Zbog poljoprivrede pune otrova, ostalo nam je još samo 60 žetvi! Spas je u biodinamičkoj SKRBI O TLU Zbog poljoprivrede pune otrova, ostalo nam je još samo 60 žetvi! Spas je u biodinamičkoj SKRBI O TLU
TweetEmailPrint ”Zvono za uzbunu je i podatak da je konvencionalna poljoprivredna proizvodnja na globalnoj razini sada broj  jedan zagađivač okoliša, bilo tla, vode ili... Zbog poljoprivrede pune otrova, ostalo nam je još samo 60 žetvi! Spas je u biodinamičkoj SKRBI O TLU


”Zvono za uzbunu je i podatak da je konvencionalna poljoprivredna proizvodnja na globalnoj razini sada broj  jedan zagađivač okoliša, bilo tla, vode ili zraka u svijetu. Dodatni problem je što se kod nas povrće najmanje uzgaja u ekološkoj poljoprivredi.  Dakle, ako ne dođe do radikalnog zaokreta u proizvodnji hrane, a samim time i odnosa prema tlu, ostalo je u svijetu još samo 60 žetvi, upozorila je biodinamičarka Jasminka Iličić. Biodinamička poslovica kaže da se ‘dobar vrtlar  brine o korijenju, a cvjetovi će sami izrasti’

Piše i snimio: Marinko Petković

Jasminka Iličić, vlasnica OPG ‘Biomara’, održala je predavanje u Zagrebu o specifičnostima biodinamičke proizvodnje zdrave hrane, pod nazivom ‘Praktična primjena biodinamičke metode u uzgoju povrća’  u sklopu radionice ‘Eko-logičino‘. Na Miholje, na njezinom biodinamičkom imanju ‘Biomara’  u Svetom Petru Čvrstecu, održano je tradicionalno punjenje rogova bio udruge ‘Stolisnik’, stajskim gnojem, koji  će ostati u zemlji sve do proljeća, kad će se obično za Uskrs, vaditi van, o čemu ćemo pisati u nastavku ove priče.

Iličić kaže  da je skrb o tlu, osnovna razlika između biodinamičke i ekološke poljoprivrede, čiji je vrh, a koja se više skrbi za biljku. Inače, biodinamička  mantra, kaže da se ‘dobar vrtlar  brine o korijenju, a cvjetovi će sami izrasti’. Zvono za uzbunu je i zabrinjavajući podatak, da je konvencionalna poljoprivreda proizvodnja, na globalnoj razini sada broj  jedan zagađivač okoliša, bilo tla, vode ili zraka u svijetu. Dodatni problem je što se kod nas povrće najmanje uzgaja u ekološkoj poljoprivredi.  Dakle, ako ne dođe do radikalnog zaokreta u proizvodnji hrane, a samim time i odnosa prema tlu, ostalo je u svijetu još samo 60 žetvi, upozorila je ova biodinamičarka.

Prema njezinim riječima, suprug Željko i ona su pomalo romatičarski ušli u poljoprivredu, nakon više desetljeća urabnog života u Zagrebu i Londonu, gdje se Jasminka 25 godina, bavila koorporativnim marketingom. Međutim, postali su svjesni da u koorporaciji, neće moći dočekati mirovinu, jer vas oni, kaže,  iskoriste taman toliko koliko vas trebaju. Onda smo pomalo iznenađujuće otkrili da je poljoprivreda , ali ne ona konvencionalna proizvodnja hrane, ta čime bi se htjeli oba dvoje baviti, što je meni bilo bliže, jer sam ja ipak rođena Slavonka i znam što je to zemlja, otkriva Jasminka.

Prošla pola svijeta da bi stekla potrebno znanje

Njihov put  u veliku poljoprivredu avanturu je bio dug i neizvjestan, zadnjih deset godina,  da bi sada imali 6,5 obradivih hektara, koji godišnje daju 50 tona povrća i bobičastog voća. Naime, samo potraga za odgovarajućim zemljištem, nakon odluke da se posvete poljoprivredi, trajala  je pune dvije  godine. I onda kad su našli odgovarajuću zemlju, daleko od većih prometnica i ograđenu šumom, nisu imali pola novca za njega, a nisu htjeli ulaziti u kredite.

Ipak, bila je to velika livada, neplodna žuta zemlja, usred ničega, koja je davala sjeno za dva bika u štali njihova vlasnika, kaže Iličić. Stoga su Iličići odlučili krenuti sa kupinom, koja je kultura koju je, kaže,  ‘teško uništiti’, a  uredno rađa i može se od nje dobiti dobar sok.  Na, početku, a svaki je, kaže, težak, mi smo odmah ušli u ekološku poljoprivredu, ali smo i ‘koketirali sa biodinamikom’. No, nismo bili zadovoljni rezultatima, a naši domaći mentori, govorili  su nam da ‘ne vjerujemo dovoljno u nju’.

Jasminka  Iličić je po stručno  i prakitično znanje iz biodinamike išla u Francusku, gdje su tjedan dana, u zamjenu za smještaj, napunili 60.000 rogova stajskim gnojem, uglavnom onih iz Afrike, jer domaćih rogova, kao i kod nas, nema dovoljno. Osim toga, potegnula je ona sve do Australije, kako bi i uživo vidjela kako je svjetski  priznati stručnjak  za biodinamiku Alex Podolinsky, pokrenuo tamošnju lavinu biodinamičke poljoprivrede, jer Australija sada ima milijun biodinamičkih hektara.  Biodinamička metoda,  kaže, može vratiti život u tlo, što se sada zorno može vidi i na našem gospodarstvu, jer ima u sebi životnu snagu.

Zelena gnojidba vraća život u tlo

Ostatak priče je kao iz najljepše bajke. Podolinsky, ne samo da je došao u Hrvatsku, kod nas, već je i podrivač, koji uspješno zamjenjuje plug na oranicama,  stigao za njim iz Italije za našu udrugu, kaže Iličić.

Zemlja se – kod biodinamičke metode uzgoja povrća – ne prevrće već se njeguje da bi dobila što više zraka, odnosno postala rahla. Tako sada daje više od 50 kultura u sezoni povrća na posjedu ‘Biomare’, ali ne više i kupine,  jer su Iličići ‘puno napredovali’.  Već nekoliko godina imaju i jagode u biodinamičkom uzgoju, a zanimljivo da je i prodaja u koronakrizi, putem dostave, gotovo bez marketinga, fukcionira jako dobro.

Iličić napominje da se svaka poljoprivredna kultura, bilo to povrće, voće, vinova loza, pa i domaće životinje, jer na poljoprivredno gospodarstvo gleda kao cjeloviti živi organizam, može uzgajati u biodinamici. Podsjetila je da je još prije skoro 100 godina, znameniti dr. Rudolf  Steiner, koji je rođen u Međimurju, postavio 1924. godine, svjetski priznate temelje biodinamike u prirodnom obrađivanju zemlje, kako bi dao odgovore na otvorena pitanja iz konvencionalne poljoprivredne proizvodnje. Istu je najprije iskoristila kemijska,  a potom i prehrambena industrija u utrci za sve većim profitom, ne pitajući koju cijenu pritom plaćaju potrošači hrane, a ona je sada jako visoka. Drugim riječima, računaju se samo rezultati, odnosno prinosi, a tlo, bez plodoreda, postaje jalovo, čulo se na ovom poučnom predavanju.

Kod obrade tla, Iličići rade i zelenu gnojidbu, koja je osnova i na svakom pravom  ekološkom gospodarstvu te je drži ključem prihrane tla, odnosno biljke, što se zorno vidi. Stajnjak koriste poslije ove gnojidbe, jer drže da prije nje on radi biljci više štete nego li koristi. Za zelenu gnojidbu koriste 20 do 30 različitih kultura, bilo korijenje, listove ili cvijeće, otkriva  Iličić.