”Posla nema ni za lijek! Tko nema obitelj, a izgubi posao, gotov je; preko noći postaje beskućnik” ”Posla nema ni za lijek! Tko nema obitelj, a izgubi posao, gotov je; preko noći postaje beskućnik”
TweetEmailPrint ”Uporno upozoravamo nadležne da se broj ugroženih osoba, odnosno onih koji su postali beskućnici ili su u opasnosti da to postanu, bitno povećao... ”Posla nema ni za lijek! Tko nema obitelj, a izgubi posao, gotov je; preko noći postaje beskućnik”


”Uporno upozoravamo nadležne da se broj ugroženih osoba, odnosno onih koji su postali beskućnici ili su u opasnosti da to postanu, bitno povećao od početka pandemije, no institucije gotovo ništa ne čine da pomognu. Zato građani pomažu sve više. Vašim tekstovima doprinijeli ste povećanju donacija za beskućnike. Ne uspijevamo primiti svu odjeću koju građani žele donirati, jer nemamo prostora za skladištenje. I zato treba više suradnje i koordinacije između udruga koje pomažu beskućnicima te institucija države i lokalne samouprave”, zaključio je Zvonko Mlinar, voditelj nedavno pokrenutog  EU projekta ‘Nova perspektiva za beskućništvo’

U trenutku kada sve više hrvatskih građana ostaje bez svog doma, jer si ne mogu priuštiti stanarinu i režije (uslijed pandemije i rastuće recesije), Hrvatska mreža za beskućnike s partnerima je započela provedbu projekta ‘Nova perspektiva za beskućništvo‘ vrijednom 3,6 milijuna kuna.

Projekt je sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 85 posto, a preostalih 15 posto osigurano je iz proračuna RH.

Cilj, odnosno vizija projekta, pojednostavljeno bi se mogli sažeti riječima: ‘Nitko gladan, nitko bez krova nad glavom i nitko bez podrške”. Projekt vodi Zvonko Mlinar, potpredsjednik Hrvatske mreže za beskućnike, uz čiju pomoć smo na portalu Promise.hr dovršili i naš projekt: ‘Unaprijedimo ljudska prava siromašnih i potrebitih osoba te beskućnika u Zagrebu’, kojega smo od srpnja provodili u suradnji s Agencijom za elektroničke medije.

Obećali u Zagrebu otvoriti prenoćište za beskućnike

Na kraju projekta, a kako bi mogli odgovoriti na pitanja iz narativnog izvješća Agencije, razgovarali smo još jednom sa Zvonkom Mlinarom o učinku naših tekstova na senzibiliziranje javnosti te na eventualno razbijanje predrasuda o beskućnicima.

”Vaši tekstovi potaknuli su institucije da se više bave ovom problematikom. Dobili ste odgovore od Pučke pravobraniteljice i od nadležnih u Gradu Zagrebu, a to je rezultiralo sastancima na kojima smo razgovarali o problemima koje beskućnici imaju zbog pandemije i protupandemijskih mjera. Razgovarali smo i o sve većoj potrebi otvaranja prenoćišta za beskućnike u Zagrebu. Odgovorni iz Grada Zagreba obećali su da će pronaći prostor i otvoriti prenoćište, dakle mjesto gdje se ti ljudi mogu skloniti, održavati higijenu i prespavati, da bi sutradan mogli otići dalje”, ističe naš sugovornik, koji poznaje gotovo sve zagrebačke beskućnike, jer već godinama, u nastojanju da im pomogne, više puta tjedno obilazi Glavni kolodvor i druga mjesta na kojima se okupljaju, gdje im zajedno s volonterima iz humanitarne udruge Savao, dijeli hranu i druge potrepštine.

Zvonko Mlinar istaknuo je da su naši tekstovi o beskućnicima (objavljivani od srpnja do prosinca na Promise.hr), vidno doprinijeli senzibiliziranju javnosti na ovu problematiku.

”Sve više ljudi nam se u zadnje vrijeme počelo javljati. Doprinijeli ste i povećanju donacija za beskućnike. Pisanje o temi beskućnika u doba koronavirusa itekako je dobro došlo. Mediji, inače, nisu skloni pisati o beskućnicima. Obično nam se jave u vrijeme Božića, ili kada padne prvi snijeg. Tada bi prigodno pisali o ovoj temi. I to je to. Mi uporno upozoravamo institucije da se broj ugroženih osoba, odnosno onih koji su postali beskućnici ili su u opasnosti da to postanu, bitno povećao od početka pandemije, odnosno od uvođenja protupandemijskih mjera. Posla nema ni za lijek! Mladić iz stambene zajednice za beskućnike, o kojem ste i vi pisali, a koji je nedavno počeo raditi i koji je bio prezadovoljna poslom, opet nema posao. Restoran je zatvoren i on više ne radi. I mnogi drugi su izgubili posao, zbog čega se broj ljudi na ulici sve više povećava. Tko nema obitelji, a izgubi posao, gotov je! Tko će njemu platiti podstanarstvo, ili režije?”, objašnjava Zvonko Mlinar.

‘Za razliku od institucija, na građane se uvijek možemo osloniti’

Požalio se još jednom na institucije koje bi, u takvim okolnostima, trebale s pojačanom pažnjom i brigom skrbiti o ljudima u problemima, a koje, kako tvrdi, gotovo ništa ne poduzimaju.

”Još u ožujku, kada su prvi puta uvedene protupandemijske mjere, apelirali smo na Grad Zagreb i Ministarstvo socijalne politike da nam osiguraju dodatni prostor za beskućnike. Do danas je sve ostalo na obećanju da će otvoriti prenoćište. No, za razliku od institucija, građani iznimno puno pomažu. Zbilja se javljaju u zadnje vrijeme. Čak ne stignemo pokupiti i pohraniti sve što donesu. Nemamo gdje skladištiti zimsku odjeću i to je također problem, kojega bi nadležne institucije trebale riješiti. Baš zato treba više suradnje i koordinacije između udruga i organizacija civilnog društva koje pomažu beskućnicima te institucija države i lokalne te regionalne samouprave”, zaključio je voditelj projekta ‘Nova perspektiva za beskućništvo‘.

Logično je, stoga, da su kao glavni cilj svog projekta Hrvatska mreža za beskućnike i njihovi partneri, naveli bolju suradnju i umrežavanje organizacija civilnog društva, jedinica lokalne i regionalne samouprave te visokoobrazovnih i znanstvenih institucija – kako bi se utjecalo na javne politike i kako bi one bile utemeljene na dokazima koji će omogućiti povećanje socijalne uključenosti beskućnika.

Sve je više siromašnih, ali to KAO DA SE SKRIVA; učenici nas se ne srame otkad smo im pričali o beskućništvu

Mladići iz udomiteljske obitelji i beskućnik kojem je sestra otela stan, dobili prigodu za novi početak

FOTO: FB stranica Humanitarne udruga Savao, arhiva Promise.hr

Komentari