Tisuću zagrebačkih beskućnika u pučkim kuhinjama jedu samo jednom dnevno; GLADNI SU, pomozimo im!

Zbog neočekivano dugotrajne pandemije i lockdown-a znatno se povećao broj onih koji se hrane u pučkih kuhinjama, kao i broj beskućnika u Zagrebu. ”Mnogi mladi koji su, nakon izlaska iz dječjih domova ili iz udomiteljskih obitelji, ranije pronalazili posao u ugostiteljstvu, sada završavaju na ulici, jer posla nema pa si ne mogu osigurati podstanarstvo. No, situacija se pomalo popravlja jer se pojavljuju, doduše stidljivo, natječaji za posao, pa bi pojedini beskućnici, kao i mladi koji izlaze iz domova, mogli početi raditi i tako izbjeći surovi život na ulici”, tumači Zvonko Mlinar iz Hrvatske mreže za beskućnike

Zbog pogoršanih životnih uvjeta beskućnika i drugih potrebitih građana u vrijeme pandemije (znatno se povećao broj onih koji se hrane u pučkih kuhinjama, kao i broj beskućnika u Zagrebu), Hrvatska mreža za beskućnike od 4. svibnja do 13. lipnja ove godine provodi humanitarnu akciju ‘Daj što daš – pokaži dobrotu malim djelima‘.

U objavi na svojoj Facebook stranici naveli su što zagrebačkim beskućnicima najviše treba i što im nedostaje te su rastumačili zbog čega je važno, sada u uvjetima dugotrajnog lockdowna i pandemije, pružiti ruku najpotrebitijima među nama.

”U Zagrebu na javnim mjestima i objektima koji nisu namijenjeni za stanovanje boravi 700 do 1000 beskućnika od kojih je preko 30 posto sa drugih područja RH. Među zagrebačkim beskućnicima je veliki broj osoba starije životne dobi, osoba s psihičkim i intelektualnim poteškoćama te mladih koji su odrastali u dječjim domovima i udomiteljskim obiteljima. Beskućnici su pretežito korisnici karitativnih pučkih kuhinja, u kojima konzumiraju samo jedan obrok dnevno.

Prikupljenim materijalnim donacijama u humanitarnoj akciji „Daj što daš“ omogućit ćemo dodatnu prehranu i osnovna sredstva za održavanje higijene, dok ćemo financijskim donacijama pomoći u poboljšanju kvalitete prehrane u pučkoj kuhinji.

U humanitarnoj akciji može se sudjelovati:

Trebaju konzerve, vlažne maramice i novac za hranu

– doniranjem konzervirane hrane (paštete, mesni naresci i ostali trajni proizvodi) i higijenskih potrepština (jedokratne britvice, dezodoransi, vlažne maramice itd.) u Centar za pomoć i podršku beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva, Ul. Kneza Branimira 53, Zagreb, ponedjeljkom 9-17, te od utorka do petka od 9-15 sati.

-uplatom na IBAN humanitarne akcije HR4923600001502906915, Zagrebačka banka, model: 00, poziv na broj: 0405, opis: Humanitarna akcija”, napisali su administratori FB stranice Hrvatska mreža za beskućnike.

Zahvalili su se, ovih dana, i svima koji su sudjelovali u humanitarnom buvljaku ”Pokaži dobrotu malim djelima“ koji se održao u subotu, 15. svibnja u predvorju kina Studentskog centra.

U ponudi je, podsjetimo, bila odjeća, obuća te modni dodaci poznatih domaćih influencerica – Elle Dvornik, Eme Luketin, Dore Predojević, Pamele Smoljanić, Matee Frajsberger, Maše Zibar, Slađane Ostić, Korane Marović, Lane Biželj, Klaudije Kelemović…, a sav prikupljeni novac će biti utrošen na pomoć beskućnicima.

O svemu navedenom, ali i o nevoljama u kojima su se našli beskućnici uslijed neočekivano dugotrajne pandemije i lockdown-a te o izostanku očekivane pomoći od Grada Zagreba i državnih institucija, razgovarali smo sa Zvonkom Mlinarom, izvršnim predsjednikom udruge Hrvatska mreža za beskućnike.

Konzerve dijele na Glavnom kolodvoru i u Branimirovoj

”Akciju ‘Daj što daš’ pokrenuli smo, između ostaloga, kako bi prikupili pomoć za pučku kuhinju u Jukićevoj, jer u tu pučku kuhinju dolaze mahom beskućnici, odnosno oni koji nemaju pravo na topli obrok u gradskim pučkim kuhinjama. S tom pučkom kuhinjom i inače surađujemo. Od prikupljenog novca planiramo kupiti meso i mesne prerađevine za tu pučku kuhinju, u kojoj je također, nakon izbijanja pandemije, povećan broj korisnika. Prikupljenu konzerviranu hranu i higijenske potrepštine beskućnicima dijelimo u našem Centru u Branimirovoj 53 te prilikom obilaska terena. Najprije spakiramo odvojene pakete te ih kasnije podijelimo na Glavnom kolodvoru i okolnim napuštenim objektima – ljudima koji nemaju svoga doma. Zadovoljni smo do sada prikupljenim donacijama”, ističe Mlinar uz napomenu da humanitarna akcija još uvijek traje – do 13 lipnja ove godine.

Na pitanje zbog čega je toliko uvećan broja beskućnika kao i onih koji su prisiljeni svakodnevno stajati u redovima ispred pučkih kuhinja, izvršni predsjednik krovne nacionalne udruge koja skrbi o najranjivijima, kaže da je glavni razlog tome – dugotrajna zatvorenost djelatnosti u kojima su beskućnici, kao i mladi koji izlaze iz domova za djecu te iz udomiteljskih obitelji, najčešće pronalazili posao.

”Ugostitelji su već dugo zatvoreni, a to je utjecalo na povećanje broja beskućnika. Mnogi mladi koji su, nakon izlaska iz dječjih domova ili iz udomiteljskih obitelji, ranije pronalazili posao u ugostiteljstvu, sada nerijetko završavaju na ulici, jer posla nema pa si ne mogu osigurati podstanarstvo. No, situacija se pomalo popravlja. S dolaskom ljetne turistička sezone pojavljuju se, doduše stidljivo, natječaji za posao pa bi pojedini beskućnici, kao i mladi koji izlaze iz domova, mogli početi raditi i tako izbjeći surovi život na ulici. Pogotovo bi se mogli snaći oni koji imaju zanat kuhara, pizza majstora i slično”, tumači Zvonko Mlinar.

‘U Gradu puno obećavali, a malo učinili’

Kaže da i korisnici njihove stambene zajednice za beskućnike, o kojima smo pisali prije nekoliko mjeseci na Promise.hr; nakon pronalaska posla izlaze, ili su već izašli, iz te stambene zajednice te kreću u samostalan život.

”Damir je nedavno izašao, K. izlazi uskoro, a Aleks se još školuje te ide na praksu, pa će još neko vrijeme ostati u našoj stambenoj zajednici. No, unatoč naznakama poboljšanja stanja, u pučkim kuhinjama u Zagrebu još uvijek je puno ljudi te je potreba za obrocima i dalje znatno veća nego prije pandemije. Srećom, pučke kuhinje imaju svoje stalne donatore – mnoge tvrtke, ali i dobre ljude, koji im doniraju hranu i novac. Zahvaljujući tome, mogu i dalje nahraniti toliko gladnih usta”, objašnjava Mlinar.

Dodaje potom da i Hrvatskoj mreži za beskućnike pojedine tvrtke nude u zadnje vrijeme vrlo vrijedne donacije.

”Baš sam razgovarao s predstavnicom jedne tvrtke koja nam nudi opremanje praonice rublja za beskućnike. Osigurali bi perilice i deterdžente, no mi, nažalost, nemamo prostora. Takva jedna praonica itekako je potrebna Zagrebu, no u Gradu ne postoji razumijevanje za te potrebe.

Odgovorni u Gradu Zagrebu puno su obećavali, ali na naše pozive da konkretno pomognu beskućnicima u vrijeme pandemije, nisu se odazvali. U metropoli već godinama djeluje naš Centar za pomoć i podršku beskućnicima, kao i naša Stambena zajednica za beskućnike, no nikada nas nitko iz Grada nije ni posjetio! Žalosno je da Grad Zagreb ne može za beskućnike osigurati prostor u kojem bi mogli redovito oprati rublje. Dovoljno bi bilo svega desetak kvadrata… No, možda sada, nakon smjene vlasti, bude više razumijevanja za potrebe beskućnika”, zaključuje Zvonko Mlinar, izvršni predsjednik udruge Hrvatska mreža za beskućnike.

Ovaj tekst dio je projekta ‘Osvješćujemo probleme najranjivijih skupina i senzibiliziramo javnost‘, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije.

FOTO: Snimio Damir Kramarić