Policajac prijavio korupciju u policiji pa smrtno stradao. Novak napisao roman da se to ne zaboravi

”Dok smo bombardirani irelevantnim informacijama o tome tko je skinuo kilograme, a tko izvalio kakvu glupost u reality showu, među nama ima čestitih i časnih ljudi koji guraju svoje male revolucije, bore se protiv sustava stostruko jačih od njih i u tome su često sami. Moje je da iznesem priču onih koji nisu u stanju učiniti to za sebe”, kaže Kristian Novak, pisac koji ne dozvoljava da se zaboravi mračna i mučna priča o časnom policajcu koji je, navodno, počinio suicid, a kojega su, prema mišljenju mnogih, ubili kako bi zauvijek šutio

Roman Kristiana Novaka ‘Slučaj vlastite pogibelji‘ jedan je od ovogodišnjih finalista natječaja za uglednu tportalovu nagradu za roman godine.

Uoči dodjele nagrade, tportal je objavio razgovor s Kristianom Novakom, čija je radnja knjige ‘Slučaj vlastite pogibelji’, temeljena na stvarnim događajima otprije 11 godina u Međimurju, odakle je i sam pisac.

Upitan o tome je li sam bio u situaciji junaka svog romana ‘Slučaj vlastite pogibelji’, koji suočeni s moralnim izborom ipak ostaju na pravoj strani i uspijevaju izbjeći zamku korupcije, Novak odgovara: ‘Dok smo bombardirani irelevantnim informacijama o tome tko je skinuo kile, a tko izvalio kakvu glupost u reality showu, među nama ima čestitih i časnih ljudi koji guraju svoje male revolucije, bore se protiv sustava stostruko jačih od njih i u tome su često sami. Moje je da iznesem priču onih koji nisu u stanju učiniti to za sebe’, kaže ovaj ugledni pisac.

Nije htio odustati od optužbi; nije provedena obdukcija

Valja podsjetiti da je inspiraciju za svoj roman Kristian Novak dobio u iznimno mučnom i mračnom događaju – iznenadnoj i sumnjivoj smrti mladog i  poštenog međimurskog policajca Dine Molnara.

Dino Molnar je, podsjetimo, upozoravao na korupciju u policijskim redovima, a pronađen je mrtav u siječnju 2013. ,ubrzo nakon pismeno iznesenih optužbi, od kojih nije htio odustati. Istraga državnog odvjetništva utvrdila je da je počinio samoubojstvo, iako mnogi detalji sugeriraju drugačije. Ni tada, zanimljivo, nije provedena obdukcija?!

Dinini roditelji i prijatelji nikad nisu prihvatili zaključak  da se ubio, jer su uvjereni da je Dino ubijen. Stoga se otac pokojnog policajca Josip Molnar obratio Europskom sudu za ljudska prava koji je prihvatio njegov zahtjev za zaštitu prava zbog neučinkovitosti hrvatskog pravosuđa u istrazi smrti njegova sina. Josip Molnar u svojoj žalbi Europskom sudu za ljudska prava napisao je da je njegov sin bio policijski službenik koji je upozorio svoje nadređene na nezakonite postupke i moguću korupciju u policiji. Mrtvo tijelo Dine Molnara pronađeno je, navodi u žalbi, 21. siječnja 2013. s prostrjelnom ranom na čelu, a istragu su proveli policijski službenici iz postaje kojoj je i Dino Molnar pripadao.

Automobil sumnjivo duboko u snijegu

Josip Molnar navodi i da obdukcija tijela njegova sina nikad nije napravljena te da je zaključeno da je počinio samoubojstvo.

Mnogi hrvatski mediji pisali su o izuzetno sumnjivim okolnostima slučaja Molnar, iz čega se može zaključiti da je vrlo moguće da je Dino ubijen, iako je službena verzija – samoubojstvo.

Da u slučaju Dine Molnara nipošto nije riječ o samoubojstvu misle i ugledni hrvatski kriminalisti i forenzičari koje je, za potrebe emisije Svjedok Gordana Malića, angažirala redakcija”, objavio je portal Direktno.hr u ožujku 2015.

”Josip Molnar je pokazao mjesto gdje su pronašli automobil njegovog sina, Dine Molnara koji je pronađen u automobilu. Objasnio je da je tada bilo takvo loše vrijeme da nije mogao sam doći s automobilom bez lanaca jer je bilo jako puno snijega.

Traktor vukao auto do mjesta gdje si je Dino, tobože, pucao u čelo?!

”Nas zanima tko je gurao auto 22 koraka natrag. I danas se još uvijek tamo vidi nešto stakla. Policija je jako loše napravila očevid”, objašnjavao je otac preminulog.

Istaknuo je da je Krešimir Žeželj, državni odvjetnik uopće nije došao na očevid te je samo došao i potpisao to što je policija loše napravila. Kaže kako se točno vidi traktorski trag koji ukazuje da je netko vukao automobil na mjesto gdje se tobože Dino dovezao i gdje je, navodno, počinio suicid. Vidjelo se da je kuka na vozilu potrgana.

Kada je to otac spomenuo policiji, oni su samo prešli na drugu temu i nisu htjeli o tome niti čuti niti pričati, navodi se u istraživačkoj emisiji ‘Svjedok’, koja se tijekom 2015. godine bavila ovim slučajem

Vojin Maštruko, sudski vještak balističar je rekao kako je općenito teško razlikovati pravo samoubojstvo od takozvanog fingiranog samoubojstva, što znači da je to ubojstvo namješteno da izgleda kao samoubojstvo.

Krv u snijegu s vanjske strane auta?

”U konkretnom slučaju mrtvo tijelo policajca pronađeno je u njegovom vlastitom automobilu, zaključano u automobilu. Policajac je bio visok oko dva metra, tijelo je pronađeno u stražnjem dijelu s desne strane automobila što je čudno”, rekao je Maštruko.

Dodao je da postoji cijeli niz indicija koje bacaju veliku sumnju na zaključak da je riječ o suicidu.

”Iz dokumentacije se može vidjeti da je pronađen trag krvi u snijegu s vanjske strane automobila, koji je bio zaključan”, istaknuo je Maštruko.

Prije smrti zvao ga šef, a ne zna se koji šef?!

Otac Dine Molnara rekao je pak da mu je Dino prije smrti rekao da ga je zvao šef i da mora hitno ići. I nakon toga Dina više nisu vidjeli živog.

Na novinarsko pitanje, koji šef ga je zvao, Dinov otac kaže da ne zna, ali da bi to brzo saznao da su mu vratili mobitel sina Dine, nakon njegove smrti. No, mobitel nikada nije dobio!

Željko Cvrtila, bivši načelnik Uprave kriminalističke policije je rekao kako se vrlo često iza navodnog samoubojstva krije ubojstvo i da je to veliki problem jer je to teško ustvrditi.

Žalio se Ranku Ostojiću, ubrzo pronađen mrtav

”Materijalni tragovi koji se nađu na mjestu događaja često upućuju i na jedno i na drugo. U slučaju samoubojstva, tzv. samoubojstva policajca Molnara, policija i državno odvjetništvo su zaključili da se radi o samoubojstvu, međutim, ima niz dvojbenih tragova i situacija u samom događaju koji mogu upućivati na sasvim drugačiji tijek događaja”, rekao je Cvrtila.

Valja podsjetiti da se 24. prosinca 2012. godine, samo mjesec dana prije smrti, Dino Molnar žalio na nezakonite radnje i opstrukcije u svojoj policijskoj upravi te na kontinuirani mobbing svojih šefova. Žalbu je uputio ministru Ranku Ostojiću, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Zagrebu, Unutarnjoj kontroli MUP-a u Zagrebu te Sindikatu hrvatske policije u Zagrebu. U pismu Molnar povezuje svoje šefove policijske uprave Međimurske s lokalnim tajkunima i moćnicima kojima se opraštaju prekršajne i druge kazne u zamjenu za manje ili veće protuusluge…

Ubrzo potom, Dino je pronađena mrtav.

Novi roman Kristiana Novaka, “Slučaj vlastite pogibelji” (OceanMore) pripovijeda, pak, o policajcu Neni, gotovo dječački beskompromisnom, riješenom da slijedi zakon po svaku cijenu, kuražnom mladom čovjeku koji upire prstom u čuvare reda koji rade – nered, prokazuje korupciju među policijom. Pisac je u ovom slučaju posegnuo za pričom iz realnog života, na njoj gradio dalje. Policajac je nađen mrtav, policija tvrdi da je riječ o samoubojstvu, obdukcija nije napravljena, a obitelj i velik dio javnosti sumnja da je Neno žrtva, da ga je netko uklonio jer je ustao protiv korupcije u policiji.

‘Deset godina opsesivno čitam o tom slučaju’

“Deset godina, od 2013., opsesivno guglam i čitam o slučaju policajca čija sudbina me potakla na ovaj roman. Nisam prvo pomislio da je to priča koju ću iskoristiti da napišem knjigu. A, i kad sam shvatio da to jest priča za roman dugo nisam imao ideju kako je uklopiti u knjigu, kako od toga napraviti djelo fikcije. Jer … ponekad je stvarnost čudnija negoli to fikcija može podnijeti.

U mojoj priči su glavni protagonisti, čak i onaj kojeg ne pratimo jer je već na početku mrtav, ljudi koji su odlučili barem na trenutak, barem djelomično uzeti stvar u svoje ruke da bi učinili pravu stvar. Time su na kocku stavili svoju egzistenciju u sustavima koji im inače omogućavaju da žive relativno mirno od plaće koja sjedne svakih mjesec dana. I koliko god bili hrabri ili silom prilika, životnim okolnostima “zviždači”, ti ljudi na kraju dolaze do zida koji ne mogu preskočiti.

“To je gotovo pa moja opsesivna tema. Pišem o karakterima koji su hrabriji od mene. Da meni visi nad glavom mogućnost da ću ostati na cesti, bez posla, ne znam kako bi postupio u toj situaciji. Zato mi je možda lakše pišući probavljati moj kukavičluk, moj mogući nedostatak hrabrosti. Iako, nikad zapravo ne znaš što bi bilo kad bi se stvarno našao u takvoj situaciji.

‘Sustavu ne paše glasan primjer suprotstavljanja’

Ako pobjegneš, maknuo si se od opasnosti, riješio svoju individualnu muku. A, ako si se suprotstavio to može imati kobne posljedice za tebe, ali osjećat će se kakve-takve posljedice i u sustavu.

Napravio si nešto, ne samo za sebe, nego si napravio i za ostale. Hrabrost, u smislu krajnjeg suprotstavljanja po cijenu bilo čega, je čin koji se reflektira na šire društvo. Kukavičluk je čin koji se u prvom redu reflektira na onoga tko nije napravio pravu stvar. Niti jednom sustavu ne paše glasan primjer suprotstavljanja, jer to može otvoriti vrata za nova suprotstavljanja i promjene, a svaki sustav teži zadržavanju statusa quo”, istaknuo je ranije za Jutarnji list Kristian Novak, koji nije dopustio da tragični slučaj časnog policajca Dine Molnara padne u zaborav, kako bi to zasigurno htjeli svi oni koji su (su)odgovorni za njegov progon i za njegovu smrt.

Roman ‘Slučaj vlastite pogibelji’ tako je postao i svojevrsna satisfakcija članovima obitelji Dine Molnara, koji su puno propatili zbog korumpiranog pravosuđa i nemogućnosti da otkriju pravu istinu o smrti svoga sina i brata, ali i priznanje svim ‘zviždačima’, koji su nastradali jer nisu pristali šutjeti o nepravilnostima, kriminalu i korupciji.

FOTO: Screenshot videosnimke; preslika s fb profila ‘Dino heroj u borbi protiv kriminala i korupcije’