Umjesto države skrbe o mentalno oboljelima, a država i Grad Zagreb im smanjuju potpore
IzdvojenoZdravlje 4. travnja 2024. Damir Kramarić
”Po šest mjeseci znala sam volontirati. Ne želimo da naši korisnici, od kojih su mnogi oboljeli od shizofrenije, budu prepušteni sami sebi, pa smo volontirali čekajući odobrenje novog projekta”, tumači Kristina Jandrić, voditeljica Programa socijalnog uključivanja osoba s psihičkim poremećajima udruge Svitanje, koja je trenutno prijavljena na nepuno radno vrijeme
Posljednjih nekoliko godina sve je više osoba u Hrvatskoj, pogotovo djece i mladih, koje obolijevaju od psihičkih poremećaja. Kulminacija tog trenda dogodila se za vrijeme pandemije covida 19, premda su brojni stručnjaci i prije pandemije upozoravali da čak trećina Europljana boluje od nekog psihičkog poremećaja. Unatoč tim zabrinjavajućim podacima, Republika Hrvatska i Grad Zagreb sve manje, prema svemu sudeći, skrbe o takvim osobama.
Sve češće se događa da se djeca s mentalnim poremećajima nemaju gdje liječiti, da u nedostatku kreveta u psihijatrijskim bolničkim ustanovama, psihički bolesne osobe smještaju u Prihvatilište za beskućnike u Velikoj Kosnici, da su duševno oboljeli sve češće prepušteni same sebi, odnosno svojim bližnjima.
Rade ono što bi trebali raditi zdravstvo i socijala
Pojedine udruge prepoznale su problem te su osmislile programe kroz koje već godinama pomažu psihički oboljelima i članovima njihovih obitelji te praktički rade ono što bi trebala raditi institucije države i lokalne zajednice.
No, unatoč tome, od resornog ministarstva i Grada Zagreba dobivaju sve manje novca, zbog čega neke od njih ukidaju programe, dok djelatnici tih udruga ostaju bez primanja te su prisiljeni tražiti novi posao!
O načinu na koji djelatnici i volonteri zagrebačke udruga Svitanje već dvadeset godina pomažu psihički oboljelima i članovima njihovih obitelji, ali i o sve ugroženijem opstanku te i sličnih udruga, razgovarali smo s Kristinom Jandrić, voditeljicom Programa socijalnog uključivanja osoba s dijagnozom psihičkog poremećaja.
”Program socijalnog uključivanja osoba s psihičkim poremećajima’ je bio pilot projekt naše udruge, koja djeluje još od 2004. godine, dok ja osobno u udruzi Svitanje radim, ili volontiram, od 2010. godine. Financiramo se kroz programe koje prijavljujemo na natječaje resornog Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. To je nesigurno financiranje, zbog čega svake tri godine živimo u neizvjesnosti, jer ne znamo hoćemo li moći nastaviti s našim djelatnostima, odnosno hoćemo li mi zaposleni morati prekinuti radni odnos pa neko vrijeme volontirati… Tužno je da nam resorno ministarstvo u sve većoj mjeri kreše budžet, a još tužnije da Grad Zagreb lani nije odobrio financiranje ni jednog projekta”, ističe Kristina Jandrić, magistra socijalnog rada koja je, kako reče, nerijetko u tom periodu volontirala.
Nesigurno zaposlenje
”Zaposlenje je, u ovakvim uvjetima, vrlo nesigurno. Trenutno sam prijavljena na nepuno radno vrijeme, što znači da u doba stalnih poskupljenja moja plaća značajno pada. Zbog stalnog kresanja budžeta sve češće se pitamo trebamo li se zahvaliti ministarstvu te im vratiti novac… Po šest mjeseci znala sam volontirati. Budući da ne želimo da naši korisnici prestanu dolaziti u udrugu, volontirali smo dok smo čekali odobrenje novog projekta”, tumači naša sugovornica.
Napominje da njihovim korisnicima (mnogi su oboljeli od shizofrenije) djelatnosti udruge Svitanje izuzetno mnogo znače, jer oni već godinama imaju gdje doći, imaju s kime razgovarati, imaju s kime družiti se, ići na izlete…
Uče socijalne i životne vještine
”Kroz naš program, osobe s psihičkim poremećajima uče životne i socijalne vještine. To znači da ih pokušavamo održati u stanju da mogu samostalno živjeti. Naši programi vrlo su dragocjeni i za članove obitelji osoba s mentalnim poteškoćama, jer se oni, u vrijeme kada su korisnici u prostorima udruge u Kući ljudskih prava u Selskoj ulici, mogu posvetiti sebi i ići obaviti nešto, što im je inače vrlo teško učiniti”, tumači Kristina Jandrić.
Dodaje da, osim programa socijalnog uključivanja za osobe s psihičkim bolestima, u udruzi Svitanje organiziraju i grupe samopomoći za oboljele od bipolarnog afektivnog poremećaja, kao i grupe podrške za članove obitelji.
”Voditelj ili voditeljica grupe samopomoći oboljelih od ‘BAP-a’ je obično osoba koja je u dobroj fazi bolesti. Ranije je Grad Zagreb pomagao da takve grupe opstanu, jer je s vremena na vrijeme dao poneku ‘financijsku injekciju’, kojom smo motivirali voditelje grupe da nastave raditi taj zahtjevan posao. Prošle godine od Grada nismo, nažalost, dobili ništa. Ranije bi nam na gradskim natječajima prošao jedan do dva programa, no lani od prijavljena tri projekta nije prošao niti jedan! Zbog besparice, nemamo više ni Kreativnu radionicu, jer nemamo novca za materijale”, ne bez ogorčenja priča dugogodišnja socijalna radnica udruge Svitanje.
Zar mentalno zdravlje ne vrijedi ni centa?!
Tvrdi da nisu jedini, pa objašnjava da za svoje programe iz područja zaštite zdravlja niti jedna zagrebačka udruga nije od Grada Zagreba prošle godine dobila niti centa!
”Ni programi zaštite zdravlja udruge ‘Životna linija’ koja se bavi prevencijom suicida, ni udruge ‘Ludruga – 100 posto ljudi’, koja pomaže osoba s mentalnim oboljenjima, ni udruge Susret, koja je imala stambenu zajednicu za osobe s mentalnim poteškoćama, nisu lani prošli na natječajima Grada Zagreba. Pridodamo li tome činjenicu da je i resorno ministarstvo rezalo davanja tim udrugama, jasno je zašto su udruge bile prisiljene ukidati pojedine programe. Zato je – uslijed kresanja izdvajanja ministarstva za programe zaštite mentalnog zdravlja – u gradu Zagrebu smanjen broj stambenih zajednica za osobe s mentalnim poremećajima”, objašnjava naša sugovornica.
Kaže da grupe samopomoći osoba s bipolarnim afektivnim poremećajima u njihovoj udruzi postoje već 15 godina, a aktivnosti tih grupa su se, naglašava, pokazale vrlo korisnima i djelotvornima.
Dovedeni na rub opstanka
”Međusobni razgovori osoba oboljelih od BAP-a nerijetko im čak i više pomažu, nego razgovori sa stručnjacima. Ovako mogu razgovarati s osobama koje su ‘bile u istim cipelama’, pa znaju kako se sve bolest manifestira. Članovi grupe savjetuju, informiraju i hrabre jedni druge, no znaju biti i dosta zahtjevni jedni prema drugima, što može biti zamorno za voditelje tih grupa. Zato bi ih valjalo ponekad financijski nagraditi. U zadnje vrijeme, nažalost, voditelji grupa samopomoći ne dobivaju nikakvu nadoknadu”, ističe Kristina Jandrić te dodaje da osim navedenih grupa i Kluba socijalnog uključivanja udruga Svitanje suorganizira i ‘Priče koje liječe’, zajedno s Centrom za kulturu Trešnjevka, gdje pojedini pisci, umjetnici, psiholozi ili druge javne osobe kroz priče ili razgovore pomažu osobama s psihičkim poteškoćama.
Unatoč svim tim dragocjenim programima koje već dvadeset godina provode, pomažući pri tom i teško oboljelima od mentalnih bolesti, udruga Svitanje je uskraćivanjem financijske podrške od strane Grada Zagreba te rezanjem budžeta od strane resornog ministarstva prošle godine dovedena na rub opstanka.
U udruzi se nadaju da će u Gradu Zagrebu ove godine prepoznati vrijednost njihovih projekata.
Ima shizofreniju, ali kroz svakodnevni rad u kafiću te druženja u ‘Svitanju’ opet osjeća radost života
‘S manijom i depresijom lakše se nosimo otkako o tome pričamo u grupi, no stigma je pretežak teret’
Poražavajuće je da Vladi RH nije stalo do zdravlja djece, to doprinosi beznađu i iseljavanju mladih
FOTO: Facebook stranica udruge Svitanje
