Ubija li Vlada RH osobe s invaliditetom, ili im kroz prozor bacaju milijune? Evo što kaže pravobraniteljica Ubija li Vlada RH osobe s invaliditetom, ili im kroz prozor bacaju milijune? Evo što kaže pravobraniteljica
TweetEmailPrint ”Najveći problemi s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom su siromaštvo, niski iznosi socijalnih naknada, nemogućnost podmirivanja osnovnih životnih troškova – hrane i... Ubija li Vlada RH osobe s invaliditetom, ili im kroz prozor bacaju milijune? Evo što kaže pravobraniteljica


”Najveći problemi s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom su siromaštvo, niski iznosi socijalnih naknada, nemogućnost podmirivanja osnovnih životnih troškova – hrane i režija… Postoji bojazan od još većeg siromaštva.  Prosječna mirovina korisnika invalidskih mirovina (koji su pravo na mirovinu ostvarili prema Zakonu o mirovinskom osiguranju krajem prošle godine) iznosila je 2.145,79 kuna. Stoga, svaki val poskupljenja ima teške posljedice na velik broj osoba s invaliditetom”, upozorava Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, koja je osudila sramotnu izjavu Ante Babića, zamjenika državne tajnice Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, koji je kazao ‘da država kroz prozor baca stotine milijuna kuna za osobe s invaliditetom?!’

Ubija li Plenkovićeva Vlada svojom nebrigom osobe s invaliditetom, kao što tvrdi bivša saborska zastupnica Vesna Škulić (koja se umalo ugušila nakon što je opljačkana, a potom i nasilno svezana od strane ‘osobne asistentice’)?

Kako će hrvatski premijer, ministri i državni tajnici uvjeriti javnost da gospođa Škulić pretjeruje – govoreći o sramotnom odnosu države prema potrebitima, kada Ante Babić, zamjenik državne tajnice Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, javno tvrdi da oni svaki mjesec kroz prozor bacaju 200 milijuna kuna namijenjenih osobama s invaliditetom (drugim riječima – da su izdvajanja za osobe s invaliditetom – bačeni novac)?!

Što Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom čini da zaštiti najpotrebitije i da zaustavi pravu bujicu verbalnog i fizičkog iživljavanja nad osobama s invaliditetom, pokušali smo doznati u razgovoru s Ankom Slonjšak, pravobraniteljicom najbrojnije manjine u Hrvatskoj (više od pola milijuna hrvatskih građana su osobe s invaliditetom).

Kako komentirate sve brojnije slučajeve fizičkih, institucionalnih ili verbalnih nasrtaja na osobe s invaliditetom, primjerice slučaj Vesne Škulić, koju je njegovateljica napala, opljačkala i skoro ugušila, a kako poziv gospođe Škulić svim osobama s invaliditetom da pokrenu inicijativu za spašavanje njihovih života te zahtjev da se po hitnom postupku donese Zakon o osobnoj asistenciji, ili Zakon o inkluzivnom dodatku koji će imati mogućnost kontrole osoba koje im pomažu?

Iz medija smo saznali o iznimno grubom napadu koji je u vlastitom domu pretrpjela Vesna Škulić, bivša saborska zastupnica i osoba s invaliditetom, od strane žene koja joj je pružala uslugu asistencije. Vesna Škulić je u prvim izjavama ukazala da je jedan od razloga zbog kojeg je došlo do napada neregulirano tržište osobnih asistenata i prozvala Vladu Republike Hrvatske zbog ne donošenja Zakona o osobnoj asistenciji.

Osobni asistenti i pružatelji pomoći i njege su osobe koje pružaju individualiziranu pomoć i podršku osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu. Nekima su osobni asistenti „produžena ruka“, nekome pratitelj, vodič, a nekome sve to i ujedno jedina opcija ostanka u vlastitom domu i preduvjet za što samostalniji život. Osobni asistenti ulaze u najintimniju sferu života osobe s invaliditetom te su osjećaj sigurnosti i uspostava povjerenja između korisnika i osobnog asistenta neophodni za ostvarenje kvalitete ove specifične usluge. Osobe s invaliditetom su zbog povećane ovisnosti o skrbi drugih, nesposobnosti samozaštite i niza drugih razloga u povećanom riziku za sve oblike nasilja. Stoga je iznimno važno da se osobni asistent kojeg korisnik s punim povjerenjem pušta u svoj dom odnosi prema njemu s poštovanjem i empatijom i da posjeduje profesionalne i ljudske kvalitete za obavljanje ovog posla.

Usluga osobne asistencije se, unatoč njezinoj iznimnoj važnosti za samostalnost i kvalitetu života osoba s invaliditetom, unazad gotovo dvadeset godina (od 2006.g.) pruža isključivo putem projekata udruga i nije zakonski regulirana. Kao samo neki od niza problema koji su posljedica izostanka zakonskog okvira za ovu uslugu, su nepostojanje kvalitetnog i učinkovitog mehanizma kontrole i nadzora rada osobnih asistenata, neujednačen i načelno nereguliran postupak angažiranja osobnih asistenata ali ujedno i vrlo niske naknade i nestalnost zaposlenja osobnih asistenata što dovodi do otežanog izbora pružatelja usluge ali i privlačenja kadra sa neprovjerenim i nezadovoljavajućim kompetencijama. Kao najdrastičnija posljedica navedenog može doći upravo do ovakvih i sličnih oblika napada, zlostavljanja i/ili zanemarivanja kojima su posebno izložene žene s invaliditetom a koji po svom karakteru prelaze okvire kršenja temeljnih ljudskih prava osoba s invaliditetom i ulaze u domenu kaznenog djela.

Najoštrije osuđujemo bešćutno postupanje počinjeno na štetu gospođe Škulić koja je upravo zbog svog invaliditeta i nemogućnosti obrane postala žrtvom iživljavanja i zlostavljanja druge osobe. U istom smo trenutku javno pozvali nadležna tijela kaznenog progona na promptno postupanje u procesuiranju počiniteljice ali i pružanje zaštite i psihološke pomoći gospođi Škulić. Ovim povodom, koji je duboko uznemirio sve osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, apelirali smo javno, ali i sukladno našim ovlastima ponovno kao i u proteklim godinama da se što prije donese Zakon o osobnoj asistenciji kao i Zakon o inkluzivnom dodatku kako bi se odgovarajućim zakonskim rješenjima utjecalo na prevenciju sličnih događaja u budućnosti.

 

Koji je Vaš komentar na događaj o kojem su javno govorile Suzana Rešetar i Lidija Blažević iz Udruge Sjena: zamjenik državne tajnice Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, Ante Babić, rekao im je, kako tvrde, da oni doslovno otvore prozor i bacaju 200 milijuna kuna mjesečno – za osobe s invaliditetom? Bi li trebao snositi posljedica za tako skandalozan istup, s obzirom da takva izjava može potaknuti i druge na sramotne i nekorektne postupke prema potrebitima?

Podržavamo prijedlog Građanske inicijative roditelja djece sa teškoćama u razvoju za povećanjem iznosa naknade za korištenje prava na dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju.

Ova naknada nije pratila rast, odnosno povećanje drugih naknada propisanih Zakonom o rodiljinim i roditeljskim potporama, na što smo upozoravali i prilikom izmjena Zakona 2017. godine, kada je došlo do značajnog uvećanja svih naknada, osim naknade za korištenje prava na dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju koja je uvećana za simboličnih 5 %, dok su sve druge naknade uvećane za 20 % do 40 % proračunske osnovice.

Skrb o osobama s invaliditetom ustavna je obveza Republike Hrvatske, a i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, osobama s invaliditetom, kao i djeci s teškoćama u razvoju, ali i njihovim obiteljima jamči se odgovarajući životni standard.

U tom smislu, povećanje ove naknade nužnost je za one roditelje koji privremeno, radi skrbi o svome djetetu s teškoćama u razvoju ne mogu pomiriti poslovne i obiteljske obveze te im je nužno osigurati naknadu koja će im osigurati primjeren životni standard. Stoga iznos ove naknade nužno mora pratiti povećanje drugih srodnih naknada iz Zakona, kao i realno povećanje troškova života kojemu gotovo svakodnevno svjedočimo.

Vezano za izjavu zamjenika državne tajnice Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, Ante Babića, smatramo da je svaka takva izjava i neprimjerena i uvredljiva za veliki dio građana koji žive s invaliditetom, kao i za njihove obitelji. Neshvatljivo je da i danas nakon toliko godina upućenih preporuka i rasprava moramo iznova upozoravati na iskazane stavove i predrasude i to od strane javnih osoba od kojih se očekuje nadasve odgovoran odnos prema svim građanima pa tako i osobama s invaliditetom, djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima.

Što kažete, pak, na reakciju Ivice Puljka, koji je spornu komunikaciju svog suradnika Luke Baričića opravdavao i objašnjavao njegovim invaliditetom? Što će Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom učiniti (odnosno što može učiniti) da se zaustavi ovaj nevjerovatan niz uvredljivih izjava i postupaka na štetu osoba s invaliditetom?

Neugodno smo iznenađeni i smatramo neprihvatljivim da se u pojedinim reakcijama na posljednji politički skandal u Splitu u kojem se sporna komunikacija seksualnog karaktera u kojoj je sudjelovao Luka Baričić opravdava i objašnjava njegovim invaliditetom.

Isticanjem invaliditeta Luke Baričića u ovom kontekstu široj javnosti se nameće zaključak da osobe s invaliditetom generalno nisu sposobne donositi zrele i odgovorne procjene o upuštanju u intimne odnose kao i da su  cijelosti lišene potreba i želja, mogućnosti i šansi u ostvarenju seksualnog odnosa i za koji su, kada se za to stvori prilika,  spremni žrtvovati vlastiti pa i tuđi  ugled i dostojanstvo.

Potrebu za intimnošću i bliskošću imaju sve osobe pa i osobe s invaliditetom, isto kao što je korištenje aplikacija za upoznavanje u današnje vrijeme  opće raširena pojava.

Ne ulazeći u širi politički kontekst predmetnog skandala, želimo istaknuti da je apostrofiranje invaliditeta Luke Baričića u ovom slučaju nepotrebno i neprimjereno te u suštini predstavlja povredu dostojanstva Luke Baričića i podcjenjivanje njegovog kapaciteta da preuzme osobnu odgovornost za vlastite postupke.

 Kako val velikih poskupljenja energenata, hrane i ostalih namirnice utječe na vrlo brojnu populaciju umirovljenih osoba s invaliditetom (i drugih osoba s invaliditetom)? Imate li informacija o produbljenoj egzistencijalnoj ugroženosti pripadnika te skupine, odnosno o povećanju broja siromašnih osoba i među tom skupinom građana? Što bi još se moglo učiniti da se tim ljudima pomogne?

Kao i ranijih godina, najintenzivnije područje rada Ureda POSI je područje socijalne zaštite. Najčešća obraćanja POSI, njih 502 što je gotovo 20% svih obraćanja u 2021. godini, odnosilo se na pristup socijalnim naknadama i stambenom zbrinjavanju, upitima o pravima koja mogu ostvariti zbog invaliditeta ili materijalne ugroženosti, siromaštva i neriješenog stambenog pitanja. Iz sadržaja pritužbi mogu se uočiti najveći problemi s kojima se suočavaju OSI: siromaštvo, niski iznosi socijalnih naknada, nemogućnost podmirivanja osnovnih životnih troškova – hrane i režija, financiranja školovanja djece i dr. Zajamčena minimalna naknada za tročlanu obitelj od niti 1.500,00 ne omogućava zadovoljavanje osnovnih životnih i stambenih potreba građana. U praćenju postupanja CZSS-a nismo uočili značajnije propuste, ali građani ih često apostrofiraju kao krivce jer problem siromaštva nije prevladan čak i kada su priznata sva pripadajuća prava i poduzete sve aktivnosti za koje su CZSS i lokalna samouprava ovlašteni.

U Godišnjem izvješću o radu na kraju 2021. godine naveli smo kako prateći podatke u posljednjih nekoliko godina uočavamo da je konstantan pad mirovina u odnosu na prosječnu plaću u RH (osim 2019. godine, kada je bio gotovo izjednačen postotak). Postoji bojazan, ako se ovakav negativan trend nastavi, da će to dovesti do još većeg siromaštva umirovljenika, a posebice osoba s invaliditetom čiji su troškovi iznimno veliki i zbog same činjenice nedostatka financijskih sredstava za pokrivanje troškova invaliditeta.

Broj korisnika invalidskih mirovina koji su pravo na mirovinu ostvarili prema Zakonu o mirovinskom osiguranju dana 31. 12. 2021. bio je 102.504, a njihova prosječna mirovina iznosi 2.145,79 kn. (Izvor: Ured za odnose s javnošću HZMO, info.hzmo)

Stoga, svaki val poskupljenja zasigurno ima teške posljedice na velik broj osoba s invaliditetom koje, kao što vidite prema podacima, su i bez toga u iznimno nepovoljnom položaju.

FOTO: Screenshot videosnimki

Tekst je dio projekta ‘Upozoravamo na probleme potrebitih i konkretno im pomažemo‘, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije