Koliko je Trump uistinu odgovoran za širenja virusa u SAD-u, a koliko su krivi njegovi ”ALEMKA I VILI”?

Što je američki predsjednik napravio? Okružio se stručnjacima, prepustivši im da ga savjetuju. Sudeći prema javnim istupima dr. Anthonyja Faucija i Donalda Trumpa, američki je predsjednik slušao savjete svog glavnog imunologa (američke Alemke Markotić). Jesu li onda za američke probleme s koronavirusom krivi eksperti? Jesu li baratali manjkavim informacijama? Jesu li namjerno lagali i imali neke skrivene namjere? Na to je pitanje teško odgovoriti jer ulazimo u sfere nagađanja…

Piše: dr. sc. Igor Josipović

Koliko je teško biti predsjednik ili premijer, političar koji je na izborima dobio povjerenje naroda da ga ”vodi” – tj. da bude sluga naroda, što bi svaki predsjednik i političar trebao biti, upravo svjedoči trenutna situacija s globalnom pandemijom bolesti COVID-19, prouzrokovanom kineskim virusom. Kako bi se ponašao odgovorno, državnik mora na dnevnoj bazi donositi niz odluka, teških ili laganih, odluka u korist opće populacije ili nekih uskih interesnih skupina. Zato je teško biti državnik.

Pitanje koje se otvara ovim člankom je koliko je teško donijeti državničku odluku, bilo tijekom ”normalnih” vremena, bilo tijekom kriznih vremena, pogotovo ako znamo da je konačna odluka u rukama jednoga čovjeka, bio on predsjednik ili premijer. Teza teksta je kako je to nemoguće samostalno već samo uz tim savjetnika, koji su eksperti ili stručnjaci u svome području. Nemoguće je da ista osoba može samostalno uspješno upravljati zemljom s brojem stanovnika u rasponu do milijarde ljudi. Stoga je svaki predsjednik ili premijer okružen nizom ministara ili savjetnika u čiju ekspertizu mora vjerovati. Bilo ti iz područja ekonomije, obrazovanja, turizma ili zdravstva. Nitko ne može očekivati kako je jedna osoba sposobna samostalno donositi odluke bitne za funkcioniranje države, nitko nije toliko obrazovan da može znati sve o svemu.

Vratimo se na naslov teksta jer je motiv pisanja negativno gledanje medija i svjetske javnosti na državničko ponašanje američkog predsjednika Donalda Trumpa, kojega gotovo unisono svi optužuju da je loše vodio SAD kroz krizu. O Trumpu svatko ima svoje mišljenje i ono je ili crno ili bijelo. Stoga, čitajući ovaj članak pokušajte zatomiti vašu percepciju o njemu i ”uživjeti” se u samu ulogu predsjednika toliko velike države.

Početak je 2020. godine i već u siječnju dolaze upozorenja o pojavi opasne netipične upale pluća. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) do tada ne iznosi nikakva strašna predviđanja o opasnosti virusa, zaraznosti ili potencijalnom transferu s čovjeka na čovjeka. Kineske državne vlasti također umanjuju opasnost od novootkrivenog virusa. Kako su vijesti relativno umirujuće i nisu alarmantne, život je u SAD-u mogao teći normalno. Trump osniva Corona task force (savjetnički tim, nešto poput našeg Stožera) i uz  CDC (Center for desease control) i SZO počinje borbu s pandemijom. Je li Trump trebao drugačije postupiti ili pustiti ”da život teče normalno”?

Glavni savjetnik Trumpa svjetski je poznati imunolog dr. Fauci

U priču uključujemo savjetnike. Prvenstveno glavnog američkog imunologa, ”legendu” ako se tako može reći, dr. Anthonyja Faucija, svjetski poznatog eksperta na području imunologije, koji je svjetsku znanstvenu prepoznatljivost stekao neumorno radeći na otkrivanju lijeka za HIV. Fauci je od 1984. i predsjednik NIAID-a – Nacionalnog instituta za alergije i virusne bolesti, krovne organizacije u SAD po pitanju virusa i virusnih oboljenja. Isti dr. Fauci postaje u siječnju 2020. vodeći medicinski stručnjak (njihova Alemka Markotić) Trumpova corona task forcea i zaštitno lice borbe protiv kineskog virusa u javnosti. Osoba koja je čak dala kredibilitet Trumpovoj administraciju.

Kratko ćemo analizirati stavove i stručna mišljenja koje je javno iznosio doktor Fauci od početka krize do danas kako bi pronašli mogući uzrok problema. Stavove kojima se Trump vodio prilikom donošenja ključnih odluka tijekom krize. Tako 21. siječnja 2020., kako prenosi One America News program, govorio je mirnim tonom i kazivao kako ovaj virus moramo shvatiti ozbiljno, ali da on ne predstavlja veliku opasnost niti potencijalnu krizu te da se stanovnici SAD-a ne moraju previše uzbuđivati.

Javnost je njegovim izjavama svakako mogla biti smirena. Za Associated press (AP) je 29. siječnja izjavio kako se javnost ne treba toliko brinuti oko opasnosti virusa i kako je rizik od zaraze i širenja na ljude i dalje jako nizak. Za NBC 31. siječnja upozorio je kako se ovaj virus ne bi trebao liječiti dostupnim lijekovima za postojeće bolesti (predlagani su, ne od Trumpa (!) lijekovi za HIV ili ebolu). Na televiziji NBC se 7. veljače suprotstavio Trumpovoj odluci o suspenziji zračnog prometa iz Kine. Iako je tada u Kini broj oboljelih i zaraženih bio visok te je bio potvrđen prijenos virusa s čovjeka na čovjeka. Za MSNBC je 25. veljače izjavio da bi se situacija mogla pretvoriti u pandemiju. I to ga nije uplašilo? Ali je 12. travnja na CNN-u govorio kako je odmah tijekom siječnja, kada su počele stizati zabrinjavajuće vijesti iz Kine, trebalo uvesti najstrože mjere zatvaranja države i da tako ne bi imali tolike razmjere epidemije u SAD-u! Te slično ponovio istog dana u intervjuu MSNBC-ju i dodao kako je situacija s kineskim virusom bila jako opasna još u siječnju ! Stručno i prije svega pouzdano, nema se što drugo dodati. 6 travnja je Trump postrožio mjere.

Na osnovu kojih i čijih informacija je zaključivao dr. Fauci?

Što je Trump tada radio? Najavio restrikcije u avioprijevozu još 31. siječnja za Kineze.  1. ožujka proglasio izvanredno stanje u javnom zdravstvu. Do 14. ožujka je većina federalnih država uvela mjere socijalnog (fizičkog) distanciranja. Svi njegovi medijski nastupi, kakvi god bili (crno-bijeli pogled o kojem se pričao) idu ruku pod ruku s izjavama vodećeg eksperta doktora Faucija. Kakve je izjave davao Fauci, takvi su bili tonovi Trumpovih izjava – nema straha, mali broj zaraženih, nema panike, zdravstveni sustav spreman do potpune blokade SAD-a.

Tko je onda kriv? Trumpova taktika ili ekipa kojom se okružio i kojoj je vjerovao, što bi svaki državnik napravio. Dolaskom ožujka Trumpove izjave i konferencije postaju ozbiljnije, dapače, njegov pogled to i otkriva. Godinama se hvalio najuspješnijom ekonomijom u povijesti (što god o tome mislili ekonomisti), preuzeo je na sebe, megalomanski, baš sve poteze koji su vodili u tom smjeru. Njegova politika, njegov ego, sva njegova postignuća bila su na staklenim nogama. Da bi očuvao sebe, ali i naciju, morao je povlačiti poteze bez presedana u modernoj povijesti.

Što je napravio? Okružio se stručnjacima, prepustivši im da ga savjetuju. Koliko je vjerojatno da bi svojim odlukama sabotirao samoga sebe i drugi mandat? Sabotirao naciju? Ili je možda slušajući nedorečene, dvosmislene i nepravodobne savjete svojih stručnjaka (ovdje sam ipak najviše pisao o Fauciju), uspio donijeti krive odluke tijekom prvih mjeseci krize i tako kasno donijeti oštrije mjere. Možda bi Trump donio drugačije odluke da nije slušao eksperte te napravio još veći kaos? Opet, kao kontraargument imamo Švedsku i njezine blage mjere.

Jesu li krivi eksperti? Jesu li baratali manjkom informacija? Jesu li namjerno lagali i imali neke skrivene namjere? Na to je pitanje teško odgovoriti jer ulazimo u sfere nagađanja (da ne kažemo teorija zavjera). Ali znamo da su struka i medicinski eksperti postali glavni oslonci u rješavanju ove krize, na njima leži najveća odgovornosti i nošenje s posljedicama. Kako je netko rekao: pazimo da lijek ne bude opasniji i od same bolesti! Lijek već pokazuje rezultate u SAD-u s gotovo 26 milijuna otkaza (https://www.politico.com/news/2020/04/23/coronavirus-unemployment-claims-numbers-203455).

Zaključak je da državnik nije svemoguća osoba. Što je ponizniji i spremniji priznati svoje nedostatke i neznanja, to je bolji ”upravitelj” života neke nacije. Pametniji je kada se okruži pametnijima od sebe. A što ako su ti savjetnici kvarni, nedostojni svojega zadataka (ne želim sada povlačiti paralelu s hrvatskim ministrima i savjetnicima zadnjih desetljeća)?

E, baš na primjeru Donalda Trumpa vidimo, prema svemu sudeći, što se onda dogodi.

FOTO: Screenshot videosnimke YouTube-a; arhiva dr. Igor Josipović