‘Nasilje eskalira jer su poteškoće mentalnog zdravlja postale opći problem Hrvatske’

”Toliko mnogo samoubojstava starijih od 65 posljedica su sve raširenijeg siromaštva. Ako ste cijeli život radili, a pod stare dane nemate od čega živjeti, to rađa osjećaj nezadovoljstva. Ljudima se šalje poruka da ne vrijede, da su nevažni. Nema više čvrste linije koja dijeli psihički oboljele od zdravih, jer je sve više relativno zdravih koji imaju psihičke poteškoće. Zato je nužna psihoterapija i zato bi država trebala sufinancirati privatne psihoterapeute, jer ih je u javnom sustavu premalo”, upozorava Tin Pongrac, predsjednik Hrvatskog saveza udruga za mentalno zdravlje

”Na uputnice za psihoterapiju se jako dugo čeka, što za suicidalnu osobu može biti fatalno”, istaknuto je na nedavno održanom okruglom stolu o problemima s mentalnim zdravljem. O toj, ali i o mnogim drugim zabrinjavajućim činjenicama, razgovarali smo s Tinom Pongracom, predsjednikom Hrvatskog saveza udruga za mentalno zdravlje i predsjednikom Udruge Životna linija.

Što konkretno znači podatak, iznesen na okruglom stolu, da je porast mentalnih poremećaja kod mladih u Hrvatskoj dramatičan? Koliki je to porast?

Mogu ostati posljedice za cijelu generaciju

Posljedice pandemije i potresa osjećaju se itekako na mentalnom zdravlju stanovništva Hrvatske, a pogotovo mladih. Te post traumatske stresne reakcije mogu trajati desetljećima, jer je riječ o velikim traumama. Urušena zgrada se popravi, ali ljudsko mentalno zdravlje je puno kompleksnije. Mogu ostati trajne posljedice za cijelu generaciju, ako se potrebitima ne pomogne. Djeca i mladi su ranjiva skupina i imaju najveće posljedice te im treba pomoći prije svega psihoterapijom, po mogućnosti uz uputnice. Traume se na taj način mogu prevladati. No, teško je danas doći do psihoterapije. Zato se zalažemo da država preko HZZO-a financira, ili sufinancira privatne psihoterapeute, na način kako sufinanciraju privatne stomatologe. U tom slučaju bilo bi puno više resursa. Budući da javnozdravstveni sustav nema ni približno dovoljno psihoterapeuta, država bi trebala novčano pomoći, jer je, uz lijekove, psihoterapija najvažnija.

Koliko je bilo suicida prošle i ove godine u Hrvatskoj, i koliko je to u usporedbi s prijašnjim godinama?

Najnovija statistika pokazuje da se u zadnje vrijeme, nakon završetka pandemije, donekle smanjio broj suicida, što može biti dijelom i posljedica smanjivanja broja stanovnika (tijekom 2002. zabilježen je, pak, enorman skok broja suicida djece i mladih! – op. a.) Tijekom 2022. godine bilo je 527 suicida u Hrvatskoj, dok ih je lani bilo 503. No, zabrinjavajući je porast broja suicida osoba starijih od 65 godina. Čak 44 posto svih suicida u Hrvatskoj lani su počinile osobe u dobi od 65 i više godina. Toliko mnogo samoubojstava posljedica su, posve sigurno, sve raširenijeg siromaštva starijeg stanovništva. Ako ste cijeli život radili, a pod stare dane nemate od čega živjeti, onda to rađa osjećaj nezadovoljstva. Ljudima se šalje poruka da ne vrijede, da su nevažni. Veliki propust hrvatske države je toliki broj siromašnih starijih osoba i umirovljenika. Mnogi nemaju za režije, za grijanje, za hranu i lijekove. Stariji od 65 su druga ranjiva skupina, njima također treba pomoći.

Na koje načine u udruzi ‘Životne linija’ pomažete osobama s psihičkim poteškoćama i suicidalnim mislima?

Telefon za prevenciju suicida često zauzet

Svakog tjedna organiziramo radionice koje mogu pomoći ljudima u oporavku od depresije i u socijalizaciji. Uz lijekove i psihoterapiju, ovakav grupni rad može ubrzati oporavak osoba s mentalnim teškoćama. U okviru udruge Životna linija organiziramo kreativne i likovne radionice, tjelesno vježbanje i grupe za emocionalnu potporu. Na žalost, nemamo novca za telefon za suicidalne i depresivne osobe, koji bi trebao biti dostupan 24 sata na dan. No, onima koji nam se obrate dajemo broj telefona za krizna stanja i prevenciju suicida. Taj broj je: 01-2376-335. Za uključivanje u nabrojene aktivnosti naše udruge, zainteresirani se mogu javiti na mail adresu: info@zivotnalinija.hr.

Niste li ranije imali dežurni telefon za suicidalne osobe?

Imali smo ga dvije godine i pokazalo se da je takav besplatni telefon, s lako pamtljivim brojem, izuzetno djelotvoran. Kada osoba koja je u krizi i koja pomišlja na samoubojstvo, s nekim podijeli svoje osjećaje, to joj jako olakšava ‘teret’. Takvi razgovori mogu doslovce spasiti život. Važna je osoba koja zna slušati i koja sugovornika neće osuđivati. Nažalost, država to nije prepoznala pa smo, zbog nedostatka financija, morali ukinuti taj dragocjeni oblik pomoći.

Koliko često vam se obraćaju mlade depresivne i suicidalne osobe? Zovu li mladi pojačano pred kraj školske godine i uoči upisa na fakultete i u srednje škole?

Treba nam barem 20 telefona za prevenciju suicida!

Nakon pandemije se primjećuje da se djeca i mladi javljaju sve više i traže pomoć. Upućujemo ih na ‘Hrabri telefon’, koji postoji upravo za djecu i mlade koji imaju emocionalne probleme i poteškoće. Broj ‘Hrabrog telefona’ je 116-111. To je rezervirani broj na razini EU, a služi za pomoć djeci i mladima koji su u krizi. Problem je u tome što su i Hrabri telefon i telefon za prevenciju suicida vrlo često zauzeti, pa osobe u krizi često ne mogu dobiti toliko potrebnu pomoć.

Što bi trebalo učiniti da se ljudima koji pomišljaju na samoubojstvo hitno pomogne, a što kako bi sačuvali mentalno zdravlje te spriječili tolike suicide i toliko trajnih invaliditeta?

Trebalo bi, kao prvo, uvesti nacionalni i lokalne dežurne telefone tako da svaka županija u Hrvatskoj, uključujući i Grad Zagreb, ima lako pamtljivi telefon za prevenciju suicida. Time bi se udvadesetostručili resursi, pa bi puno više ljudi u krizi i sa suicidalnim mislima moglo dobiti pomoć…

Kako se sustav u kojem se na uputnicu za psihoterapeuta toliko dugo čeka uopće može boriti protiv suicida? Možemo li osobi koja razmišlja o samoubojstvo reći: pričekajte šest mjeseci, pa ćete moći razgovarati s terepeutom?

To jest veliki problem i zato je potrebno pod hitno uvesti dodatne telefone za prevenciju suicida. Osobama koje su razmišljale o suicidu, no koje su odustale nakon telefonskog razgovora, treba omogućiti potom psihoterapiju i to iz tjedna u tjedan. Ako imaju redovite psihoterapije, tada su takve osobe zaštićene od suicida. Da bi se to moglo ostvariti, nužno je da država (su)financira i privatne psihoterapeute.

Je li točna informacija da udruge koje pomažu osobama s mentalnim poteškoćama, poput ‘Životne linije’, ‘Ludruge – sto posto ljudi’, ‘Svitanja’…, dobivaju iz godine u godinu sve nedostatniju financijsku podršku?

Skandalozna nezainteresiranost države

To je točno. Unatoč svemu što činimo i što smo činili kako bi pomogli sve većem broju depresivnih i suicidalnih osoba, država nema sluha za naše potrebe. Sve udruge koje se bave očuvanjem mentalnog zdravlja od države dobivaju u zadnje vrijeme sve manju financijsku potporu, a ni Grad Zagreb prošle godine nije nas financijski podržao. Nadamo se da će Grad ove godine imati više sluha.

Nije li skandalozno da radite toliko zahtjevan posao umjesto države, a da vas država i jedinica lokalne uprave i samouprave sve više zakidaju, umjesto da vam povećaju iznose podrške?

To jest skandalozno. Država Hrvatska u kontinuitetu nas financira nedostatno, zbog čega su neke udruge, poput udruge Susret, raskinule ugovor te ukinule neke vrijedne programe, koje su ranije imali.

Istaknuli ste da je mentalno zdravlje jednako važno kao i obrana zemlje te da za mentalno zdravlje treba izdvajati više novca: možete li pojasniti tu tvrdnju?

Da su dobili psihoterapiju, ne bi bili nasilni

Rekao sam to jer problem s mentalnim zdravljem nije tek marginalna pojava, nego se tiče cijelog stanovništva. To se itekako vidi po naglom porastu nasilja u Hrvatskoj, po porastu vršnjačkog nasilja i nasilja u školi, po porastu broja fizičkih obračuna pa i pokušaja ubojstava te ubojstava u kojima sudjeluju mlade osobe. Porast nasilja je, bez ikakve sumnje, posljedica brojnih trauma od pandemije i potresa te sve većih poremećaja mentalnog zdravlja stanovništva Hrvatske. Eto, zato je mentalno zdravlje važno kao i obrana zemlje. Jer da su potrebiti dobili psihoterapiju, nasilja sigurno ne bi bilo u tolikoj mjeri. ”Ako mogu izreći, onda neću počiniti”. Ranije su ljudi više pomagali jedni drugima međusobnim razgovorima. Danas je toga sve manje, što zbog rastuđeg otuđenja, ali još više zbog činjenice da su nakon pandemije i potresa gotovo svi pogođeni traumama, pa onda ne mogu u tolikoj mjeri jedni drugima pomagati. Poteškoće s mentalnim zdravljem postale su opći problem u društvu. Zato je nužna psihoterapija.

Hoće li u Hrvatskoj zaživjeti mobilni timovi za mentalno zdravlje, koji bi pomogli da oni koji su u krizi odmah dobiju odgovarajuću skrb? Kada bi takve timove mogli dočekati?

Hoće, to bi trebalo upravo sada krenuti jer je polilka izašla u susret odlučivši financirati mobilne timova za mentalno zdravlje. Čuo sam ovih dana da je ministar Beroš najavio da će uskoro biti formirano stotinjak takvih timova. To je važno jer se na taj način smanjuje broj hospitalizacija, a time se smanjuje i stigmatizacija psihički oboljelih osoba.

Treba li u javnozdravstveni sustav ugraditi i ‘peer timove’ podrške osobama s mentalnim poteškoćama, koji su se pokazali jako učinkoviti – na način da voditelji peer grupa budu plaćeni, a ne da volontiraju kao do sada?

‘Stručnjaci po iskustvu’ trebaju biti plaćeni

Apsolutno. Za to se Hrvatski saveza udruga za mentalno zdravlje, čiji sam predsjednik, izrazito zalaže. Želimo da ‘stručnjaci po iskustvu‘ budu plaćeni jer su upravo oni najvažniji dio tima. Oni mogu ostvariti najbolji kontakt s osobom s psihičkim poteškoćama, bolji čak i od liječnika, jer su oni prošli nešto slično kao osoba koja je u krizi. Zato se ‘stručnjaci po iskustvu’ puno lakše povezuju s osobama koje su trenutno u krizi, nego liječnici. Veće je tu povjerenje i neće se pojaviti stigmatizacija. ‘Stručnjaci po iskustvu’ su i sami osobe koje su imale psihičkih poteškoća, ali su ih prevladale te su stoga i pozitivan primjer, primjer da je oporavak moguć. Na taj način se i zamišljena linija koja dijeli osobe s mentalnim poteškoćama od zdravih osoba sve više istanjuje. Nema čvrste linije koja dijeli psihički oboljele od zdravih, jer je sve više relativno zdravih ljudi koji imaju, ili su imali, određene psihičke poteškoće.

FOTO: Screenshot videosnimke; ilustracija Pixabay

Tekst je dio projekta ‘Osvijetlimo nevidljive’, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije

Umjesto države skrbe o mentalno oboljelima, a država i Grad Zagreb im smanjuju potpore