e-savjetovanje predložio izmjenu odredbe Obiteljskog zakona koja se odnosi na uvjetovanost prethodno osiguranog smještaja za pokretanje postupka oduzimanja prava roditelju na stanovanje s djetetom.

Zbog ovakve odredbe PU HZSR-i često ne pokreću postupak iako su svjesni da uvjeti u kojima dijete živi nisu primjereni te da postoji opravdana bojazan od tragičnog ishoda. Zato smo iznenađeni kada u medijima čujemo od nadležnih da ima mjesta za smještaj djece u ustanovama, pri čemu oni misle na slučajeve žurnog izdvajanja kada je djeci u obitelji ugrožen život, zdravlje ili dobrobit, a s ciljem sprječavanja moguće tragedije.

S obzirom na porast broja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi u ustanovama, kao i na učestala obraćanja djelatnika PU HZSR-a, ustanova koje skrbe o djeci, roditelja i drugih srodnika, preporučili smo proširenja smještajnih kapaciteta, što je više ustanova uz podršku MRMSOSP-a i učinilo, te dodatna zapošljavanja u sustavu socijalne skrbi, daljnji razvoj kvalitetnih usluga i intervencija za obitelji koje svojim postupcima ugrožavaju razvoj i prava djeteta.

Kako pravobraniteljica za djecu komentira navode gospođe Kanđera da se ‘požar u sustavu socijalne skrbi’ – kada su u pitanju i djeca s posebnim potrebama – ‘gasi kablićem vode’, jer stanje je i dalje, zabrinjavajuće loše?

Situacija vezana uz smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi je svakako još uvijek nezadovoljavajuća – unatoč novootvorenim smještajnim kapacitetima (u Centrima za pružanje usluga u zajednici), nema dovoljno mjesta u ustanovama i udomiteljskim obiteljima za prijem djece, a unatoč nastojanjima stručnjaka socijalne skrbi da promoviraju udomiteljsku skrb, nema značajnijeg povećanog interesa za bavljenje udomiteljstvom. Posljedica je velik broj djece koja ostaju živjeti u ugrožavajućim uvjetima u biološkim obiteljima, prekapacitiranim ustanovama i udomiteljskim obiteljima.

Iz neposrednih kontakata s ravnateljima ustanova/centara za pružanje usluga u zajednici saznajemo da su tijekom 2023. godine realizirani isključivo smještaji djece koja su izdvojena iz primarnih obitelji temeljem žurne mjere, a zbog ugroze njihovog zdravlja i života.

Na postojeći problem ukazujemo već niz godina, te smo u s namjerom zaštite prava te djece organizirali brojne sastanke s predstavnicima nadležnog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Foruma za kvalitetno udomiteljstvo i predstavnicima nekih ustanova – no, unatoč našem apelu za povećanjem smještajnih kapaciteta i dalje nema značajnih pomaka”, istaknuli su u odgovorima na naš upit u Uredu pravobraniteljice za djecu.

FOTO: Screenshot videosnimki; preslika s vecernji.hr