Zašto silne afere bivše vlasti nisu procesuirane i zašto se MILANOVIĆU SVE OPRAŠTA? Zašto silne afere bivše vlasti nisu procesuirane i zašto se MILANOVIĆU SVE OPRAŠTA?
OPASNO ZA DRŽAVU: ZABRINJAVAJUĆE NEJEDNAKI KRITERIJI

Zašto silne afere bivše vlasti nisu procesuirane i zašto se MILANOVIĆU SVE OPRAŠTA?

Poveznica 10. veljače 2017. Promise.hr

TweetEmailPrint Ni danas nije jasno kako je moguće da su glavni hrvatski mediji propustili istraživati i upozoravati na silne afere bivše vlasti, koje su... Zašto silne afere bivše vlasti nisu procesuirane i zašto se MILANOVIĆU SVE OPRAŠTA?


Ni danas nije jasno kako je moguće da su glavni hrvatski mediji propustili istraživati i upozoravati na silne afere bivše vlasti, koje su zaudarale po kriminalu do najskrovitijih zakutaka svake redakcije u Hrvatskoj, a da su urednici i novinari glavnih medija uporno čepili nos

Nakon što je u Sabor u noći stigao zahtjev DORH-a za skidanje zastupničkog imuniteta SDP-ovom Tomislavu Sauchi, ali i zahtjev za određivanjem pritvora do jučer najbližem suradniku bivšeg premijera Milanovića i nakon što su mediji objavili da je iz Milanaovićeva kabineta godinama curio naš novac, kojega je netko (Saucha i tko još?) trpao sebi u džep, napokon su i glavni hrvatski mediji počeli izvještavati o temama o kojima su odavno trebali.

Nitko, međutim, još uvijek ne postavlja pitanje: kako je moguće da hrvatsko pravosuđe uz tolike afere, toliko korupcije, toliko skandala, toliko namještenih natječaja, toliko rastrošnosti (za mandata Milanovićeve Vlade Hrvatska se zadužila više nego za svih dosadašnjih vlada), nije ranije reagiralo i nije procesuiralo brojne koruptivne radnje i nezakonitosti?

Isto tako, još uvijek nije jasno kako je moguće da su glavni hrvatski mediji propustili istraživati i propustili upozoravati na sve te silne afere, koje su nesnosno zaudarale po kriminalu do najskrovitijih zakutaka svake redakcije u Hrvatskoj, a da su urednici i novinari glavnih medija uporno čepili nos?

Jer, ruku na srce, Barišićev propust u fusnoti je čestica prašine, u odnosu prema planini skandala i kriminala koju su iza sebe ostavili Milanović i njegovi ministri (Jakovina – pogodovanjem prijateljima opustošio Slavoniju, Kotromanović – ugrozio sigurnost zemlje korupcijom pri remontu vojnih zrakoplova, Vrdoljak – oštetio tisuće očajnih građana nametanjem zakona o razdjelnicima topline, Pusić – pogodovala bratu, ugrozila nacionalnu sigurnost odabirom veleposlanika, Jovanović – pogodovao sebi i drugima, uništio obrazovanje, Miljenić – donošenjem Lex Perković osramotio i Hrvatsku, Zmajlović – stotine koruptivnih afera i ništa!, Zlatar-Violić – pogodovanje i trošenje našeg novca u privatne svrhe, Ranko Ostojić – Svastika, Francišković i druge afere, Opačić – rasulo u vrlo osjetljivom resoru…) te bliski Milanovićevi suradnici (Saucha….) na koju se glavni mediji nisu ni osvrtali (mnogi kao da i ovog trenutka nerado Sauchu stavljaju na naslovnice, radije bi, čini se, nastavili čerečiti ministra Barišića).

Zbog svega navedenog te zbog činjenice da se stvari vrlo sporo ili nikako ne mijenjaju, iako su u međuvremenu promijenjene čak dvije vlade, podsjetit ćemo ovdje na tekst u kojem smo još u lipnju prošle godine upozorili na nejednake kriterije institucija i medija kada su u pitanju grijesi ljudi bliskih Partiji i lijevoj ideologiji i onima na drugoj strani političkog spektra.

Tekst ‘Zašto OVE VELIKE AFERE nisu sukob interesa i zašto se Milanoviću SVE OPRAŠTA?!‘, objavljen u lipnju prošle godine, i danas je, naime, poprilično akutalan:

”Odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa da je Tomislav Karamarko bio u sukobu interesa zbog iznošenja osobnih stavova i prijedloga za povlačenje Hrvatske iz arbitraže s MOL-om, velik dio medija je pozdravio kao ispravnu i dobrodošlu.

No, takva odluka otvorila je, s druge strane, brojna pitanja na temu: zašto Povjerenstvo nije na jednak način i uz iste kriterije odlučivalo i o potencijalnom sukobu interesa Zorana Milanovića i drugih političara i dužnosnika Kukuriku koalicije?

”Protiv bivšeg premijera Zorana Milanovića stigla je prijava Povjerenstvu zato što je moguće pogodovao svome bratu. Samo dva mjeseca nakon što je Zoran Milanović zasjeo na čelo Vlade, tvrtka supruge Krešimira MilanovićaMiglu Autopraone dobila je 250 tisuća eura kredita od državne Hrvatske banke za obnovu i razvitak za gradnju samposlužne autopraonice u Sesvetama. Tvrtka je od HBOR-a dobila novac iz Programa za mikro, male i srednje poduzetnike preko Centar banke s kojom je državna banka sklopila ugovor za plasman kredita poduzetnicima.

Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa odlučilo je u siječnju ove godine da neće pokrenuti postupak protiv premijera Zorana Milanovića. U slučaju Autopraonica Povjerenstvo nije našlo elemente koji bi upućivali da je Zoran Milanović iskoristio svoj položaj za osobni probitak, stavio privatni ispred javnog interesa ili prekršio neki od članka Zakona o sprječavanju sukoba interesa”, podsjeća portal direktno.hr na nedavnu odluku Povjerenstva o Milanovićevoj aferi.

S tim u vezi, društvenim mrežama ponovno je počeo kružiti tekst:  ‘DESET velikih afera OBITELJI MILANOVIĆ: Premijer postao kralj nepotizma, no podobni mediji o tome šute!  objavljen 17. lipnja 2015. na jednom portalu. Mnogi priču i dalje dijele na Facebooku jer je ostala aktualna. Postaje zabrinjavajuće, naime, ustaljivanje prakse da represivni aparat, državne institucije i glavni mediji pripadnicima jedne političke opcije gotovo sve opraštaju, pa i najveće afere, kriminal i veleizdaju države, dok se prema pripadnicima druge političke opcije odnose dijametralno suprotno (umjesto da se kriminal i korupcija ne tolerira ni desnima, ali ni lijevima).

Budući da se radi o našem tekstu (napisan zbog dvostrukih kriterija glavnih hrvatskih medija – velike afere dužnosnika jedne političke opcije nisu se pretresale ni analizirale, a slične ili čak i manje afere dužnosnika druge političke opcije mjesecima nisu silazile s naslovnica glavnih novina i iz udarnih termina informativnih emisija) valja podsjetiti na afere koje su Povjerensto i glavni hrvatski mediji odlučili ignorirati.

Evo priče.

”Vijest da je poslovni partner premijerova brata Krešimira Milanovića dogovorio unosan posao s državom u vrijednosti od milijun kuna – u projektu koji vodi premijerova supruga Sanja Musić Milanović, prošla je (u lipnju 2015.) gotovo nezapaženo.

Taj nepotistički skandal u kojeg je, po svemu sudeći, upetljana obitelj premijera Milanović, a o kojem je pisao Tportal i dnevno.hr, ostao je zastrt drugim temama koje su okupirale medije, primjerice Manolićevim bombastičnim intervjuom u kojem najavljuje da će udbaški raskrinkati brojne neprijatelje, ‘svastikom’ na Poljudu i prepucavanjima između ministra Ostojića i HNS-a te sličnim temama. Valja podsjetiti da je vrlo brzo zaboravljen te u stranu gurnut i veliki skandal s nezakonitom i po svemu sudeći koruptivnom prodajom strateški važnog Croatia osiguranja.

Afere neugodne za premijera Milanovića i njegovu koaliciju, potisnule su, dakle, teme koje više odgovaraju (tada) vladajućima, a u kojima se proziva oporba. Lako je, stoga, pretpostaviti da su PR plaćenici vladajuće koalicije planski u javni prostor i glavne medije pustili informacije, ili smislili događaje, koje će odvući pažnju sa spomenutih Milanovićevih skandala.

Budući da je to pomalo neprirodna situacija, jer bi pod lupom javnosti trebali biti prije svega potezi vladajućih, a ne onih koji su u oporbi, podsjetit ćemo na niz nikada procesuiranih nepotističkih skandala premijera Milanovića i članova njegove obitelji koji su prethodili informaciji da je partner premijerova brata dobio posao s državom u projektu kojeg vodi premijerova supruga (Tibor Skala, dobio je posao opremanja škola didaktičkom opremom u projektu Sanje Musić Milanović). Radi se o čak deset afera vjerojatnog pogodovanja članovima obitelji Milanović!

Krenimo redom.

Prije nekog vremana objavljeno je da je Tonči Restović – dojučerašnji ravnatelj Nacionalnog parka Krka – postao pomoćnik ministra Zmajlovića i to nakon što je premijerovog bratića Boška Poljaka, bivšeg oficira JNA koji je duge 23 godine bio u mirovini, zaposlio na rukovodećoj poziciji u NP Krka! I tada su mediji pisali o mogućem nepotizmu i klijentelizmu vezanom uz premijera Milanovića.

Neki su potom primijetili da se Ministarstvo zaštite okoliša i prirode pretvorilo u glavno ‘uhljebničko mjesto’, što pojašnjava zbog čega Milanović šutke trpi tolike afere ministra Zmajlovića (nebrojeni skandali s preseljenjem Ministarsva i agencije u preskupi prostor, bacanje novca poreznih obveznika na papreno skup parking, smjena ravnatelja Agencija koji nije htio bez valjanog obrazloženja iseliti iz jeftinog postora u skuplji…).

Treba istaknuti da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode potpisalo ugovor s Pismohrana servisom, privatnom tvrtkom za koju lobira premijerov brat Krešimir, koja će pohranjivati arhivu Zmajlovićeva ministarstva, ali i arhivu HZZO-aHrvatskog zavoda za javno zdravstvoHBOR-aPorezne uprave i mnogih drugih javnih i državnih institucija.

Zanimljivo je da se prihod Pismohrana servisa udesetostručio otkako je Zoran Milanović postao premijer te je s 256 316 kuna prihoda iz 2010. godine, u 2012. godini skočio na čak 3,8 milijuna kuna.

No, to nije jedina afera vezana uz premijerova brata koja zaudara na klijentelizam i nepotizam. Podsjetimo ovdje na vrlo sličnu aferu s Miglu autopraonicom.

Samo dva mjeseca nakon što je Zoran Milanović postao predsjednik Vlade, tvrtka supruge njegova brata Krešimira Milanovića – Miglu Autopraone – dobila je 250 000 eura kredita (oko 1,9 milijuna kuna) od državne Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) i to za gradnju samoposlužne autopraonice u Sesvetama, dakle za djelatnost koja ne zapošljava radnike, koja ne izvozi i za koju HBOR ne bi smio davati kredite!

Miglu je od HBOR-a dobio novac iz Programa za mikro, male i srednje poduzetnike i to preko Centar banke, s kojom je državna banka sklopila ugovor za plasman kredita poduzetnicima. Uvjeti kredita bili su vrlo povoljni. Ugovor o kreditu između Miglu i Centar banke sklopljen je 28. veljače 2012., a mnogi nagađaju da je kredit odobren zbog utjecaja premijera Milanovića. Valja ovdje podsjetiti da je zbog slične stvari (kredita HBOR-a po sumnjivim kriterijma) morao otići pomoćnik ministra financija, Branko Šegon.

No, tu priči nije kraj. Jer u pomoć premijerovu bratu i njegovoj tadašnjoj supruzi tada je, prema tvrdnjama dobro obaviještenog izvora, ali i prema svim ostalim dostupnim podatcima, uskočio i SDP-ovac Zvonimir Mršićpredsjednik Uprave Podravke. On je, po svemu sudeći, ‘sredio’ da se u autopraonici postavi veliki plakat Podravke, na osnovu kojeg je Podravka kasnije plaćala iznos kojim su vlasnici Miglu Autopraone plaćali kredit HBOR-u?!

Tako je tvrtka u većinski državnom vlasništvu otplaćivala kredit obitelji brata premijera Milanovića (tu informaciju su nam i službeno potvrdili u Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak – no to nije sukob interesa?!).

Ni tu, međutim, nije kraj aferama koje upućuju na zaključak da, unatoč ‘visoko podignutoj letvici’, bivši premijer nije bio imun na trgovanje utjecajem i nepotizam.

Hrvatska je javnost prije tri godine doznala, naime, da se LHB banka izložila neubičajeno velikom riziku kada je dodijelila višemilijunski kredit premijerovu bratu. Banka kćer Nove ljubljanske banke (LHB Internationale Handelsbank Aktiengesellschaft) je u jeku hrvatsko-slovenskih natezanja oko duga Ljubljanske banke, dodijelila privilegirani kredit tvrtki Krešimira Milanovića i to u iznosu od čak 3,25 milijuna eura! Nekoliko novinara je, istražujući podatke u registru Trgovačkog suda, došlo do zaključka da je banka, nakon što je Zoran Milanović postao predsjednik SDP-a, odobrila kredit uz vrlo klimavo osiguranje, odnosno uz hipoteku na kuću roditelja premijera Milanovića i još neke nekretnine koje su već bile opterećene s više kredita i koje ne vrijede ni približno kao iznos kredita.

Budući da se premijer u jeku hrvatsko-slovenskih natezanja oko duga Ljubljanske banke, odnosno u vrijeme kada su mnogi slovenski mediji pisali o ovoj aferi, nije očitovao o sumnjivo dodijeljenom kreditu tvrtki svoga brata, ostala je sumnja da je kredit 2007. dodijeljen upravo zbog Zoranova utjecaja, odnosno zbog činjenice da su u to vrijeme mnogi predviđali da bi Zoran Milanović mogao postati novi hrvatski premijer. Kasnije su se pojavile sumnje da je Milanović bio popustljiv u pregovorima sa Slovenijom, upravo zbog ovog kredita.

Zanimljivo je da je Agencija za zaštitu osobnih podataka ‘naložila korigiranje nepravilnosti i uklanjanje nezakonitosti u objavi imovinskih kartica te je utvrdila da je prekomjerna objava podataka o kreditima privatnih osoba, dakle onih kredita koji su ostvareni u vremenu kad dužnosnik nije bio niti javna osoba, niti dužnosnik,  jer bi prekomjerno otkrivanje bi moglo predstavljati kršenje bankovne tajne. Nakon toga Povjerenstvo za odlučivanje o sukoba interesa je uklonilo imovinske kartice dužnosnika s internetaa, baš nekako u vrijeme kada je otkriveno da je i premijer Milanović, osobno, dobio povlašteni kredit od jedne strane banke!

O tom slučaju, kao i o svim ostalim pogodovanjima obitelji premijera Milanovića, razgovorali smo s političkim analitičarom Davorom Gjenerom.

”Ne možemo tvrditi da je premijer korumpiran, ali vidimo da postoji veliki rizik od korupcije. Zoran Milanović je, prije više godina, kao šef najjače oporbene stranke i pretendent na premijersko mjesto dobio kredit u jednoj austrijskoj banci po povlaštenim uvjetima, odnosno s povlaštenim kamatama i s povlaštenim rokom otplate. On je, dakle, ostvario financijsku dobit koju ostali građani ne mogu ostvariti. Drugi pokazatelj velikog rizika od korupcije u Milanovićevom slučaju jest činjenica da su banke u državnom vlasništvu (HBOR i HPB) nakon izbora promijenile članove uprava tako što su u nove uprave, po diskrecionoj odluci premijera Milanovića, došli upravo menadžeri iz banke u kojoj premijer ima povlašteni kredit! Moguće je, dakle, zatvoriti krug indicija iz kojeg je jasno da postoji mogućnost da je premijer korumpiran. Zato bi bilo nužno da neovisno tijelo istraži je li taj rizik osnovan”, ističe politolog i politički analitičar Davor Gjenero.

”Mislim da je to učinjeno na zahtjev premijera Milanovića. To potvrđuju i kasnije reakcije. Da bi se zaustavilo javno nezadovoljstvo oko povlačenja imovinskih kartica s interneta najavljena je smjena lidera Agencije, ali ne i promjena odluke o uskraćivanju bitnih informacija. To puno govori. No, valja svemu ovome pridodati i informacije o kreditima članova obitelji premijera Milanovića, jer su ti podatci još skandalozniji. U vrijeme dok je država Hrvatska bila u sporu s Ljubljanskom bankom, brat Zorana Milanovića digao je kredit (od čak 3,25 milijuna eura!) kod Ljubljanske banke i založio roditeljski stan. On taj kredit nije otplatio, no hipoteka je skinuta! Činjenica je da je banka – koja je u sporu s državom Hrvatskom – premijerove roditelje mogla izbaciti na ulicu. Ljubljanska je banka, dakle, mogla ucijeniti hrvatskog premijera prijetnjom da će mu majku i oca izbaciti na cestu. Tu je izlaganje premijera Milanovića riziku korupcije bilo ogromno. Poznato je, uz to, da premijerov brat Krešimir Milanović, nema previše novca jer mu poslovi baš i ne cvjetaju. Kojim novcem je on pokrio hipoteku na stan njegovih roditelja, je li na taj novac plaćen porez, je li to legalno zarađen novac, ili novac nije ni uplaćen, a hipoteka je skinuta zbog neke protuusluge? Na ta pitanja trebala bi odgovoriti neovisna istraga”, dodaje Gjenero te podsjeća da je Ljubljanska banka i ranije bila sklona koruptivnom ponašanju.

A da je bivši premijer (koji se stalno kune u poštenje) odavno shvatio kakve mu mogućnosti za pogodovanje donosi politčka moć, potvrđuje i slična lokalna afera.

”Dok su Milanović i Milan Bandić bili u dobrim odnosima, premijerov tast je od Grada Zagreba dobivao poslove bez javnog natječaja. Bio je, dakle, povlašteni partner Grada Zagreba. Kada svemu ovome dodamo i činjenicu da je za mandata premijera Milanovića reduciran Zakon o sprečavanju sukoba interesa, koji je donesen za mandata premijerke Jadranke Kosor, onda doista postoje mnogi razlozi za sumnju u korupciju. Zato bi premijer trebao dokazati da to nije tako. To se može učiniti samo davanjem na uvid cjelokupne imovine i svih financijskih transakcija premijera Milanovića i s njim povezanih osoba”, zaključuio je prije godinu dana poznati politički analitičar Davor Gjenero.

U međuvremenu, došlo je (formalno) do promjene vlasti, no gotovo ništa se, u praksi, nije promijenilo!

Zato se valja zapitati: tko to istinski vlada Hrvatskom?