‘Svijet se otuđio, mlade ne zanimaju društveni problemi, nitko ne prosvjeduje…, bojim se što slijedi’

”Mi smo uistinu, tijekom sedamdesetih i osamdesetih, reagirali na većinu nepravdi. Pa mi se, ljudi moji, nalazimo u predvorju ratnog sukoba većih razmjera, a nitko nigdje ne protestira. Kao da smo zarobljeni u nekoj kolotečini gdje jedan dan problematiziramo o partizanima i ustašama, drugi dan o turbofolku… Klizimo u nešto čemu nitko ne zna naziv, još manje izgled. Bojim se da na kraju, na 50. rođendan Atomskog skloništa, uistinu ne budemo u – atomskim skloništima”

Prije 48 godina, 26. veljače 1976. godine u Puli je osnovano Atomsko sklonište. Jedan od dugovječnijih bendova hrvatske rock scene. Tim povodom novinar Novog lista razgovarao je s ključnom figurom kultnog pulskog banda – karizmatičnim Brunom Langerom.

Dijelove razgovora s jednim od rijetkih hrvatskih umjetnika koji nikada ne bježi od najvažnijih tema, ovdje ukratko prenosimo.

Zasićenje stranačkom politikom

”Ne mogu a ne primijetiti da je – ne samo u Istri ili Hrvatskoj, nego i Europi – došlo do potpunog zasićenja klasičnom stranačkom politikom. Pritom mislim posebno na mlade koji se u najvećoj mjeri kreću nekim samo njima poznatim kolosijekom. Ne kažem da je ovo što rade naši političari, pa tako i u Saboru, bilo komu privlačno, da su bujice uvreda koje se slijevaju s političkih govornica nešto što bi trebalo privući mlade, jer nije, ali bojim se nekih drugih procesa.

Ne želim zvučati kao staro zanovijetalo, ali mi smo uistinu, posebno jedan rokerski milje koji je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bio jako aktivan, reagirali na većinu nepravdi.

Oporba sama sebe svela na marginu

Pa mi se, ljudi moji, nalazimo u predvorju ratnog sukoba većih razmjera, a nitko nigdje ne protestira. Kao da smo zarobljeni u nekoj kolotečini gdje jedan dan problematiziramo o izgleda neizbježnim partizanima i ustašama, drugi dan o turbofolku i zbog čega nam on puni sportske dvorane… Svijet se otuđio, mladi ne percipiraju društvo i njegove probleme, barem ne na način kako sam to ja činio i još uvijek reagiram. Klizimo u nešto čemu nitko ne zna naziv, još manje izgled. Bojim se da na kraju, na 50. rođendan Atomskog skloništa, uistinu ne budemo u – atomskim skloništima. Možda je upravo izbjegavanjem najvažnijih tema i »zabavom« s ipak manje važnim stvarima oporba sama sebe svela na istinsku marginu, dok je vladajućima svejedno”, istaknuo je Langer, govoreći o sve manjem zanimanju ljudi za domaća i svjetska zbivanja, za ratove pa i za politiku.

Na inzistiranje novinara Novog lista, komentirao je i istarsku političku i društvenu scenu.

Supruga Marija pobijedila Peđu Grbina

Supružnici Marija i Bruno Langer silno su, naime, društveno angažirani i aktivni.

Ne mire se sa situacijom, uvijek reagiraju, pa tako i angažmanom na prvoj stepenici političke organizacije države – u mjesnom odboru. Marija Langer je kao nezavisna kandidatkinja tri puta pobjeđivala na izborima u MO Stoja, jednom joj je protivnik bio i današnji SDP-ov prvak Peđa Grbin, ali je i on – izgubio.Dio te priče treba pripisati i IDS-u kojem je izgleda opet jako stalo, silno su se angažirali, poticali svoje simpatizere na izlazak na izbore, tako da je na kraju vlast na Stoji ostala u rukama IDS-a, dok ostala mjesta imaju nezavisni kandidati, ističe Langer.

”IDS, koji je ne tako davno već bio pokopan, bilježi jako dobre rezultate, dok je druga politička grupacija skup nezavisnih, međusobno nepovezanih lista. Kao da su se građani umorili od političkih stranaka, kao da su njihovi nastupi na saborskoj pozornici, koji prečesto graniče čak i s nečim što ne bismo mogli svrstati u kategoriju normalnog, građane okrenuli od te političke forme. Jako neobično djeluje da su nezavisne liste skoro po tri puta bolje prošle od SDP-a, Možemo! i HDZ-a koji su praktično nakon tih pulskih izbora poravnani.

IDS je ipak potreban

– Griješio bih dušu i bio bih totalno neiskren kad bih rekao da IDS nije potreban Istri. Silno joj je potreban jer ima svoju kvalitetnu povijest. Njegovi pokretači i osnivači, danas nažalost uglavnom ne među živima, su mi bili prijatelji, dijelili smo slična politička razmišljanja. Nažalost, došlo je do devijacija, deformacija, i na kraju do otkazivanja povjerenja birača. Kako se čini, u IDS-u su to ipak prihvatili kao svoju krivnju i krenuli u novom, poštenom smjeru.

Izgleda da im se to poprilično brzo vraća, koliko god dakle nisu pobijedili na mojoj Stoji, Pula je u cjelini, kako se čini opet najbliža IDS-u. Moram priznati da me čude rezultati ostale tri velike stranke, Možemo! s kojim se povezuje i aktivizam na poznatim slučajevima od izgradnje hotela na Valkanama pa nadalje, je po meni morao bolje proći. SDP je kako na nacionalnom, tako i na regionalnom prostoru u stalnom padu, dok HDZ, iako je i dalje na začelju, raste, zaključuje Langer.

Država sada puno ulaže u Istru

Preselimo li se na cjelokupni prostor Istarske županije, kao i na onaj »priko Učke«, nacionalni, mogu se također očekivati zanimljivi rezultati.

– Vidite, HDZ je u startu griješio u odnosu prema Istri. Sad je, rekao bih, čak i predobar. Gledam ovaj zimski promet na Ipsilonu, jako je rijedak, simboličan. A mi uskoro dobivamo i drugu cijev tunela Učka! Kompletno smo pokriveni autocestama, a Istra na papiru ima 200 tisuća stanovnika u naravi, dakako kad govorimo u izvansezonskim brojkama, možda ni toliko. Državna vlast, a ona je već dva mandata HDZ-ova, jako mnogo ulaže u Istru, u njezino zdravstvo i infrastrukturu, i to će im se sigurno vratiti na izborima.

Kao što sam rekao da Istra bez IDS-a nije moguća, štoviše, to je ne samo nezamislivo, nego i potencijalno opasno, mislio sam i na druge stranke, ali čini se da se sve one itekako moraju zapitati žele li u Istri do rezultata ili ne, ističe Langer. Mnogi su, naime, očekivali značajnije primjene na istarskoj političkoj sceni.

Krah IDS-a na prošlim lokalnim izborima otvorio je silno veliki prostor, što je uz adekvatni angažman ostalim političkim strankama, a u Istri tradicionalno dominiraju one lijevo od centra, otvaralo mogućnost za rast.

IDS se izgleda vraća

Uostalom, vođa SDP-a je iz Pule, a Možemo! je uz odličnu poziciju u Puli imao i gradonačelnicu Pazina Suzanu Jašić. No, Pula je ubrzo počela kopniti, sve je ostalo na Jašić koja radi odličan posao u Pazinu, no izvan toga se nitko ne pojavljuje. Kako je k tome poznat stav Možemo! i pridruženih stranaka da do većeg broja glasova mogu tako da ih oduzmu aktualnom lideru ljevice, SDP-u, permanentno tinja i taj sukob, sukob na ljevici.

Nakon svega, IDS se izgleda vraća. Dijelom zahvaljujući svojoj sposobnosti pročišćenja, dijelom zahvaljujući bezidejnosti konkurencije.

Na izlasku iz bolnice svi mu pjevali: ‘jer za ljubav treba imat’ dušu’

”Očigledno da je za Langera veljača mjesec značajnih događanja. Zadnje od njih zbilo se 13. veljače ove godine u – KBC-u Rijeka. Konkretno, na Zavodu za intervencijsku kardiologiju Klinike za bolesti srca i krvnih žila.

– Fantastični dr. Vjekoslav Tomulić obnovio mi je srčani zalistak i to bez kirurškog zahvata, bez otvaranja grudnog koša, već tehnološki naprednom, mikroinvazivnom metodom. Čovjek nevjerojatne stručnosti i iznimnih ljudskih kvaliteta. Zahvat koji mi je i kako mi je učinjen bio je na razini Houstona, a praktično doma, u Rijeci.

Iako je u medijima bilo i drukčijih napisa, dr. Tomulić mi je pojasnio da sam imao isti zahvat kao i Mick Jagger koji je, istina, pet godina stariji od mene.

”Plakao sam, izrazito ganut’

Kako god, nosim iz riječkog KBC-a sjajne uspomene, a jako bih pohvalio i suradnicu dr. Tomulića, moju Puležanku dr. Kristinu Uglešić. Plakao sam, izrazito ganut, na izlasku iz bolnice: čitav odjel mi je pjevao »jer za ljubav treba imat’ dušu«, ma pravo čudo, što da vam kažem.

Bruno Langer se jako dobro oporavlja i u travnju kreće na još niz nastupa, na mini turneju, na sve ono što hrani dušu. Svirkom, ali i govorom, pozvat ću ljude na razmišljanje i akciju s pitanjem želite li se zabavljati na koncertima Atomskog skloništa ili ostatak života provesti u – atomskim skloništima!, piše Novi list.

FOTO: Screenshot videosnimki