U EU je kamata oko 0 posto, uz niže kamate i RH će biti ZEMLJA BOGATIH LJUDI, evo kako U EU je kamata oko 0 posto, uz niže kamate i RH će biti ZEMLJA BOGATIH LJUDI, evo kako
STRATEG 'JEDINE OPCIJE' NUDI JEDNOSTAVNA RJEŠENJA:

U EU je kamata oko 0 posto, uz niže kamate i RH će biti ZEMLJA BOGATIH LJUDI, evo kako

Poveznica 15. kolovoza 2016. D.K.

TweetEmailPrint Netko će reći: Lovrinoviću, podići ćeš inflaciju. A ja kažem: kada ste uzeli novi kredit i otplatili stari, ostaje ista količina novca, samo... U EU je kamata oko 0 posto, uz niže kamate i RH će biti ZEMLJA BOGATIH LJUDI, evo kako


Netko će reći: Lovrinoviću, podići ćeš inflaciju. A ja kažem: kada ste uzeli novi kredit i otplatili stari, ostaje ista količina novca, samo banci ide manje, a građanima ostaje više. Vrlo jednostavno. Sva rješenja moraju biti jednostavna. Konačno, moramo imati stručne ljude, a ovo dosad su bili eksperimenti. Vidite koliko Most krade moje ideje, a u iduće dane možete očekivati još toga. Kao papige ponovljaju što je netko drugi rekao. ‘Efekt papige’ umjesto vlastitog programa

LOVRINOVIĆ NA N1Gost Novog dana N1 televizije bio je dr. Ivan Lovrinović, ekonomski strateg koalicije Jedina opcija (Živi zid, Promijenimo Hrvatsku i Udruga Franak).

U razgovoru s Tihomirom Ladišićem, profesor Lovrinović običnim riječima je pojasnio kako i država i građani mogu lako i brzo uštedjeti zamjenom skupih kreditima jeftinijima i kako isti recept koriste i sve ostale zemlje koje su uspjele riješiti problem prezaduženosti i ekonomske krize.

U Hrvatskoj se, naime, ne piše i ne govori o tome da su mnoge zemlje u europskom sudsjedstvu odlučile pomoći građanima i ne dozvoliti bankama da i u vrijeme najveće krize ostvaruju debele ekstra profite i bogate se enormno dok narod grca u dugovima, gubi krov nad glavom i ubrzano iseljava iz zemlje. Istu stvar, rekao je Lovrinović, može učiniti i Hrvatska.

Puno se govori o ekonomskim programima, zašto je Jedina opcija najbolja opcija?

“Mi smo uvjereni da imamo najbolji ekonomski program, program koji može riješiti najveće probleme hrvatskih građana. Svjedočili smo u proteklih 20 godina svemu što su napravile ove dvije najveće stranke. Te stranke, odnosno šteta koju su učinili, uzrok su našeg postojanja i pojavljivanja. Jer, da su dobro radile, mi ne bismo bili u politici. Zašto mislimo da smo najbolji? Zato što smo napravili spoj mladosti i iskustva, spojili ljude iz znanosti i biznisa i ljude koji se bore protiv raznih devijacija. I zbog toga što je naš ekonomski program napravljen po svim pravilima struke i zato što iza njega stoji niz vrhunskih stručnjaka, posebno ekonomista. Zato tvrdim da je ‘Jedina opcija’ najbolja opcija”

Po čemu je to različit program od programa HDZ-a i SDP-a?

“Pojasnit ću ukratko: Dvadeset godina su nas vodile te stranke. Mogu li nas ljudi – koji su nas doveli u ponor – izvesti iz njega? Elementarna logika govori da ne mogu. Oni su kao jaje jajetu slični. I danas nude iste stvari, samo se u brojkama malo razlikuju i u tome kako će to medijski predstaviti. Mi nemamo razloga trgovati, program sam predstavljao skoro sat vremena, kako bi građani mogli vidjeti što je to novo što mi nudimo. Zato što nemamo razloga trgovati, imamo ljude koji imaju čiste namjere, raspolažemo znanjem i želimo to pretočiti u praksu i za to nam treba politički utjecaj, odnosno određeni broj mandata.”

Kažu da velike stranke nude stabilnost, a vi avanturu i nesigurnost, devalvaciju?

“Medijski spinovi će se još pojačavati, nazivat će nas anarhistima, samo ih čudi da je tu nekoliko ljudi koji su poznati stručnjaci, članovi akademske zajednice i to je nama jasno. Što bi bili naši prvi potezi? Želimo riješiti problem nezaposlenosti i gospodarskog rasta i povezivanje gospodarstva s obrazovanjem. Najvažnije je da čovjek radi. On po Ustavu ima pravo raditi. Za to morate upaliti neke motore i cilindre koji pokreću te motore: a to su potrošnja, izvoz, investicije… Mi znamo kako to treba napraviti. Kako? Preko univerzalnog programa zapošljavanja. Uvijek imate 70, 80 tisuća onih koji neće htjeti raditi, ostalih 200.000 ljudi bi se moglo zaposliti u okviru programa. Dobivali bi mjesečnu plaću od oko 3500 kuna neto, što je oko 7 milijardi kuna ukupnog troška za državni proračun. Danas im plaćamo 2,3 milijarde kuna da sjede i ne rade ništa. Kako pokriti razliku? Kad dobiju ti ljudi plaću, trošit će novac, od toga će se puno vraćati državi.

Ostaje upitno ostalih 3,5 milijardi. Financirat ćemo ih iz uštede programa refinanciranja kunskog javnog duga. Kako? Taj dug je 170 milijardi kuna. Prosječno se država zaduživala uz 5 posto kamata., to je 8,5 milijardi kuna kamata godišnje. Kada pokrenemo program refinanciranja, u toku godinu dana te dugove možemo refinancirati uz 2 posto kamate. Pet milijardi kuna tu štedimo svake godine. To znači da ćemo skupe kredite zamijeniti jeftinima i da će državi zbog toga godišnje ostajati pet milijardi kuna, koja bi inače otišle na kamate za dug. Time ćemo financirati rodiljne naknade, prijvoz za đake i za druge potrebe. Uskoro ćemo prezentirati i novi Zakon o javnoj nabavi. Možemo samo na bagatelnim javnim nabavama (do 200.000 kuna) uštedjeti oko dvije milijarde kuna. Zamislite koliko se onda može uštedjeti na velikim javnim nabavama. Mi za svoju priču, svoj koncept, imamo poznate izvore financiranje, a oni najavljuju što žele, a ne daju nam izvore i ne pojašnjenja kako će najavljene promjene napraviti. U tome je bitna razlika između njih i nas.

Svaki dobar ekonomist gleda, osim toga, kako će prvo riješiti ono što je najopasnije. Kao dobar kirurg. Najveće opterećenje proračuna su kamate na kredite. Krajem 2008. godine bili smo dužni 4,8 milijardi kuna kamata godišnje, a danas je to 12 milijardi. To je užasan rast. Deset posto proračuna RH ide za plaćanje kamata. Svatko normalan vidi da to prvo mora riješiti. Jeste li vidjeli da ikoja vlada to ide prvo rješavati? Ne. Nisu smjeli dirati u financijski sektor, već su udarili po radnicima i đacima. Ceh je platio srednji sloj, koji je skoro uništen. Mi imamo program koji ima glavu i rep i svaki detalj se može objasniti. Univerzalnim programom zapošljavanja dat ćemo priliku svima da rade. To nije avantura, to su primjenjivale i druge zemlje, to primjenuje svaka zemlja u krizi od vremena velike depresije, pa do danas. Tako se radi i u Mađarskoj, koja je na taj način zaposlila skoro 300.000 ljudi.  Reći će neki – pa to je jednostavno. Zašto i drugi to nisu smilili? Pa zato jer imamo godinama negativnu selekciju, sve lošije kadrove u Vladi i ministarstvima. Oni intelektualne usluge plaćaju 900 milijuna. Pa što onda Vlada radi? Sve lošiji kadrovi moraju plaćati da netko misli i radi umjesto njih. Najamnine prostora za sebe plaćaju 800 milijuna kuna, a država ni ne zna koliko prostora ima. Zamislite koliko bi novih objekata mogli izgraditi s 800 milijuna kuna?! Sve to govori da u Hrvatskoj vlada rasulo, negativna selekcija. I kada smo došli mi koji imamo i nudimo konkretna rješenja, naravno da će konkurencija reći da lažemo, da izmišljamo avanturu. No, oni su ti koji bacaju spinove. Ponavljam, oni koji su nas uvalili u krizu, iz krize nas ne mogu izvući.”

Često se govori da želite promijeniti politiku HNB-a, da želite štampati novac?

“Velike su manipulacije vezane uz moje ime i monetarnu politiku prema HNB-u. U Saboru sam govorio o potrebi promjena u Zakonu o HNB-u. Mi želimo da HNB posluje i da bude onakva središnja banka kakva je Europska središnja banka i središnje banke zemalja EU.

Nađite negdje snimku gdje sam se zalagao za devalvaciju. To nije točno. Ali kada pojedinci to ponavljaju često onda ljudi počnu vjerovati. Zalažem se za strogo kontroliranu deprecijaciju, slabljenje kune jedan do dva posto godišnje. Te promjene su toliko male da ih u gospodarstvu nitko ne osjeti. Da su ljudi koji su vodili HNB, dopustili samo jedan posto deprecijacije u proteklih dvadeset godina, kuna bi danas bila 9,5 eura.

Da su to radili zadnjih 20 godina, gospodarstvo bi bilo daleko konkurentnije, nazaposlnenost znatno manja, ljudi ne bi iseljavali iz zemlje i demografska slika bila bi znatno povoljnija. Želimo europeizaciju i bankarstva i načina poslovanja HNB-a i da rad HNB-a bude transparentan. Kolika se panika digla kad smo htjeli da u Hrvatsku narodnu banku dođe Ured za državnu reviziju i provjeri poslovanje. HNB je jedina državna ustanova u kojoj se ne provodi revizija, a sve druge zemlje EU to rade. Državne institucije moraju polagati račune. Nikakvu delvavaciju ni eksperimente na zagovaramo, već samo ono što svaka europska banka treba raditi: mjerama poticati gospodarstvo, pogotovo u krizi.”

Što bi značilo za građane da je euro 9,5 kuna? Bi li im rate kredita bile veće?

“Ponavljam, riječ je o 20 godina, to bi bila drugačija situacija. Svake godine se smanjuje vrijednost kune, ljudi bi bili destimulirani uzimati kredite u stranim valutama i to bi utjecalo na stabilnost. Važnije je reći da imamo i program i rješenje za razduživanje građana.

Kako?

“Ako je čovjek uzeo 750.000 kuna kredita uz 7 posto na 30 godina, rata mu je oko 4800 kuna. Ako bi on taj kredit refinancirao (skupi kredit zamijenio  jeftinijim), odnosno uzeo novi kredit uz 2 do 3 posto kamate i zatvoriti onaj sa 7 posto kamata, ušteda bi bila 1200, 1300 kuna na mjesečnoj razini, a rok otplate ostao bi isti! Zamislite kolika je to ušteda i koliko bi novca ostalo građanima za potrošnju i za osnovne potrebe!”

Koje banke bi davale takve kredite?

“Tu i jest ključni problem. Jer HNB bankama već 20 godina ne odobrava kunske kredite, pa su one bile prisiljene od svojih majki uzimati skupe kredite. Tu je srce problema. Živimo u doba najmanjih kamata, najnižih kamatnih stopa na kredite. Uzmite Sloveniju, Italiju… tamo su kamate oko nule posto. Kamatne stope su najniže ikad. Zašto bi naši ljudi onda plaćali 5,6 posto kamate? Imamo mogućnosti da u teškim vremenima refinanciramo skupe kredite (skupi krediti se mogu zamijeniti jeftinijim – mjesečna rata automatski je znatno niža). Izlažući ove ideje, izlažem se opasnosti da me konkurencija počne napadati i udarati, ali želim to reći. Netko će reći – Lovrinoviću podići ćeš inflaciju. A ja kažem: kada ste uzeli novi kredit i otplatili stari, ostaje ista količina novca, samo banci ide manje, a građanima ostaje više. Vrlo jednostavno. Sva rješenja moraju biti jednostavna. Konačno, moramo imati stručne ljude, a ovo dosad su bili eksperimenti.”

Koliki bi morao biti državni proračun da bi ste sve to mogli provesti?

“Državni proračun se sigurno ne bi trebao povećavati. Sada je 122 milijardi, 115 su prihodi, ovo su rashodi. Možemo uštedjeti na kamatama.”

Kako otplatiti dugove koji stižu na naplatu 2017. godine?

“Javnost nije dobro upoznata s jednim detaljom. Imamo unutrašnji i vanjski dio javnog duga. Opasnost je imati vanjski dio veći. No, mi imamo 60 posto domaći i 40 posto vanjski dug. Država nije toliko alarmantno zadužena. Jer kad kažemo dužni smo 47 milijardi eura prema vani, svi se hvataju za glavu, ali najveći dio duga su napravile privatna poduzeća i banke, a manji dio država i javna poduzeća. Država na raspolaganjau ima 13 milijardi eura deviznih rezervi, a njene obveze su 20 milijardi eura. U tom smislu, taj dug je upravljiv, ali ključno je naglasiti da konačno moramo pokrenuti ekonomski rast. Moramo imati više od 3,2 posto rasta BDP-a, jer kada imate točno toliki rast, to znači da radimo samo za kamate. Ključni su ovi motori o kojima sam govorio i koji pokreću ekonomiju. Ako se ekonomija razvija kako treba, dugovi nisu takav problem.”

Napuštate li vašim idejama postulate tržišne ekonomije. Je li to državno kontrolirana ekonomija?

“Nipošto. U kriznim vremenima svaka država intervenira. Što bi se dogodilo Americi da nisu pokrenuti programi vlade? Raspala bi se američka ekonomija i povukla dobar dio svijeta. Sva mudrost ekonomske politike je da se treba znati kombinirati udio državne intervencije i tržišta. Po prirodi stvari, u teškim vremenima treba ispraviti ono što je tržište napravilo kao problem. To se čini državnim intervencionizmom, a to čine sve zemlje svijeta, od Amerike, do Mađarske, Njemačke, na koncu i Europske Unije.

Jeste li gledali debatu Plenkovića i Milanovića? Jesu li realne brojke koje oni iznose o smanjenjeu PDV-a, poreza na dohodak?

“I mi se zalažemo za povećanje neoporezivog dijela dohotka na 5000 kuna i povećanje minimalca kroz četiri godine. PDV se ove godine sigurno ne može smanjiti, eventualno sljedeće godine, ali nakon pedantnih analiza. Koja je razlika između naših programa? Oni sve polažu na ekonomski rast, a ne na analize. Ponavljam, oni koji su nas doveli u ovo, ne mogu nas izvesti, oni ne znaju voditi drugačiju ekonomsku politiku! Prodaju samo obećanja. Negativna selekcija dovelo je do toga da oni jednostavno ne znaju kako! Vidio sam to u Saboru i sve mi je jasno. Tu je i razlog zašto smo se mi priključili u politiku: Da ne gledamo ljude na kolodvoru kako plaču i ispraćaju djecu koja odlaze u inozemstvo. Da spasimo ovu zemlju, jer to možemo. No, ja ne dajem samo pusta obećanja, već nudim i program kojim se to može učiniti.

Velike stranke najavljuje programe, ali ne i ljude koji pi provele ti mjere. Možete li Vi reći neka imena?

“Dopustite da i mi imamo pravo na takav način ponašanja. Izlažete se riziku da vam konkurencija krade ideje. Vidite koliko Most krade moje ideje i ponavlja moje teze, a u iduće dane možete očekivati još više toga. Kao papige su. Samo ponovljaju ono što je netko drugi rekao, čisti ‘efekt papige’. Napustio sam Most jer su oni napustili moj program. Imate apsurdnu situaciju. Ivan Vilibor Sinčić i ja smo, kad još nismo bili zajedno i kad se rušila Vlada, branili ekonomski program zbog kojeg je Most osvojio 300 tisuća glasova. Zar to nije apsurdno? Vjerujte da je riječ o vrhunskim stručnjacima, ljudima koji su se već dokazali u svom radu.