‘HRVATSKO ZDRAVSTVO VEĆ GODINAMA UBIJA ljude, no nitko nikada za to nije odgovarao!’
HrvatskaIzdvojeno 9. kolovoza 2022. Promise.hr
Nataša Škarićić, istaknuta novinarka koja već više desetljeća piše o korupciji u hrvatskom zdravstvu, nakon još jedne smrti čovjeka koji bi vjerojatno i danas bio živ da su zdravstveni djelatnici radili svoj posao, podsjetila je na brojne slične slučajeve u kojima je hrvatsko zdravstvo svojim nemarom i nemoralom ubilo mnoge ljude, među njima i jako mnogo rodilja i njihovih beba. Upozorila je i na zastrašujuću činjenicu da u Hrvatskoj nitko nikada nije odgovarao za ta ubojstva, odnosno za velike greške i propuste koji su doveli do tragičnih posljedica!
U cijelosti prenosimo komentar Nataše Škaričić: ‘Ne možemo disati’ objavljen na una.world/hr:
”Smrt Vladimira Matijanića trenutno istražuje Ministarstvo zdravstva, unutarnji nadzor KBC-a Split, Hrvatska liječnička komora i policija.
Koliko je besmislen taj hiperaktivni cirkus i preklapanje rada i cilja istrage čak tri institucije (MZ, HLK i KBC Split), suvišno je naglašavati.
No, jasno, nakon što je hrvatsko zdravstvo ovaj put ubilo čovjeka do kojeg je medijima posebno stalo, za tu se priliku valja umiti, staviti najbolje kravate i odijela, popeglati i prikazati u najboljem svjetlu, sve dok cijeli događaj ne propadne u jamu rutine spašavanja liječničkih karijera i autentične slike ove kaotične zemlje.
Smrt zbog kile
Dobra je vijest da u međuvremenu mnogi neće mirno spavati i da ih može tješiti jedino to što je povijest nemorala hrvatskog zdravstva bezrezervno na njihovoj strani.
Kratki, nasumce izabrani ulomci te povijesti govore šta se obično radi u ovakvim situacijama i što će se, posve izvjesno, i dalje raditi.
O zdravstvu sam počela pisati nakon što je koncem devedesetih u Splitu petogodišnja djevojčica u mukama umrla vozeći se noću tri puta između Kaštela i KBC-a Split, na zadnjem sjedištu automobila njezinih izbezumljenih roditelja.
Svaki put kad su oni dežurnoj službi kazali da s djevojčicom nešto ozbiljno nije u redu, splitski su ih liječnici uvjerili da maloj nije ništa i da se vrate doma i skuhaju joj čaj.
Nakon trećeg puta, djevojčica je izdahnula.
Dva dana nakon toga, čuveni ratni ravnatelj bolnice Mihovil Biočić izašao je pred medije i kazao da je obdukcijom utvrđeno da je djevojčica umrla – citiram od slova do slova – od rijetke kongenitalne malformacije, abdominalne hernije.
“Rijetka kongenitalna malformacija, abdominalna hernija” je, da se ne lažemo, kila.
No, novinari su na dobro sročenu dijagnozu nemoćno slegli ramenima, zatvorili notese i otišli u redakcije bez očekivane senzacije.
Ne samo da nitko nije odgovarao; nitko nije ni trepnuo.
Mrtva rodilja i dijete
Godina je 2002., jedan od najslavnijih i najbogatijih liječnika u Hrvatskoj je svjetski poznati Asim Kurjak, koji vodi ginekologiju bolnice Sv. Duh.
Onu istu u kojoj u kojoj danas ne rade pobačaje na zahtjev žene.
Rodilja Dragica Ivankić dolazi roditi četvrto dijete, posljednji put poljubi supruga Roberta i poruči mu da se vide sutra.
Za koji sat bili su mrtvi ona i dijete.
Dragici je u porodu pukla maternica, što je komplikacija koju iskusni ginekolozi očekuju (posebno) kod višerotkinja, no kako nam u zapisu događaja te noći nedostaje nekoliko ključnih minuta, nikada nećemo znati je li stvar u tome što neko vrijeme nikoga nije bilo kraj žene (igrala se neka važna utakmica) ili u tome što liječniku puknuta maternica nije pala na pamet kad je vidio da Dragici naglo pada tlak.
Njezin je suprug do tri popodne nazivao bolnicu i svaki put su mu rekli da je sve u redu i da zove kasnije.
Da je Dragica mrtva javili su tek kad su se dogovorili da će lagati da je uzrok smrti prerano ljuštenje posteljice.
Nitko nije odgovarao za dvoje mrtvih i uništenu obitelj.
U sudskom je postupku jedan vještak napisao da je Dragica – opet citiram – sama kriva što je mrtva, jer prije poroda nije redovito dolazila na ginekološke preglede.
Slučajevi Pitra i Aničić
Rodilja Jasmina Pitra vozila se 2007. godine prema KB-u Merkur, očekujući da se tamo pojavi privatni ginekolog Predrag Đurić koji joj je vodio trudnoću i obećao da će biti na porodu. Iako mu je u tom trenutku rad u bolnici bio izričito zabranjen, nepisano pravilo da privatni ginekolozi ulaze u bolnice i ilegalno naplaćuju porod bilo je važnije.
Dežurni ginekolog dr. Ivo Balenović pustio je Đurića da radi njegov posao.
Porod nije išao po planu, no kako bez prirodnog poroda nema ni zarade, počeli su na silu tiskati dijete, polomivši pritom majci tri rebra.
Mali se Dominik rodio polumrtav i danas je stopostotni invalid, a Đurić je odštetao iz sale s 5500 kuna u džepu, koje mu je preko trbuha izmučene žene dao otac djeteta.
Roditeljima je kazao da je mališan samo malo umoran.
Iako je na licu mjesta kompletna medicinska dijagnostika potvrdila teške ozljede mozga, jedna se vještakinja u sudskom postupku predomislila i izmislila da dijete ima rijetki Peho sindrom.
Sud je tu mogućnost uvažio, pa je postupak otegnut za nekoliko dodatnih godina.
Trinaest godina traje dokazivanje kriminalne medicinske pogreške, iako ju je čak i Ministarstvo zdravstvo odmah priznalo.
Još nitko nije odgovarao.
U kolovozu 1998. godine Dijana Aničić u KBC-u Split dolazi roditi nakon uredno vođene, zdrave blizanačke trudnoće. Porađa je dr. Tomislav Strinić, dr. Teo Budimir, dr. Boris Delić i dr. Deni Karelović.
Jedan blizanac umire u porodu, a drugi je stopostotni invalid zbog gubitka kisika u nestručno vođenom porodu.
Nitko nije odgovarao, ni nakon 23 godine dugog sudskog spora koji još uvijek traje.
Preživjeli blizanac Duje ima 25 godina, nepomičan je i HHZO mu ne želi platiti mobilni aparat za kisik, jer naše zdravstvo smatra da nepokretni ljudi ne trebaju ići na zrak.
Ne uznemiravajte me zbog Maškarina
Miroslav Maškarin je 9. srpnja 2006. godine završio na rutinskoj operaciji slijepog crijeva u riječkoj bolnici. Iz bolnice je izašao nekoliko mjeseci kasnije, ali bez noge, nakon što mu je kirurg za vrijeme rutinskog zahvata troakarom probušio aortu.
Nitko nije odgovarao, ali je nakon dosta godina isplaćena odšteta.
Na dan tragedije ravnatelj bolnice je novinarima govorio da je na godišnjem i da ga ne uznemiravaju s lošim vijestima.
Vještaci su u postupku svjedočili da ne samo da nije napravljena medicinska pogreška, nego je Maškarinu brzom reakcijom spašen život.
Suprugu Ivana Hrmana 22. rujna 2005. godine šokirala je vijest da je Ivan pao s motora vraćajući se iz vinograda. Kad je došla na mjesto nesreće, ubrzo su joj se pridružili i hitna pomoć i policija. Njezin je suprug ležao u jarku, bio je u šoku, a imao je posjekotine na glavi.
Nakon što su ga pregledali, tim hitne pomoći posjeo ga je u kola. Supruga je cijelo vrijeme bila u pratnji, pa svjedoči da mu je glava padala na jednu stranu. Nakon RTG snimanja, šokiranoj ženi liječnici su rekli da njezinog supruga vode na psihijatriju, spominjali su alkoholizam, iako Hrman nikada nije bio alkoholičar.
Kad je supruga sutradan došla na psihijatriju, rekli su joj da je Ivan oko ponoći u vrlo teškom stanju prevezen u Zagreb i operiran zbog smrskane leđne moždine.
Dva mjeseca kasnije je umro od sepse.
Tom se slučaju ne zna sudski epilog.
Bebi slomili vrat po pravilima struke
Mirjani Brečić iz Imotskog su 2005. godine u postupku operacije maternice u splitskoj bolnici oštetili živce, tetive i mjehur. Ova majka troje djece četiri je godine živjela je u stravičnoj boli, uz pomoć velikih doza lijekova za tlak, temperaturu, bolove, itd., a za ugradnju aparata za kontrolu mokrenja u Njemačkoj skupljala je novce kroz humanitarnu akciju.
Nitko nije odgovarao za ovu medicinsku pogrešku.
U OB Vinkovici 2005. godine prirodnim putem rođeno je 6100 grama teško i 56 cm dugo dijete. Nakon što je zapelo u porođajnom kanalu, liječnici su ga vadili vakuumom, te su mu slomili vrat i nagnječili mozak. Dijete je dva dana kasnije umrlo.
U rješenju Ministarstva zdravstva od 23. kolovoza 2006. godine, koje je potpisao tadašnji pomoćnik ministra Renato Mittermayer stajalo je da su “vođenje porođaja i primijenjeni postupci bili primjereni i sukladni opstetričkoj praksi”, no da je majka djeteta bila “izrazito pretila” zbog čega se nije postavila sumnja da nosi preveliko dijete.
Ovo je samo dio dugačke liste nevjerojatnih događaja u hrvatskom zdravstvu, preko čijih se žrtava prešlo na još nevjerojatniji način.
U glavi mi odjekuju posljednje riječi Vladimira Matijanića – “Ne mogu disati!”
Zbog te su rečenice prije dvije godine Amerikanci masovno izašli na ulice.
Mi zdravstvo ne smatramo vrijednim ni mnogo manjeg truda”, piše Nataša Škaričić na una.world/hr.
SVI KIRURZI NA GODIŠNJEM?! Zdrava i vitalna žena tjednima u bolnici čekala operaciju… i UMRLA; Očajna kćer se pita: ‘bi li još živjela da sam dala mito?’
FOTO: Screenshot videosnimke: ministar Beroš govori o smrti novinara Matijanića; preslika s una.world/hr
