”Hrvati će za 70 godina NESTATI s ovih prostora! Posljednji koji će nestati bit će POLITIČKI PODANICI” ”Hrvati će za 70 godina NESTATI s ovih prostora! Posljednji koji će nestati bit će POLITIČKI PODANICI”
TweetEmail2Print ”U Hrvatskoj će sve biti u vlasništvu nekolicine, a narod će ostati bez egzistencije. Ulazimo u proces u kojem ono što će preostati... ”Hrvati će za 70 godina NESTATI s ovih prostora! Posljednji koji će nestati bit će POLITIČKI PODANICI”


”U Hrvatskoj će sve biti u vlasništvu nekolicine, a narod će ostati bez egzistencije. Ulazimo u proces u kojem ono što će preostati neće biti dovoljno ni za minimum egzistencije, a kamo li za plaćanja obaveza prema vlasti koja će plaćati inozemne dugove i koja će biti sve represivnija što bude slabija. Takva će biti prema onima koje je razvlastila i razoružala, dakle prema ljudima koji više ne mogu pružiti otpor. Da smo imali guvernera i da smo imali monetarnu vlast, taj isti guverner i ta ista monetarna vlast su trebali uzeti licencu svim stranim bankama u Hrvatskoj koje su pokušale na tako bešćutan način pljačkati narod. No, takozvani guverner i takozvana Narodna banka sve to samo promatraju. Ovo što se događa, razuman ne razumije”, naveo je dr. Slavko Kulić u intervjuu vođenom prije deset godina, kada još nije počelo masovno iseljavanje iz Hrvatske, kada Hrvatska nije bila ni približno zadužena kao danas i kada su blokade i ovrhe tek počele stezati štrik oko vrata pojedincima, ali ne i stotinama tisuća građana… Kulićeve riječi danas su, kako se čini, itekako aktualne

Prije nepunih deset godina, dok Republika Hrvatska nije bila ni približno toliko prezadužena kao danas, dok još nije počelo masovno iseljavanje hrvatskih građana, dok su mediji bili daleko slobodniji, a ovrhe i blokade – tek sporadična pojava, multidisciplinarni znanstvenik dr. sc. Slavko Kulić, u intervjuu za jedan portal iznio je poprilično mračna predviđanja hrvatske budućnosti ustvrdivši da će Hrvati, zbog poltronske vlasti, sve snažnijeg zaduživanja i rasprodaje preostalog nacionalnog blaga te sustavnog osiromašenja stanovništva, u roku 70 godina nestati s ovih prostora!

Neki su ga tada nazvali dežurnim katastrofičarem, zamjerajući mu da iznosi pre-tmurne i pre-pesimistične prognoze…

Danas, gotovo deset godina kasnije, tvrdnje izrečene u intervjuu kojega je dr. Kulić dao gore potpisanom novinaru ne izgledaju (nažalost!) posve nerealno, ni pre-pesimistično (ugledni strani mediji te američka CIA, kao i hrvatski demografi pišu, ili su pisali, da će Hrvati uskoro nestati kao narod, ako se nastavi ovakav trend iseljavanja i izumiranja).

‘Pije li i danas vodu’ razgovor s dr. Slavkom Kulićem, kojega smo zabilježili prije deset godina, prosudite sami:

”U hrvatskoj javnosti sve su glasniji zahtjevi za daljnjom prodajom preostalih državnih poduzeća poput HEP-a, HAC-a, Hrvatskih šuma… Trebamo li rasprodati zadnje hrvatske tvrtke?

– Hrvatska je od 1991. godine do danas pod snažnim utjecajem neoliberalne doktrine i njenih glasnogovornika koji zagovaraju stanje u kojem jesmo. To potvrđuje ono što sam predviđao još prije 19 godina, odnosno da će se ići u privatizaciju nasilno do kraja. Ono što se dogodilo 1991. je bila nasilna privatizacija nečeg što je već bilo privatizirano, jer je i grupno vlasništvo privatno vlasništvo. Ono što je bilo privatno, nije trebalo podržaviti, pa ponovno preraspodjeljivati, ako nije imalo za cilj ponovno nasilno preraspodjeljivanje po kriterijima političke vlasti u Republici Hrvatskoj, a u skladu s ideologijom vladajuće grupe. Znači, Hrvatska ostaje u bestežinskom stanju u kretanju, kako bi se moglo privatizirati sve što još nije privatizirano.

Kamo to vodi?

– Ništa u Hrvatskoj više neće biti hrvatsko. Namjera prodaje Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, HEP-a…, samo je nastavak te koncepcije koja vodi nasilnom preraspodjeljivanju uz pomoć amoralne politike. Radničko-klasni odnosi su pretvoreni u vlasničko-klasne u kojima vlasništvo znači sve, pa borba za vlasništvo svega što je preostalo nije slučajna. Koncepcije dugoročnog razvoja i opstanka u Hrvatskoj nema sve dok se sve može prodati.

Što će se dogoditi kada se sve rasproda?

– Kad se sve rasproda i narod i radnici bit će isključeni iz politike i nikoga neće biti briga za njihov život. A država bi se trebala brinuti o životu u Hrvatskoj u cjelini: o biljnome svijetu, o životinjskom, o svijetu gljiva, bakterija i virusa, znači o pravilnom upravljanju prostorom, izvorima i dobrima. Ovo što se događa, razuman ne razumije.

Može li se to o čemu govorite još ikako spriječiti ili zaustaviti?

– Može se spriječiti, jer nitko nije dobio mandat da zadužuje narod po svaku cijenu i na temelju rasprodaje nacionalnog bogatstva. Smatram da se radi o prijetnji opstanku ovog naroda i da to graniči s kaznenim djelom protiv naroda.

Rekli ste da ćete državnom odvjetniku prijaviti onoga tko opet bude išao zadužiti se, ili rasprodati dio nacionalnog bogatstva. Hoćete li to doista učiniti?

– Rekao sam da ću ih prijaviti kada budu išli nešto rasprodati, ili kada budu išli zaduživati se, ili reprogramirati dug. Jer reprogramiranje je novo zaduživanje. Novo zaduživanje ne može nitko napraviti bez znanja Hrvatskog sabora i hrvatskog naroda. Oni nisu proveli referendumom na kojem bi upitali narod mogu li se u ime njih zadužiti, a isto to nisu pitali čak ni Sabor. Ovo što se događa je politički hazard.

Što će političari zauzvrat dobiti?

– Radi se o procesu refeudalizacije odnosa u Hrvatskoj, u kojem će sve biti u vlasništvu nekolicine ljudi i gdje će narod ostati bez egzistencije. Mi, dakle, ulazimo u proces u kojem ono što će preostati neće biti dovoljno ni za minimum egzistencije, a kamo li za plaćanja obaveza prema vlasti koja će plaćati inozemne dugove i koja će biti sve represivnija što bude slabija. Takva će biti prema onima koje je razvlastila i razoružala, dakle prema ljudima koji više ne mogu pružiti otpor. To je uvijek i bio cilj neoliberalne doktrine koja takve pozicije nije nigdje ostvarila, osim u Hrvatskoj i Mađarskoj.

Hoćemo li, nakon svega, uopće opstati?

– Otvarate pitanje svih pitanja: hoćemo li opstati? Koliko znam kao sociolog i socijalni psiholog; narod ovog prostora nestat će u tranziciji! Poručite to ovom narodu, jer ja ne vidim Hrvate za sedamdeset godina u ovom prostoru. Nestat ćemo kao subjekt kulture. Posljednji koji će nestati bit će vojni i politički podanici. To se dogodilo i narodu prije nas (Ilirima). Na tu temu upozoravao sam još prije 14 godina.

Tko će doći na ovaj prostor, ako Hrvata više neće biti?

– Na ovaj prostor će doći oni koji već danas kupuju zemlju i uređuju zemljišne knjige. Žele sve pripremiti da dođu, ali po što nižoj cijeni. Zna se tko će doći i tko će ovaj prostor, osim domaćih feudalaca, zauzeti za svoje potomke. Toga moramo biti svjesni, jer nas ovakve kakvi jesmo neće biti. Ovako kvalitetan prirodni prostor će nekome poslužiti za održavanje svoje vrste.

Govorite o kvalitetnom prostoru. Što je to najkvalitetnije u Hrvatskoj?

– Prostor u kojem jesmo je najkvalitetniji prirodni prostor – klimatološki, vegetacijski i pedološki, što znači da smo, kao osviještena bića, trebali samo malo znanja i malo truda da bi imali kvalitetan život i da bi svojim potomcima osigurali mogućnost života. Mi nemamo pravo prodati prostor. Vlast, dakle, ne smije prodati prostor nikome, jer smo mi to naslijedili. Prostor i ljudsko dostojanstvo ne idu u promet i to ovaj narod mora znati!

Može li se najavljena prodaja Hrvatskih šuma i voda još ikako spriječiti?

– Ovakvi kakvi jesmo, ne trebamo Europskoj Uniji. Europska Unija, takva kakva jest, ne treba biti naša budućnost jer Europa organizira svoje postojanje na temelju stečevine prava na nasilje koje je 400 godina izbacivala na druge kontinenta, a koje sada širi prema istočnoj Europi na isti način, dakle nasilno. To je staljinizam 21. stoljeća. Da su te direktive stigle iz Moskve, vjerojatno bi se pobunili jer imamo nekakvo iskustvo. No pitam se zašto ne proradi iskustvo kolonijalizma. Umjesto toga, predajemo se bez otpora i bez razmišljanja. To je tragično za narod koji ima duže i teže iskustvo sa zapadom, nego s istokom. Zato se otvara pitanje zbog čega narod ovog prostora, posebno intelektualci, šute o svemu tome.

Ne pretjerujete li kad kažete da nas za sedamdeset godina neće biti?

– Ne pretjerujem, već vam govorim sve iz prvog razreda. Nadam se da ćete narodu ovog prostora to prenijeti s ozbiljnošću. Smatram da i vi imate potrebu braniti vrstu na ovom prostoru i da svojim potomcima želite predati prostor koji je vama predat, odnosno koji ste naslijedili. To bi bilo moralno, no to zahtjeva višu razinu svijesti. A to nemamo. Po onom što piše dnevni tisak i što objavljuje većina medija, mi to i ne znamo. Ne znamo, dakle, što nam se događa. Samo trpimo posljedice događanja izvan nas samih, jer je zakazala znanost.

Što je, na kraju, uopće ostalo od hrvatske suverenosti?

– Hrvatskoj nije ostalo ništa. Hrvatska nije suverena jer je politički priznata. Ona je suverena onoliko koliko je partner u međunarodnim razmjenskim odnosima. Suverenost je pravo raspolaganja s onim što stvaramo i s onim što smo naslijedili. No niti smo suvereni s onim što stvaramo, niti s onim što smo naslijedili, jer nam je oduzeta mogućnost da budemo odgovorni spram budućih generacija. Druge zemlje imaju u zamjenu za svoje interese organizacije i institucije koje će štititi njihove interese. Mi takve institucije nemamo, jer smo ih prodali. Prodali smo telekomunikacije, Inu, Plivu, banke i tržište. Trebalo bi, stoga, u posljednji čas kazati da sve ono što je nezakonito privatizirano može biti i nacionalizirano. To znači da bi, u slučaju da imamo vlast koja štiti narod, mogli vratiti sve ono što je nezakonito stečeno: od telekomunikacija, Ine, Plive…. Ne bi čak morali ni platiti onima koji su to kupili ispod cijene i na nezakonit način. Europa bi nam to tolerirala. Međutim, kod nas to nema tko učiniti.

Svi u Hrvatskoj hvale guvernera Željka Rohatinskog, za mnoge je on osoba godine, a u isto vrijeme novac nam sve manje vrijedi, kamate su sve veće, a standard sve niži. Kako to objašnjavate?

– Niste u pravo kada tvrdite da ga svi hvale. Hvale ga oni za čije interese radi. Već sam kazao da je HNB bivša narodna, bivša hrvatska i bivša središnja banka i da mi ustvari nemamo guvernera, jer su monetarna vlast i monetarni sustav vrlo udaljeni od hrvatske stvarnosti i od jedinstva vlasti. Taj dio istine je privatiziran do te mjere da nigdje u središnjim bankama u Europi nemate takvu uzurpaciju monetarne vlasti. Kuna nije valuta, a ni euro nije valuta. Iza njih ne stoji ničija država i nikakav sustav vrijednosti. Prema tome, kada netko kaže da brani kunu kako ne bi upali u dužničko ropstvo, taj govori neistinu, jer isto to dužničko roblje nije zaštitio od stranih banaka u Hrvatskoj, jer iste te banke preko tečaja i kamata to roblje pljačkaju u guvernerovu prisustvu. Nije, također, istina da Rohatinski brani nacionalnu valutu deviznim rezervama. To naprosto nisu devizne rezerve, jer mi učimo da su devizne rezerve ono što smo izdvojili iz izvoza. A ovo što mi imamo nisu rezerve, već inozemni dug. Prema tome, Rohatinski pogoduje uvoznom lobiju i kažnjava izvoz. On sigurno ne radi za Hrvatsku. Zato je, u stvari, i dobio nagradu. I to s pravom.

Jeste li zbog svoje iskrenosti imali problema?

– Naravno. Bio sam izopćen i nipodaštavan. No, mene je vrijeme potvrdilo, što znači da je vrijeme najbolji svjedok onome što činim. Prijatelji mi i nisu nužni, a posebno ne u stvarnosti u kojoj za ljudskost i čovječnost nema prostora.

Na kraju jedno praktično pitanje: Kako pomoći onima koji su prije četiri-pet godina za kupovinu malog automobila digli kredit u švicarskim francima, nadajući se da će rata kredita ostati oko 900 kuna mjesečno? Mjesečna rata je u međuvremenu, primjerice, u Privrednoj banci narasla na blizu 1400 kuna! Kako je to moguće?

– Da smo imali guvernera i da smo imali monetarnu vlast, taj isti guverner i ta ista monetarna vlast su trebali uzeti licencu svim stranim bankama u Hrvatskoj koje su pokušale na tako bešćutan način pljačkati narod. No, takozvani guverner i takozvana Narodna banka sve to samo promatraju.

Možemo li to, dakle, nazvati pljačkom?

– Dakako”, naglasio je hrvatski znanstvenik dr. Slavko Kulić, u razgovoru kojega smo vodili prije gotovo 10 godina, točnije u siječnju 2011.,  a koji je objavljen na Dnevno.hr.

Komentari