SDP će OSTATI TAOC osuđenog Perkovića i UDBE! Onda je i HRVATSKA U OKOVIMA
Politika 19. rujna 2016. Fran Podoreški
Istraživački novinari i politički analitičari upozoravaju na opasnost da SDP opet preuzme osoba črvsto povezana s udbaškim strukturama. Misle pri tom na Orsata Miljenića, kreatora sramotnog ‘Lex Perković’, zbog kojega je Hrvatska umalo zaslužila sankcije ali i na Ranka Ostojića, koji je policiju, prema svemu sudeći, koristio u stranačke svrhe
Budući da se zbivanja u SDP-u ne tiču samo članova Partije, već cjelokupne hrvatske javnosti, i borba oko odabira Milanovićevog nasljednika već danima je predmet interesa brojnih istraživačkih novinara i političkih analitičara.
Mnogi od njih argumentirano ovih dana upozoravaju na opasnost da Udba zadrži glavnu riječ u SDP-u i nakon Milanovićevog odlaska (nije tajna da je Zoran Milanović ‘plesao’ kako Udba svira, što se najjasnije moglo vidjeti u slučaju ‘Lex Perković – op.a.).
Željko Peratović, nagrađivani istraživački novinar i svojevrsni ‘specijalist’ za razotkrivanje sveprisutnih udbaških pipaka, upozorio je prije par dana na činjenicu da ‘Udba nikad ne igra na jednog konja’.
”Uz Ranka Ostojića ubacuje se i drugog u utrku – Orsata Miljenića. Pa ti sad budi Aleksandra Kolarić. Ako Zlatko Komadina, Rajko Ostojić i Davor Bernardić sad ozbiljno ne potegnu, SDP će ostati taoc nepravomoćno osuđenog Josipa Perkovića”, napisao je Paratović na svom Facebooku profilu, a tu njegovu objavu ‘lajkali su i mnogi drugi hrvatski novinari (među njima i Denis Latin), dajući tako do znanja da se slažu s Peratović procjenom (ovakve analize mogu se, nažalost, pronaći samo na internetu – glavni mediji i dalje se ne usuđuju doticati i propitivati Udbu).
I teško se s gore citiranom tvrdnjom ne složiti se, jer je kolega Peratović uz objavu priložio i linkova ne tekstove koji uistinu razotkrivaju, prema svemu sudeći, golem utjecaj udbaških struktura na SDP, odnosno na Zorana Milanovića, Orsata Miljenića, Ranka Ostojića i ostale dužnosnike iz vremena vladavine Kukuriku koalicije.
Među priloženim linkovima je i onaj na tekst Tomislava Krasneca, koji je nedavno otkrio da je Hrvatska 2013. trebala dobiti sankcije zbog pokušaja zaštite nedavno oduđenih udbaša.
S nekoliko godina zakašnjenja, list 24 sata je, naime, otkrio dokument koji potvrđuje da je Hrvatska umalo kažnjena sankcijama Europske Komisije, a sve zbog pokušaja Zorana Milanovića, Orsata Miljenića i ostalih dužnosnika da pod svaku cijenu spriječe izručenje nedavno osuđenih udbaša Josipa Parkovića i Zdravka Mustača.
”Duboko u arhivima Europske komisije, gdje paučinu skupljaju zaboravljeni fascikli i nikad objavljeni dokumenti europske birokracije, 24sata pronašla sudokument iz rujna 2013. koji otkriva svu dramatičnost trenutka u kojem je Hrvatska zbog zakona poznatijeg kao Lex Perković bila na rubu toga da joj Komisija uvede sankcije.
“Hrvatska je izmijenila uvjete po kojima su ostale države članice pristale na njezino pristupanje Uniji”, piše u dokumentu, a takvo ponašanje je “miniralo povjerenje između Hrvatske i ostalih država članica i institucija EU”. Ovo je prvi put u povijesti EU da se nešto takvo događa, zaključuje se u jednom paragrafu.
Riječ je o dokumentu koji je predsjednik HDZ-a Andrej Plenković nedavno, nakon izrečene presude Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Muenchenu, nazvao tajnim dokumentom Komisije.
Zoran Milanović je svojom politikom doveo Hrvatsku na rub kredibiliteta u EU. To jako dobro zna naš povjerenik Neven Mimica, koji je vidio dokumente, i time je nepovratno narušen međunarodni kredibilitet te bivše Vlade – rekao je Plenković 3. kolovoza, na dan kad je njemački sud izrekao nepravomoćnu kaznu doživotnog zatvora Plenkoviću i Mustaču.
Europski povjerenik Neven Mimica (SDP) uzvratio je tvrdnjom da ovaj dokument, koji se sada prvi put može objaviti javno, praktički niti ne postoji.
Dan nakon Plenkovićeve i Mimičine razmjene proturječnih izjava, 4. kolovoza, u bazi podataka Europske komisije pronašli smo zapisnik sa sjednice europskih povjerenika 25. rujna 2013., gdje je jedna od točaka dnevnog reda bila “o primjeni članka 39 pristupnog ugovora s Hrvatskom”. No taj dokument u bazi podataka bio je označen kao javno nedostupan. Po proceduri koja je dostupna svakom građaninu EU, zatražili smo od Komisije da taj dokument učini javno dostupnim, odnosno da nam ga dostavi. U ponedjeljak, 5. rujna, Komisija je to i učinila.
U usporedbi s inače odmjerenim formulacijama u drugim dokumentima Europske komisije, ovaj odzvanja poprilično teškim optužbama na račun Hrvatske, kojom je tada vladala Kukuriku koalicija i Vlada premijera Zorana Milanovića.
“Ovo je prvi put da je zemlja članica jednostrano i ilegalno promijenila primjenu zakona EU instrumenta kratko – tri dana – prije pristupanja i nakon dovršetka pristupnih pregovora”, piše u dokumentu u kojem se čak pet puta spominje da je Hrvatska narušila povjerenje ostatka EU. Spominje se“ozbiljna kompromitacija” principa pravosudne suradnje i predlaže zamrzavanje tada još neisplaćenih 80 milijuna eura iz fonda za pomoć Hrvatskoj u pristupanju Schengenskoj zoni, plus striktna kontrola trošenja 40 miljuna eura, koji su tad već bili isplaćeni.
Do takvih sankcija na kraju ipak nije došlo jer je ubrzo nakon što je Komisija 25. rujna 2013. primila na znanje ovaj dokument, Vlada u Zagrebu popustila pod pritiscima i odlučila promijeniti Lex Perković. No iz dokumenta je danas vidljivo da je vjerodostojnost Hrvatske u EU u tom trenu zaista bila na najnižoj razini”, objavio je 24sata tekst Tomislava Krasneca, dopisnika iz Bruxellesa, 9. rujna ove godine.
A da je bivši ministar pravosuđa i jedan od glavnih kandidata za preuzimanje SDP-a, povezan, navodno, s nepravomoćno osuđenim udbašem Perkovićem i njegovim odvjetnikom Nobilom, upozorio je Peratović, preciziravši da ta suradnja potječe iz doba kada je Miljenić bio šef Vladinog ureda za suradnju s haškim sudom.
”Miljenić je u Haag proslijedio falsificirani tzv. MUP-ov ‘izvještaj o Ahmićima‘ kojeg je sastavio načelnik odjela za terorizam i ratne zločine Branko Turić, a pod identitetom anonimnog svjedoka zapravo se krio sam odvjetnik Nobilo”, piše Peratović.
”Taj ‘izvještaj’ nije prošao autorizaciju u HIS-u. Ta je služba raspolagala arhivom HVO-a i bila zadužena za suradnju s Blaškićevim odvjetničkim timom. Nobilo je službenike HIS-a u više navrata tražio da autoriziraju sporni izvještaj, što su oni odbijali tražeći razgovor sa svjedokom priče da Blaškić nije bio na sastanku kad je dogovoren napad na Ahmiće već da je zapovijed izdao Kordić.
U vrijeme ove Nobilove operacije Perković je bio po ugovoru o djelu zaposlen kao savjetnik u HIS-u, a istodobno je radio i kao Nobilov stručni suradnik o čemu dokazi postoje i u knjizi Jasne Babić ‘Urota Blaškić‘.
Ministar Orsat Miljenić je od HIS-a dobio obavijest da ‘izvještaj’ ne može proći njihovu autorizaciju, ali tadašnji šef Vladina ureda za suradnju s Haagom svejedno ga je dostavio Haagu temeljem čega je Blaškić oslobođen, a Kordić osuđen. I Carla Del Ponte u svojoj knjizi navodi da je taj izvještaj lažan, ali da je to tužiteljstvo kasno saznalo. Pored ovoga, stvarno se nisam nadao da bi ministar Miljenić, predsjednik Ivo Josipović ili neki međunarodni krugovi mogli utjecati na premijera Milanovića da u zadnji čas ozakoni neizručenje Perkovića i njegovih udbaša Njemačkoj”, napisao je dobitnik HND-ove nagrade za najboljeg istraživačkog novinara na svom facebook profilu (tekst je javno dostupan, a koliko znamo – nitko ga nije demantirao. Ne tvrdimo da je sve navedeno točno, ali navode prenosimo da čitatelji mogu odvagnuti stoje li navedene tvrdnje) te potom priložio link na tekst objavljen u ljeto 2013., dakle u vrijeme najžešćih pritisaka na Hrvatsku i kulminacije prijepora oko Lek Perković: ‘Nakon javnih istupa o Perkoviću provalili su mi u kuću, a na očevidu me slavodobitno nazvao njegov suradnik Tomislav Mičić’
‘Poznati istraživački novinar Željko Peratović, nakon nekoliko međunarodnih javnih istupa u kojima je govorio o slučaju ‘Lex Perković’ i samom Josipu Perkoviću kojeg je istražvio dugi niz godina, doživio je neugodno iskustvo. Kada se vratio s posljednjeg gostovanja na HRT-u naišao je obijena vrata kuće, a nedugo nakon toga uslijedio je i poziv od Perkovićevog prijatelja…’, stoji u uvodu tog teksta.
”Boravio sam tjedan dana na selu i vratio se kratko u Zagreb zbog nastupa na HTV-u u nedjelju 23. u emisiji Markov trg i snimanja za bavarsku televiziju na temu izručenja Josipa Perkovića Njemačkoj. U međuvremenu dao sam i dvije izjave na istu temu za HTV-ove emisije Hrvatska uživo i Dnevnik. Četiri godine već radim na obnovi stare kuće i imanja u blizini Karlovca i do sada nisam imao ikakvih sličnih problema i često boravim tamo u svim godišnjim dobima. U dobrim sam odnosima sa susjedima. Jedino što sam kao sumnjivo u zadnje vrijeme primijetio jest da mi se opet prisluškuje telefon.
Međutim, nemalo sam se iznenadio kada sam se u petak iz Zagreba vratio na selo. Provaljeno je na četiri mjesta: u podrum, alatnicu, drvarnicu i kuću. Provalnici su utrošili dosta vremena i vještine, a plijen im je bio zanemariv: plinska boca, pipa, nešto benzina. U jednoj su prostoriji ispreturali ormare u drugoj nisu. I policajcima koji su bili na očevidu upao je u oči nesrazmjer uloženog truda i odnesenog plijena. U sličnim situacijama na karlovačkom području provalnici ljudima skinu i prozore s kuće. Još za očevida nazvao me na mobitel Tomislav Mičić, osoba koja se prema mojim informacijama pored Perkovića spominje na njemačkoj tjeralici. Slavodobitno se smijući, pitao me kako komentirama saborsku odluku toga dana da stupi na snagu zakon prema kojem Hrvatska neće izručiti njega i Perkovića. Rekao sam mu da čestitam Perkoviću i njemu što se vlast tako nesebično zauzela za njih dvojicu. To ga je još više nasmijalo, pa me pitao jesam li u vezi s Božom Vukušićem. Rekao sam da nisam, a on je dodao da je Vukušić budala kad se nečem drugom nadao. Prekinuo sam ga izgovarajući se zbog obaveza s policijom. Nije zvučao previše iznenađen kad je od mene čuo za provalu”, izjavio je prije tri godine Peratović, koji je nakon tog incidenta nedavno doživio i pokušaj ubojstva, na pragu vlastite kuće kod Karlovca.
I taj slučaj Peratović povezuje sa svojim tekstovima o Udbi i Josipu Perkoviću (napad se dogodio u vrijeme suđenja Perkoviću i Mustaču, kada hrvatski mediji nisu objavljivali pravu istinu o događajima na njemačkom sudu, no kada je Peratović učestalo pisao o onome što se doista događa u sudnici u Munchenu te o vjerojatnoj osuđujućoj presudi za bivše udbaše).
”Svako malo otkrijem nekog tko vjeruje Milanoviću da nije štitio Perkovića i Mustača i mam ga skinem s liste i blokiram. Ne znam ljudi zbog čega ste mi prijatelji na fejsu, a vi ste to tražili da budete, ako vjerujete u tu Milanovićevu laž, koja ga je koštala izbora, a godinama argumentirano ponavljam ovdje i gdje god stignem da vaš Veliki Vođa štiti udbaše pa evo i sad gurajući si za zamjenu Ranka Ostojića i Orsata Miljenića? Jel vi stvarno mislite da ja nisam normalan, ali ste vi samilosni pa svojim fb prijateljstvom ne želite da se osjećam usamljeno?”, ironično je zaključio polemiku o Udbi, Milanoviću i Miljeniću, kolega Željko Peratović.
Slične zaključke u svojoj je analizi objavljenoj na Facebooku i prenesenoj na portalu direktno.hr ponudio i Denis Kuljiš.
Milanovićev kandidat za predsjednika SDP-a:
ORSAT MILJENIĆ – AUTOR I PREDLAGAČ LEX PERKOVIĆ
Vidim da se za predsjednika SDP-a javio Orsat Miljenić, moj bivši odvjetnik, koji je u međuvremenu prišao ”mračnoj strani Sile” (nekad se to u književnosti zvalo ”prodao dušu đavolu”).
Orsat Miljenić je daleko NAJGORI ministar pravde u povijesti hrvatske države. Sve što je napravio u ministarskoj karijeri bilo je LOŠE i KATASTROFALNO:
- Predložio je i donio LEX MILJENIĆ (koji nazivaju Lex Perković, ali bi ga trebalo nazivati po tvorcu, a ne po onome tko je trebao od toga profitirati).
- Donio je PORAZNI, STRAŠNI Ovršni zakon koji uništava male ljude, a donosi velik novac specijaliziranim odvjetničkim uredima.
- Donio je KASTROFALNU inovaciju ionako poraznog, antieuropskog hrvatskog zakona koji klevetu regulira kao krivično djelo i još je proširio odredbom o sramoćenju, koja sucima ostavlja diskreciono pravo da novinara osude i kad pišu ISTINU! (Slučaj Slavice Lukić).
- Kao Milanovićevo slijepo oruđe, skupa s Rankom Ostojićem, provodio je sve njegove naloge. Pravosuđe i policiju Milanović je koristio u političke svrhe. Na tome je kao poslušnik surađivao i Dinko Cvitan. Lalovčeva kontrola Poreske uprave omogućila im je pak da se za progon neprijatelja i zaštitu prijatelja koristi i poreska inspekcija. Neprimjetno, ”demokrat” Milanović konstituirao je preko državnog aparata učinkovit personalni režim, koji mediji nisu razotkrili, niti su još rekonstruirali sve akcije i procese…
ZAKLJUČAK: Ne smije se dopustiti da Milanovićevi poslušnici, ljudi koji su bili ekstenzija njegove volje, naslijede predsjedništvo SDP-a! I Ostojić i Miljenić su Milanovićevi kandidati, koje on plasira iz pozadine, jer namjerava preko njih i dalje ostvarivati utjecaj i kontrolu. Zato Milanović nije dao ostavku, nego je zadržao ured na Iblerovom, pa će ga koristiti do zadnjeg sekunda, zaštićen tobožnjom ostavkom, koja nije ostavka, nego obećanje da će se ukloniti kao ga uklone”, piše Kuljiš u tekstu objavljenom na portalu direktno.hr 18. Rujna.
I osim svega gore navedenog, valja podsjetiti da je i ovaj portal u tekstu pod naslovom ‘Čovjek odgovoran za kriminalne OVRHE i mnoge SUICIDE ne smije na Ustavni sud!’ upozorio na brojne afere bivšeg ministra pravosuđa, pa i na činjenicu da je Orsat Miljenić i kao ministar zastupao klijente u slučajevima ovrhe nad građanima!
Ako, dakle, Orsat Miljenić (ili Ranko Ostojić) postane predsjednik Socijal demokratske partije, znamo otkud vjetar puše, a znamo, prema svemu sudeći, i što Hrvatsku očekuje u skoroj budućnosti.