‘Osjećaj napuštenosti od strane vlastite djece često vodi do lošeg mentalnog zdravlja starijih’
ObiteljZdravljeIzdvojeno 17. lipnja 2024. Damir Kramarić
”Gubitak obiteljskih, pa i socijalnih veza je jedan od najrizičnijih faktora za urušavanje mentalnog zdravlja. Kada razgovarate sa starijima, sami ističu da se najteže nose s usamljenošću, osjećajem napuštenosti od strane vlastite djece i gubitku životnog smisla što vodi k potištenosti, depresivnim stanjima, pa i suicidalnim promišljanjima”, upozorava Dario Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom
Gotovo svaki četvrti Hrvat (njih više od 820 tisuća) ima neku dijagnozu psihičkog poremećaja, a psihička oboljenja su najčešći uzrok bolovanja, istaknuto je nedavno u priopćenju Darija Jurišića pravobranitelja za osobe s invaliditetom. Njegova zamjenica, Mira Pekeč Knežević je, pak, na nedavno održanom okruglom stolu pokušala alarmirati javnost tvrdnjom ”da je kod mladih ljudi u Hrvatskoj porast mentalnih poremećaja toliko dramatičan da se ne usudimo ni govoriti o tome…”.
Unatoč svemu navedenom, o tom ‘tsunamiju’ mentalnih poteškoća i oboljenja u hrvatskoj javnosti se i dalje, iz nekog razloga, vrlo rijetko govori, pa se navedeni problemi niti ne rješavaju, ili se rješavaju vrlo sporo i traljavo.
Sve to bio je povod za razgovor s pravobraniteljem za osobe s invaliditetom.
Zašto je psihoterapija u tolikoj mjeri nedostupna onim hrvatskim građanima koji ju trebaju? Što je još, osim psihoterapije, važno za mentalno zdravlje nacije?
Problem nedostatnog broja psihoterapeuta, ali i stručnjaka drugih profila (psihijatara, a posebno dječjih i adolescentnih psihijatara, kao i psihologa, socijalnih radnika logopeda, rehabilitatora) prisutan je već godinama i na njega se pritužuju osobe s invaliditetom, ali i roditelji djece s teškoćama.
Važno jačanje otpornosti na krizne situacije
Kad ste spomenuli održani okrugli stol, važno je reći da je tema bila mentalno zdravlje, što znači da fokus stavljamo na potrebu jačanja otpornosti na stres i na krizne životne situacije kao sastavne dijelove života gotovo svakog pojedinca. Budući da svaka životna kriza ne zahtjeva stručni tretman i ne dovodi do mentalnih poremećaja, u interesu je svake zajednice pa i Republike Hrvatske ulagati u mentalno zdravlje, pravovremeno prepoznati i primjereno reagirati na pojavu prvih znakova koji upućuju na stanovite disbalanse. Ovo se prije svega i posebno odnosi na djecu i adolescente s obzirom da se u tom razvojnom periodu javljaju prve krize, a za mnoge nije uvijek nužno i uključivanje stručnjaka, već neki oblici neformalne podrške mogu polučiti dobre rezultate.
Mentalni poremećaji su u većini uvjetovani međudjelovanjem različitih čimbenika, a siromaštvo može predstavljati jedan od njih. Međutim, mentalno stabilne osobe s razvijenim „alatima“ za prevladavanje nepovoljnih životnih situacija mogu se uspješno nositi i sa siromaštvom pa je najvažnije pitanje poučavati djecu o uspješnim načinima suočavanja s krizama i kriznim situacijama.
Na što vam se najčešće žale osobe koje imaju problema s mentalnim zdravljem?
Pravobranitelju za osobe s invaliditetom obraćaju se osobe sa psiho-socijalnim teškoćama, ali češće članovi njihove obitelji koji se pritužuju na nedovoljnu učinkovitost liječenja i nedostatak drugih metoda liječenja i rehabilitacije, osim bolničkog liječenja i liječenja psihofarmacima. Navode kako nedostaje podrške u zajednici nakon otpusta pacijenta s bolničkog liječenja, kako bi se stabilno zdravstveno stanje postignuto u bolnici održalo i nakon otpusta.
Nužno razvijati psihijatriju u zajednici
Naime, članovi obitelji često navode kako je osoba nakon otpusta s liječenja prepuštena praktično sama sebi te vrlo brzo dolazi do ponovnog pogoršanja zdravstvenog stanja i ponovne hospitalizacije, što ima posljedice na cjelokupno funkcioniranje osobe, koja zapravo postaje nefunkcionalna u svim područjima života – ne može zadržati posao, ugrožava svoj obiteljski život, interese djece, ne može upravljati svojim financijama, ne brine o osnovnim životnim potrebama. Takve posljedice imaju veliki utjecaj i na ostale članove obitelji.
Da bi osoba sa psiho-socijalnim teškoćama postigla oporavak, potrebna joj je sveobuhvatna podrška te pomoć multidisciplinarnog tima i nakon otpusta s bolničkog liječenja. Stoga smo mišljenja kako je potrebno razvijati tzv. psihijatriju u zajednici. Osim toga, nužna je i suradnja različitih sustava, sustava zdravstva i socijalne skrbi, daljnji razvoj procesa deinstitucionalizacije i razvoj usluga podrške za osobe s problemima mentalnog zdravlja u zajednici.
Zvonko Mlinar, iz Hrvatske mreže za beskućnike, upozorava da u dnevni boravak za beskućnike dolazi odnedavno sve više umirovljenika i osoba s invaliditetom – koje ranije nisu dolazile, da su cijene najma soba i stanova u Zagrebu udvostručile, što dovodi do rasta beskućništva, rasta siromaštva i sve češćih mentalnih poteškoća kod starijih i siromašnih ljudi… Jeste li i vi u Uredu pravobranitelja za osobe s invaliditetom zabilježili ovaj trend?
Promatrajući stanovanje kao ljudsku potrebu za sigurnim utočištem i jedno od primarnih ljudskih potreba – činjenica gubitka stana ili nemogućnosti da se dođe do „krova nad glavom“ neminovno narušava mentalno zdravlje i kod stabilnih osoba, a pogotovo u slučajevima kad vlastitim snagama ne mogu osigurativlastiti stambeni prostor, a takvih je sve manje. Osim nepovoljnih okolnosti poput potresa u Zagrebu, zbrinjavanja raseljenih osoba iz Ukrajine i stranih radnika dodatno je pogoršalo situaciju.
Posebno bismo istaknuli nedostatak pristupačnih stanova za osobe s invaliditetom. Republika Hrvatska još uvijek nema i nije donijela nacionalni strateški dokument koji bi uredio područje stanovanja kao temeljnog ljudskog prava i čimbenikom smanjenja društvenih nejednakosti, niti je uredila pitanje socijalnog stanovanja kao segmenta opće stambene politike. Usmjerenost dosadašnjih mjera stambene politike prvenstveno na kupnju, odnosno najam stanova, osobe s invaliditetom stavlja u nepovoljan i nepovoljniji položaj. U sadašnjim okolnostima za mali broj zaposlenih kreditno sposobnih osoba s invaliditetom kupnja stana se čini nedostižnom, a kategorija zaštićenog najma u nadležnosti je gradova i općina kao jedinica lokalne samouprave i nadovezuje se na određene socijalne kriterije.
Možete li komentirati navode Tina Pongraca, presjednika udruge Životna linija, prema kojima je velik broj suicida osoba starijih od 65 godina (44 posto svih suicida lani su počinile osobe starije od 65 godina) povezan sa siromaštvom starijeg stanovništva, te s narušenim mentalnim zdravljem tih ljudi?
Prema našem iskustvu slabljenje i pa i potpuni gubitak obiteljskih, pa i socijalnih veza je jedan od najrizičnijih faktora za urušavanje mentalnog zdravlja. Starenje samo po sebi donosi promjene i slabljenje životnih funkcija. Kada razgovarate sa starijim građanima, sami ističu da se najteže nose s usamljenošću, osjećajem napuštenosti od strane vlastite djece i gubitku životnog smisla što vodi k potištenosti, depresivnim stanjima, pa i suicidalnim promišljanjima.
Što bi trebalo učiniti da se ovi problemi riješe, ili barem umanje?
Prema našem iskustvu u radu mišljenja smo da je za sve naše građane važno životno okruženje učiniti što sigurnijim, otvorenijim, poticati interese za druge kroz volonterski i humanitarni rad od najranije dobi, osmišljavati životne programe brige o društveno ranjivim kategorijama, njegovati altruizam i ono što je najvažnije – očuvati i jačati socijalne veze”, istaknuo je Darijo Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom.
U Saboru ne žele čuti istinu?
Valja podsjetiti da je i pučka pravobraniteljica, Tena Šimonović Einwalter, u svom Izvješću Hrvatskom saboru za 2023. godinu upozorila na daljnji zabrinjavajući porast broja starijih osoba koje žive u riziku od siromaštva, na velik broj pritužbi na nemogućnost ostvarivanja prava na zdravlje te na činjenicu da mnogim građanima nije dostupno cjenovno priuštivo stanovanje
Upitali smo djelatnice Ureda pučke pravobraniteljice je li netko u Saboru reagirao na njihova upozorenja iz Izvješća za 2023. godinu? Zamolili smo ih i za komentar tvrdnje ‘da je sve prisutnije siromaštvo starijih osoba izravno povezano s velikim brojem suicida osoba starijih od 65 godina’.
Evo što nam je odgovorila Tatjana Vlašić, zamjenica pučke pravobraniteljice:
”Hrvatski sabor bi uskoro trebao raspravljati o Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022. godinu, a o Izvješću za 2023. će moći tek kad bude gotovo mišljenje Vlade Republike Hrvatske na to izvješće, za što se nadamo da će biti uskoro.
Sabor bi izvješća trebao raspravljati u godinama u kojima su predana, što već dugo nije slučaj, ali se nadamo da će se i to promijeniti.
Stopa smrtnosti od suicida veća od EU prosjeka
Primamo različite pritužbe koje se tiču psihijatrijskog liječenja ili u kojima se spominje mentalno zdravlje, ali nismo zaprimali one na problem manjka psihoterapeuta. Ipak, temeljem informacija koje prikupljamo od organizacija civilnog društva, iz različitih istraživanja, kao i od samih tijela javne vlasti, upozoravamo i na sve brojnije prepreke za očuvanje i poboljšanje mentalnog zdravlja.
U Izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. godinu dali smo preporuku Ministarstvu zdravstva da donese akcijske planove predviđene Strateškim okvirom razvoja mentalnog zdravlja do 2030. Zašto je to važno? Jer nedostaje aktivnosti za zaštitu mentalnog zdravlja, nema dovoljno stručnjaka iz tog područja, a manjka i smještaja u bolnicama i kapaciteta dnevnih bolnica. Istovremeno, stopa smrtnosti od samoubojstava u Hrvatskoj veća je od EU prosjeka, a najveća je među muškarcima starijima od 75 godina. Podaci OECD-a pokazuju da je 2019. godine 14,8% stanovništva u Hrvatskoj imalo neki od poremećaja mentalnog zdravlja – dakle, to je bilo prije pandemije, potresa, rata u Ukrajini i drugih kriza koje su se od tada pojavile. Recimo, prema Eurobarometru, čak 60% mladih (15-24 godine) iz Hrvatske kaže su nedavne krize imale utjecaja na njihovo mentalno zdravlje.
‘Sve je teže podmiriti osnovne potrebe’
Zato je važno da Ministarstvo zdravstva čim prije ispuni našu preporuku i donese akcijske planove vezane uz zaštitu mentalnog zdravlja, koji su ionako predviđeni Strateškim okvirom koji je usvojen još 2022. godine.
Na rast troškova života upozoravamo već dugo jer vidimo da, nažalost, iz godine u godinu postaje sve teže podmiriti osnovne potrebe, pa tako i osigurati krov nad glavom, što može voditi u beskućništvo.
Cijene nekretnina su i za kupovinu i za najam posljednjih godina značajno porasle, nakon što su se stanodavci u velikoj mjeri fokusirali na turizam i kratkoročni najam, koji smanjuje broj stanova dostupnih za dugoročni najam tj. stanovanje, a potres je također učinio svoje na pogođenim područjima, kao i program subvencioniranja kupovine stanova, što je utjecalo na rast cijena. Uz to, mirovine su preniske, kao i socijalne naknade, a stanova za socijalni najam koji bi djelomično odgovorio na potrebe najranjivijih ima jako malo. Zato je potrebno razvijati socijalno stanovanje, kao i donijeti krovnu, stambenu strategije koju Hrvatska još uvijek nema, unatoč svim izazovima koje sam spomenula i koji su prisutni već godinama.
Iznimno zabrinjavajući podaci o starijima
Nažalost, nema točnih podataka o tome koliko je beskućnika u Hrvatskoj – brojke udruga i nadležnog ministarstva su različite, iako tražimo da se takvi podaci krenu sustavno prikupljati jer je itekako važno znati stvarno stanje, najviše zbog planiranja mjera podrške i pomoći, uključujući za izlazak iz beskućništva.
Uz rast troškova života, preniske mirovine i niske socijalne naknade, i ne čudi što podaci pokazuju da sve više starijih osoba živi u siromaštvu – točnije, gotovo 35% starijih od 65 je u riziku od siromaštva, odnosno čak 60% njih koji žive sami. To su iznimno velike i zabrinjavajuće brojke, koje uz to i rastu, pa se nadamo se da će preporuke iz našeg izvješća, koje se odnose upravo na ovakve probleme, biti ozbiljno razmotrene i provedene.
Najviše suicida počine starije osobe
Nažalost, najviše samoubojstava počine starije osobe, to pokazuju podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a razlozi nisu uvijek poznati i može se o njima samo nagađati.
Nezamislivo je teško živjeti u siromaštvu, a posebno kada ste starija osoba jer tada možda imate i dodatnih zdravstvenih problema, mnogi su usamljeni, izloženi ageizmu i diskriminaciji zbog svoje dobi, raste i broj prijavljenih slučajeva nasilja nad starijima – dakle, problema je uistinu mnogo. Uz to, nedostaje socijalnih usluga, mjesta u domovima za starije (za one koji žele u njima živjeti), zdravstvene usluge su teško dostupne, a posebno one koje se odnose na mentalno zdravlje.
Rast troškova života, pa tako i stanovanja, veliki je stres bilo kome, a najviše onima koji žive u velikom siromaštvu, a sve više starijih, nažalost, upravo je u takvoj situaciji.
A ne zaboravimo i da je još uvijek mentalno zdravlje često tabu tema pa se ljudi i ne odlučuju potražiti pomoć, u strahu od stigmatizacije.
Mirovine trebaju značajnije rasti
Što bi trebalo učiniti? Neke stvari sam već spomenula – kao što su stambena strategija i socijalno stanovanje ili provođenje mjera koji bi osiguralo da su usluge za mentalno zdravlje dostupnije u lokalnim zajednicama koje se mogu definirati kroz donošenje akcijskih planova za provedbu Strateškog okvira razvoja mentalnog zdravlja, ali to nije sve što ističemo da je potrebno učiniti.
Potrebno je i da Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike izmjeni formulu za usklađivanje mirovina kako bi mirovine značajnije rasle. Mjere koje su se do sada provodile u odnosu na starije nisu bile dovoljne – pokazuje to i nastavak rasta broja starijih u riziku od siromaštva – zato je važno razumjeti zašto mjere nisu dostatne i koje nam nedostaju. Isto Ministarstvo treba i povećati osnovicu za izračun zajamčene minimalne naknade kako bi bila prikladnija za pokrivanje stvarnih troškova života, a kad govorimo o beskućnicima, potrebno je da izradi Nacionalnu strategiju za borbu protiv beskućništva) i osigura dugoročnije i pravovremeno financiranje aktivnosti pomoći i podrške beskućnicima. Vladi Republike Hrvatske dali smo preporuku da poreznom politikom utječe i motivira vlasnike privatnih stanova na dugoročni stambeni najam stanova, što bi pomoglo osobama koje nemaju svoju nekretninu i možda utjecalo na stabilizaciju cijena.
Ovo je samo dio naših preporuka koje se odnose na probleme starijih vezano uz siromaštvo i mentalno zdravlje, a mi ćemo pažljivo pratiti nailaze li na „plodno tlo“ i nastaviti ih zagovarati u svakoj prilici”, stoji u odgovorima koje smo dobili iz Ureda pučke pravobraniteljice.
FOTO: Dario Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom; ilustracija Pixabay, Tatjana Vlašič, zamjenica pučke pravobraniteljice
Tekst je dio projekta ‘Osvijetlimo nevidljive’, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije
Zašto sve više starijih živi u bijedi? Ministarstvo: Išli su u mirovinu bez radnog staža
