ZAŠTO SE OVO SKRIVA: Zbog neliječenja poremećaja u prehrani, u RH svaki tjedan umre jedna osoba! ZAŠTO SE OVO SKRIVA: Zbog neliječenja poremećaja u prehrani, u RH svaki tjedan umre jedna osoba!
TweetEmailPrint ”Kroz Udrugu Nada je prošlo 9.403 bolesnika i njihovih obitelji, od kojih je nepotrebno preminulo – zbog posljedica neliječenja – 1.115 oboljelih, a... ZAŠTO SE OVO SKRIVA: Zbog neliječenja poremećaja u prehrani, u RH svaki tjedan umre jedna osoba!


”Kroz Udrugu Nada je prošlo 9.403 bolesnika i njihovih obitelji, od kojih je nepotrebno preminulo – zbog posljedica neliječenja – 1.115 oboljelih, a ozdravio nije nitko“, strašnu činjenicu ističe predsjednik udruge Nada, Hrvoje Rendulić. Tvrdi da je riječ o zločinu naših vlasti i svih struktura društva prema velikom broju oboljele djece, djevojčica, djevojaka i žena koje su diskriminirane u svom pravu na liječenje (procjenjuje se da u RH ima više od 100.000 oboljelih)! ”U pandemiji je došlo do povećanja poremećenog odnosa prema hrani i tijelu jer je socijalna izolacija i konzumacija medija bila na vrhuncu. Tome je doprinio i javnozdravstveni “rat protiv pretilosti” koji stigmatizira osobe “u drugačijim tijelima”‘, upozorava pak mr. Jelena Balabanić Mavrović iz Centra BEA

Piše: Dražen Boroš

Problem oboljelih od poremećaja prehrane u Hrvatskoj, o kojem smo pisali već u dva navrata, više je nego alarmantan, kako prema brojkama oboljelih tako i prema kvaliteti liječenja. Poremećaji prehrane još uvijek su bolest s najvišom stopom smrtnosti u psihijatrijskoj praksi. Prema relevantnim istraživanjima u svijetu, između 10 i 25 posto žrtava umire ili ih se pušta da umru. Oni koji ne umru, žive uz gotovo nezamislivu patnju.

Potresne ispovijesti mladih djevojaka oboljelih od anoreksije i bulimije, koje smo imali prilike čitati na stranicama ovog portala prije nekoliko dana, same su po sebi već strašne, a ono što je u cijeloj njihovoj priči ipak najnevjerojatnije je činjenica da se doslovce nisu imali kome obratiti za adekvatnu zdravstvenu pomoć.

Kao svojevrsni bastioni u toj tragičnoj priči, svi oboljeli s kojima smo razgovarali, ističu upravo rijetke udruge, gdje oboljeli zapravo dobivaju jedinu pravu pomoć – makar se radilo samo o savjetodavnoj pomoći.

Iako ne postoje službene evidencije, prema ozbiljnim procjenama ljudi koji se 20 i više godina bave ovim problemom u Hrvatskoj tvrde kako od poremećaja u prehrani boluje preko 100.000 osoba, 85 posto ženskog i 15 posto muškog spola. Anoreksija pogađa uglavnom mlađe, a bulimija starija godišta, no tijekom bolovanja svi oboljeli prođu restriktivni i purgativni oblik bolesti i kada nisu u akutnim stanjima onda su uglavnom u nekom nespecifičnom obliku bolesti koji ima karakteristike anoreksije i bulimije. Na jednu anoreksiju istovremeno idu tri do četiri bulimije i jednako su teške i opasne za bolovanje.

Zašto RH nema referalni centar?

„Kod nas se liječenje poremećaja u prehrani uglavnom svodi na spašavanje oboljelih kada su u teškim internističkim i psihičkim akutnim stanjima koja su samo posljedica neliječenja primarnog problema bolesti“, kaže Hrvoje Rendulić, predsjednik udruge ‘Nada‘, inače jedan od rijetkih ljudi u Hrvatskoj koji se već dva desetljeća bori za oboljele od poremećaja prehrane.

„Pomoć je dislocirana i za mlađe je to uglavnom u Vinogradskoj bolnici i Jankomiru, a za odrasle na Rebru.

Liječenje je parcijalno i mehanicističko bez potrebnog nastavka u tretmanu, jer se poremećaji u prehrani kvalificiraju kao teška kronična psihosomatska bolest. Nažalost, nijedan naš liječnik internist ili psihijatar, koji se uopće barem periferno bave i pomoći našim oboljelim i njihovim obiteljima, nemaju potrebne subspecijalizacije za taj klinički entitet i načelno za naše zdravstvo poremećaji u prehrani su terra incognita, ističe Rendulić i dodaje kako je žalosno da kod nas nema službenih statistika, javnozdravstvenih kao i stručnih događanja, literature u tom području koji se u normalnom svijetu doživljava kao teški zdravstveno socijalni problem koji pogađa cijelu obitelj.

Nije ih briga za oboljelu djecu i za tisuće umrlih?

„Liječenje poremećaja u prehrani kakvo postoji u zapadnom svijetu je u referalnim centrima sa konzilijarnim pristupom subspecijaliziranih liječnika za taj klinički entitet, ali jednako sa pomoći oboljelom kao i njegovoj primarnoj obitelji, o čemu mi možemo samo sanjati. Kada se krene s tretmanom, on traje barem godinu dana, ali u spomenutim okolnostima za izlječenje je potrebno 4-5 godina“.

Inače, udruga ‘Nada’ postoji od 2000. godine. Bez prostora su, ali i novca potrebnog za rad kao dopuna lošem institucionalnom liječenju.

„ Ugašena nam je web stranica jer nismo imali čime plaćati njeno održavanje; imamo na raspolaganju samo telefon koji teško održavamo i profil na facebooku – Udruga Nada Zagreb. Sastajemo se po birtijama na Cvjetnom trgu i tako odrađujemo “prvu trijažu”, pomažemo savjetodavno i kopijama elementarne literature na hrvatskom jeziku koju smo sami s našim liječnicima napisali. Ostale aktivnosti – koje bi mogle biti i konkretna pomoć s liječnicima – nemamo, jer nemamo gdje i s čime raditi i platiti. Ali usprkos svemu kroz Udrugu je do danas prošlo 9.403 bolesnika i njihovih obitelji. Nažalost od onih što znamo nepotrebno je preminulo – zbog posljedica neliječenja – 1.115 oboljelih, a ozdravio nije nitko“, naglašava strašnu činjenicu predsjednik udruge Nada Hrvoje Rendulić.

„Devet godina na Cvjetnom trgu svakodnevno protestiramo na gandijevski način, šaljući poruku urbi et orbi o zločinu naših vlasti i svih struktura društava prema velikom broju oboljele djece, djevojčica, djevojaka i žena koje su doslovno diskriminirane u svom pravu na liječenje. Devet godina nismo dobili bilo kakva sredstva za naš volonterski i voluntaristički humani rad. A svaki tjedan u RH zbog posljedica neliječenja poremećaja u prehrani umre jedna naša duša jer nije imala potrebnu i moguću pomoć“, zaključuje Rendulić.

Traže pomoć i za djevojčice od 8-9 godina!

Potražite li na internet tražilicama bilo kakvu vrstu pomoći vezanu za poremećaje u prehrani de facto jedino što ćete još naći u Hrvatskoj je Centar za poremećaje hranjenja BEA – udruga koja se specijalizirano bavi prevencijom i savjetovanjem oboljelih od poremećaja hranjenja i njihovih obitelji.

Osnovana je u srpnju 2012.godine kako bi pružila podršku oboljelima od poremećaja hranjenja i njihovim obiteljima, te provodila preventivne programe, educirala javnost, te povezala stručnjake iz Hrvatske i inozemstva u stvaranju što kvalitetnijeg sustava prevencije i liječenja oboljelih od anoreksije, bulimije i nespecifičnog poremećaja hranjenja ( uključivo emocionalno prejedanje). Ime Centra nastalo je kao skraćenica različitih dijagnoza poremećaja hranjenja:  BULIMIJA, EDNOS ( nespecifični poremećaj hranjenja) i ANOREKSIJA.

„Tijekom pandemije proširili smo svoje online usluge tako da trenutno osobe udaljene od Zagreba mogu putem online razgovora sudjelovati u individualnim terapijama i grupama podrške. Javljaju nam se osobe iz cijele Hrvatske ali i iz Bosne i Hercegovine, Srbije čak i Slovenije“, kaže izvršna direktorica Centra mr.sc. Jelena Balabanić Mavrović, dodajući kako su osjetili povećanje upita za 30 posto tijekom COVID pandemije.

„Posebno se povećao broj traženih usluga Centra BEA za djevojke mlađe životne dobi , uzrasta 13-14 godina, te spuštanje donje dobne granice naših korisnica – naime imali smo više upita za pomoć djevojčicama starima 8 i 9 godina s poremećenim odnosom prema hrani, ističe Jelena Balabanić Mavrović.

Raste i nezdrava opsjednutost zdravom hranom

Nažalost u ovom problemu ili bolje rečeno fenomenu Hrvatska ne zaostaje za svjetskim ‘trendovima’. Naime, brojke koji Centar BEA bilježi – iz godine u godinu – sve su veće.

„Naše je iskustvo da se ljudi s poteškoćama u odnosu na tijelo i hranu javljaju godinama sve više u Centar BEA. Raste broj osoba koje imaju poteškoće ortoreksije, koja je još dijagnoza u nastajanju, a znači nezdravu opsjednutost zdravom hranom. Ortoreksiju često prati i prekomjerno vježbanje i fokus na postizanje atletskog tijela (na društvenim mrežama poznato kao fit inspiration i pokret clean eatinga).

Također, prisutnija je takozvana atipična anoreksija, odnosno da osobe s početno povišenom tjelesnom težinom ili pretilošću u kratko vrijeme kroz drastičnu dijetu i opsesivno vježbanje izgube značajan broj kilograma. Okolina ih u tome podržava kao da osobe čine nešto dobro za svoje zdravlje no zapravo može biti riječ o atipičnoj anoreksiji pri čemu metabolički dolazi do kolapsa organizma nalik klasičnoj anoreksiji. Stoga javnozdravstvene upute prema mršavljenju pretilih osoba trebaju biti vrlo oprezne kako ne bi potaknule razvoj poremećaja hranjenja, a gubitak suvišnih kilograma treba provoditi uz liječnički nadzor“, poručuje izvršna direktorica Centra BEA.

 

Negativan utjecaj društvenih mreže i pandemije

Prema njenom mišljenju razlozi za sve veći broj onih koji imaju problema ove vrste su mnogobrojni i višestruko složeni.

„Znanost ima svoje mišljenje o nastanku poremećaja hranjenja te postoje službene smjernice pedijatrijskih i psihijatrijskih udruženja razvijenih zemalja (UK, Kanada, Australija i slično) u tretiranju anoreksije, bulimije i poremećaja s prejedanjem, koje dosljedno primjenjujemo u svome radu. Poremećaje hranjenja uzrokuje složeni splet genetskog utjecaja, biološke predispozicije (crte ličnosti), rana iskustva i obiteljska dinamika, kao i pritisak vršnjaka i zapadne kulture prema takozvanom savršenom izgledu.

Noviji trendovi, koje sam opisala, su s jedne strane nadovezani na povećanje pretilosti uslijed sjedilačkog načina života i konzumiranja procesuirane hrane, ali i na javnozdravstveni “rat protiv pretilosti” koji stigmatizira osobe “u drugačijim tijelima”. Društvene mreže takve su sadržaje učinile izuzetno dostupnima djeci i mladima, te je došlo do povećanja poremećenog odnosa prema hrani i tijelu tijekom pandemije kada je socijalna izolacija i konzumacija medija bila na vrhuncu, zaključuje mr. Jelena Balabanić Mavrović.

I na Facebook stranici Udruge Nada upozoravaju na porast oboljelih za vrijeme lockdowna, odnosno tijekom pandemije:

”Pandemija COVID-19 stvorila je ozbiljnu zdravstvenu krizu kod ljudi s #poremećajemUprehrani. Mnogi od njih su teško bolesni s rizikom da razviju brojne medicinske komplikacije vezane uz PUP.
Razni čimbenici potiču porast PUPa – socijalna izolacija i narušavanje dnevne rutine vezane s restrikcijama u kombinaciji s izloženošću toksičnim medijima o prehrambenoj kulturi…”, navode administratori FB stranice Udruga Nada Zagreb.
FOTO: Ilustracije Pixabay; snimio Dražen Boroš

(tekst je treći dio novinarskog projekta financiranog od strane Agencije za elektroničke medije)