Prevoditeljica i liječnik iz Perua, Poljakinja i Belgijanka zaljubljene u Hrvatsku… uče jezik jer žele ostati

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu danas su brojni polaznici Croaticuma – tečaja učenja hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj, potpisali ugovore o stipendiranju. Riječ je uglavnom o potomcima Hrvata iz Južne Amerike. Mnogi od njih su visoko obrazovani, a većina ih želi ostati živjeti u Hrvatskoj. Kažu da im je ovdje – prelijepo

Sudeći prema iznimno velikom interesu potomaka Hrvata iz Južne Amerike i drugih dijelova svijeta za učenje hrvatskog jezika na zagrebačkom, splitskom, osječkom, riječkom i zadarskom sveučilištu, Hrvatska postaje sve poželjnija useljenička, odnosno povratnička destinacija, a ne samo zemlja iz koje mnogi iseljavaju.

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, danas su, naime, brojni polaznici Croaticuma – tečaja učenja hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj, potpisali ugovore o stipendiranju.

Već više od dvadeset godina Hrvati iz cijelog svijeta dolaze, prema riječima Daria Magdića, zamjenika državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, organizirano učiti hrvatski jezik u Republiku Hrvatsku, no ove godine je Središnji državni ured dodijelio najviše stipendija dosad. Riječ je o čak 441-oj stipendiji za polaznike tečaja Croaticum u cijeloj Hrvatskoj. Uvjerljiva većina polaznika dolazi iz zemalja Južne Amerike pri čemu najveći broj iz Argentine, a potom slijede polaznici iz Čilea, Bolivija  Peru, Kolumbija,  Paragvaj, Venezuela…

Došla iz Perua i planira ostati

Hrvatski jezik će polaznici Croaticuma od ove godine učiti u čak pet hrvatskih gradova: u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, te po novome i u Zadru.

”Želim se zahvaliti svima vama na interesu za učenje hrvatskoga jezika i za odabir Hrvatske za novo mjesto boravka. Mi u Središnjem državnom uredu stojimo vam na raspolaganju za svaku vrstu pomoći koju trebate”, naglasio je uoči potpisivanja ugovora o stipendiranju Dario Magdić, čestitajući svima koji su zaslužili stipendiju Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH.

Nakon što je stipendiste pozdravila i prodekanica za studijske programe i cjeloživotno obrazovanje. izv. prof. dr. sc. Ivana Vidović Bolt te nakon što su potpisali Ugovore o stipendiranju, nekolicina stipendista rado je odgovorila na nekoliko novinarskih pitanja.

Jupiter Perković (23) iz Perua tek je započela učiti jezik, no već ponešto razumije i odgovara na hrvatskom. Ono što ne uspjeva kazati, dovršava na engleskom.

”Ovdje sam tek par tjedana, no ranije sam u nekoliko navrata posjećivala Hrvatsku. Moja sestra stigla je u Zagreb prije četiri godine. Također je pohađala tečaj Croaticum i sada odlično govori hrvatski. U međuvremenu je pronašla i posao. Radi u Plivi u odjelu ljudskih resursa te planira ostati živjeti ovdje. I meni se jako sviđa život u Zagrebu pa i ja planiram ostati”, kazala nam je mlada Hrvatica iz Perua, čiji su djed i baka s tatine strane te djed s mamine strane otputovali u Južnu Ameriku poslije Drugog svjetskog rata.

Kaže da se otac njezinog tate u Peru zaputio krajem četrdesetih prošlog stoljeća iz Slavonskog Broda, dok joj je djed s majčine strane u tu daleku zemlju stigao iz Dišnika pokraj Garešnice.

Djed mu prenio ljubav prema Hrvatskoj

”Ovdje se osjećam vrlo sigurno, dok u Peruu stalno morate paziti kada izlazite van, jer su ulice dosta opasne. Nekako osjećam da pripadam Hrvatskoj. Ljudi su ovdje vrlo ljubazni, premda malo više rezervirani nego Peruanci. No, kada im se obratite, svi će vam vrlo rado pomoći”, ističe Peruanka hrvatskog podrijetla, koja vrlo tečno govori engleski, španjolski i portugalski te koja će, bez ikakve sumnje, uskoro bez problema razgovarati i na hrvatskom.

Jupiter je, naime, po zanimanju prevoditeljica s engleskog i portugalskog na španjolski, što znači da joj učenje stranih jezika ne predstavlja problem.

I Lucas Rendulić (27) u Zagreb je stigao iz Perua. Njegov djed iz Karlovca je, kaže, 1948. otputovao u daleku Južnu Ameriku i nikada se više nije vratio u rodni kraj, premda je imao veliku želju posjetiti domovinu. Djed mu je, kaže, i prenio ljubav prema Hrvatskoj.

”U Peruu sam završio studij medicine, koji tamo traje osam godina, a ovdje planiram krenuti na specijalizaciju na endokrinologiji. U Hrvatskoj mi se svakodnevica jako sviđa. Volim ovdašnji način života, jer su ljudi vrlo dragi i ljubazni. Imam dojam da u Peruu svi samo gledaju sebe, dok su ovdje više spremni pomoći drugima. Rodom sam iz peruanskog grada Arequipa, gdje živi mnogo Hrvata. Medicinu sam završio  u Limi, gdje sam često posjećivao Hrvatski centar i išao u hrvatsku crkvu. Otac Drago, naš svećenik u Limi, rekao mi je za moguću stipendiju te mi je predložio da dođem u Hrvatsku i naučim jezik. Srećom sam ga poslušao. Ova stipendija puno mi znači, jer si ne bih mogao priuštiti plaćanje školarine u iznosu od 700 eura”, ističe na engleskom mladi liječnik, koji također želi ostati živjeti u svojoj (pra)domovini.

Poljakinja se zaljubila u hrvatsku kulturu: i ona želi ostati

”Nadam se da ću oženiti Hrvaticu, pronaći posao i ostati živjeti u Hrvatskoj. Zato mi je vrlo važno naučiti hrvatski jezik”, naglasio je mladi liječnik.

Stipendiju za tečaj učenja hrvatskog zaslužila je i mlada Poljakinja, Paulina Plichta (27), koja je, kaže, zaljubljena u Hrvatsku, a koja već dosta dobro govori hrvatski.

”Ovdje sam već tri godine i jako sam zadovoljna. Sviđa mi se hrvatska hrana, ljudi a pogotovo kultura, odnosno brojne kulturne raznovrsnosti koje ovdje imate. Nevjerojatno mi je da tako mala zemlja ima toliko različitih dijelekata i toliko različitih narodnih nošnji. Studiram inače etnologiju u Gdanjsku, a specijalizirala sam se za hrvatsku kulturu i Poljake koji žive u Hrvatskoj. Ovdje živi oko 600 Poljaka, a zanimljivo je da je riječ uglavnom o ženama koje su se udale za Hrvate te iz Poljske doselile u Hrvatsku. Događalo se to uglavnom za vrijeme razmjene studenata između bivše Jugoslavije i Poljske.

Maja stigla iz Belgije, Hrvatska joj najljepša na svijetu

Hrvati su dolazili studirati u Poljsku, a Poljakinje su kasnije s njima odlazile živjeti u Hrvatsku”, objašnjava Paulina na tečnom hrvatskom (već je savladala nekoliko semestara Croaticuma) te dodaje da bi i ona voljela ostati živjeti u Republici Hrvatskoj.

Slično razmišlja i Maja Perić (24), koja je u Zagreb stigla iz belgijskog Antwerpena.

”Moj tata Marko je Hrvat koji je prije trideset godina iz Požege odselio u Belgiju. Mama Angelique je Belgijanka, koja je odlučila zbog tate i mene naučiti  hrvatski, a uz nju sam i ja počela govoriti naš jezik. U Požegi imam tetku i sestrične i s njima sam se družila za vrijeme brojnih ljetovanja. Oduvijek sam voljela doći u Slavoniju. Ovdje mi je prelijepo. Život je ležerniji i sporiji nego u Belgiji, gdje se traži disciplina i brzina. Tamo sam često bila pod stresom. Hrvatska mi je najljepša zemlja na svijetu”, s osmjehom od uha do uha priča mlada povratnica, odnosno useljenica iz Belgije.

Dodaje da na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studira doktorski studij Predmoderne povijesti. Baš kao Paulina, Jupiter i Lucas, i Maja planira ostati živjeti u Hrvatskoj.

”Imam i dečka, Tomislava iz Metkovića. Godinu i pol smo skupa. Planiram se, nakon fakulteta, zaposliti, a nadam se da ću raditi nešto vezano za kulturu. Naravno da želim ostati”, vedro je zaključila Maja Perić.

FOTO: Snimio Damir Kramarić