ARGENTINKA U SRIDU: Zabranjeni govor o SAD-u i bankama aktualniji nego ikad!

Velika izbjeglička kriza izravna je posljedica politike SAD-a koju je, bez pardona, za govornicom UN-a prije 14 mjeseci razotkrila Cristine Fernandez de Kirchner. Svaki trag tog govora htjeli su sakriti, izbrisati, u zemlju zakopati… Danas znamo i zašto: vrijeme je pokazalo koliko je Argentinka bila u pravu!

Argentinska predsjednica na odlasku, Cristine Fernandez de Kirchner,koja će u povijesti ostati upamćena kao žena koja se oduprla beskrupuloznim bankarima i koja je, unatoč golemim pritiscima i ucjenama financijaša, uspjela Argentinu izvući iz ralja bankrota (ali i kao državnica koja je za govornicom UN-a – javno razotkrila dugogodišnju podmuklu ‘antiterorističku’ politiku SAD-a), ponovno je u žiži javnosti.

Njezin zabranjeni govor, održan 24. rujna prošle godine u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku (televizijske kamere i ton većine televizijskih kuća isključeni su ubrzo nakon što je počela govoriti), danas je ponovno ‘vruć’.  Zanimljivo je, čak štoviše, da je 14 mjeseci kasnije taj legendarni javni istup još aktualniji i još ‘opasniji’ nego što je bio u trenutku kada je izgovoren. Zato ga već sada možemo nazvati povijesnim i vizionarskim.

U međuvremenu je, da podsjetimo, izbila velika izbjeglička kriza – kao izravna posljedica politike SAD-a koju je, bez pardona, za govornicom UN-a razotkrila Cristine Kirchner, što znači da je tek vrijeme pokazalo koliko je Argentinka bila u pravu!

U novim valovima dolazit će milijuni ljudi

Valja primijetiti da su stotine tisuća izbjeglica, koje su dosad preplavile Europu i destabilizirale mnoge europske zemlje, prava sitnica prema onome što nas očekuje. Veliki valovi izbjeglica iz Sirije i drugih država kojima su Sjedinjene američke države išle ‘pomagati’, tek nas očekuju. No, u novim izbjegličkim valovima dolazit će milijuni, a ne deseci tisuća ljudi, što znači da će se ekplozija krize i napetosti širom Europe tek dogoditi i to kao posljedica kvarne američke i britanske politike – upozoravaju svi ozbiljni svjetski geostratezi i geopolitički analitičari.

U vrijeme kada Cristine Fernandez de Kirchner, zbog ograničenja broja predsjedničkih mandata, zauvijek napušta najvišu predsjedničku poziciju u svojoj zemlji (22. studenog održati će se drugi krug predsjedničkih izbora u Argentini), valja podsjetiti na njezin povijesni govor iz rujna 2014. godine, na razotkrivanje politike zla, koje su centri moći htjeli pod svaku cijenu zabraniti, prešutjeti, sakriti, u zemlju zakopati…

Prenijet ćemo najzanimiljivije dijelove o američkoj proizvodnji terorizma, a potom i druge dijelove istupa Kirchner, koji je bolno dotaknuo ključne uzroke nepravde i nejednakosti te razotkrio mehanizme financijskog porobljavanja većine od strane ljudoždersko-bankarske ‘elite’.

Velike sličnosti Hrvatske danas i Argentine prije 15 godina

Legendarni govor argentinske predsjednice itekako se tiče i Hrvatske, jer postoje mnoge zapanjujuće sličnosti između Hrvatske danas i Argentine prije petnaestak godina…

“Ovdje smo bili prije godinu dana, kada je kao ‘teroristički režim’ označena vlada sirijskog predsjednika Assada, a podržalo se ‘pobunjenike’ u Siriji, koje ste definirali kao ‘revolucionare’. Danas smo se okupili zajedno kako bi iskorijenili ove revolucionare za koje se ispostavilo da su teroristi.

U prošlosti ste uvrstili Hezbollah na popis terorističkih organizacija, a to je velika, priznata stranka u Libanonu!

Vi ste optužili Iran da stoji iza eksplozije koja je uništila Izraelski centar AMIA u Buenos Airesu 1994., iako argentinska istraga nikada nije uspjela dokazati sudjelovanje Irana u tom napadu.

Vi ste usvojili rezoluciju protiv Al-Qaide nakon terorističkih napada 11. rujna. Zemlje poput Iraka i Afganistana razorene su i njihovi stanovnici su ubijeni, dok obje zemlje još uvijek pate zbog terorizma!

Pokazali ste nakon izraelskog napada na Gazu, kada je Izrael počinio strašne zločine i uzrokovao smrt mnogih palestinskih civila, da je vaša pažnja usmjerena na rakete koje su pogodile Izrael, a koji nisu uzrokovale nikakvu štetu, ni žrtve!

Danas, smo se dakle okupili kako bi usvojili rezoluciju o našoj odgovornosti i međunarodnoj borbi protiv ‘Islamske Države Iraka i Levanta’ (ISIL), organizacije koja koristi potporu saveznika velikih zemalja članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda”, rekla je argentinska predsjednica Cristina Fernandez de Kirchner i time zaslužila da se hitno obustavi prijenos i prijevod njenog govora u Ujedinjenim narodima.

Govor izazvao paniku u televizijskim kućama

Neuobičajeno iskreni govor argentinske predsjednice izazvao je pravu paniku u televizijskim kućama. Urednici su odmah naredili gašenje kamera i isključivanje tona, ali je cijeli sadržaj ipak izašao u javnost. Najprije preko medija u Latinskoj Americi, a potom se nezadrživo širio internetom i do drugih dijelova svijeta.

Evo ovdje i opširnije verzije govora te dijelova u kojime Kirchner upozorava na glavne uzročnike sve snažnijeg širenja dužničkog ropstva, pošasti koja alarmantno prijeti i Hrvatskoj, iako o tome malo tko javno govori!

”Želim vam se obratiti u specifičnom trenutku za cijeli svijet, kao i za moju zemlju. Iskreno vjerujem da veliki dio problema s kojim se svijet suočava na ekonomskom i financijskom planu, kao i na planu terorizma i sigurnosti, nastao zbog krajnje suprotnog problema – nedostatka pravog demokratskog multilateralizma.

Argentinska iskustva s bankarima upozorenje za RH

Zato želim započeti govor tako što ću se zahvaliti Općoj skupštini na odlukama usvojenim rezolucijom 68/304 9. rujna, kojom je većinom odlučeno da se formira multilateralna konvencija kojom se stvaraju legalni okviri za restrukturiranje državnih dugova svih zemalja.

Pričali smo o iskustvu koje je doživjela Republika Argentina, moja zemlja. Danas se usuđujem reći kako je Republika Argentina trostruki primjer – na financijsko-gospodarskom planu, sigurnosnom, kao i na pitanju teritorijalnog integriteta. Što se tiče prvog primjera, on se odnosi na ekonomsku i financijsku krizu koja razara svijet od 2008. i počinje prijetiti zemljama koje se od nje oporavljaju. Te zemlje su održale najveći privredni rast u posljednjem desetljeću. Mislim na krizu od 2008, koju je moja zemlja prošla 2001., kada nije mogla otplaćivati državni dug. U to vrijeme Argentinska Republika je postigla dogovor s multilateralnim organizacijama jer, gospodo, kada dugujete 160 posto BDP, to nije samo krivica onog koji duguje već i onog koji je to dao na kredit.

Problem argentinskih dugova i prekid TV prijenosa

Od završetka diktature 24. ožujka 1974., kada je Argentina ušla u neoliberalnu fazu, ona je predstavljena kao voljeni učenik na svim predsjedavanjima MMF-a, a završila je tako što je toliko nagomilala dug da je kolabrirala ne samo na gospodarskom već i na političkom planu. Imali smo pet predsjednika u jednom tjednu. Do tada nitko nije bio odgovoran za ono što se događalo Argentini, preživljavalo se kako se moglo, a predsjednik, koji je došao s 22 posto glasova, par mjeseci poslije stupanja na dužnost prisustvovao je ovoj skupštini i naglasio kako je zemlji potreban rast i razvoj kako bi mogla isplatiti dugove. I to je rekao u više nego zanimljivoj metafori da „mrtvi ljudi ne mogu plaćati dugove i da treba dozvoliti državama da ožive“ (‘iznenadni’ prekid emitiranja govora).

”Ponavljam: 160 posto BDP-a nije odgovornost samo države dužnika. Mi smo usvojili politiku koja nam je nametnuta. Preuzeli smo odgovornost, ali smo zahtjevali i očekivali od MMF-a i drugih kreditora da preuzmu odgovornost za taj dug, zato što su nametnuli lihvarskih14 posto kamate. I taj čovjek koji je preuzeo vodstvo sa 22 posto glasova, imao je 25 posto nezaposlenih, 54 posto siromašnih i 27 posto onih koji žive u neimaštini, bez zdravstvenog osiguranja, obrazovanja, sigurnosti. Poslije nekog vremena, uz novi model razvoja, ne samo da smo stvorili milijune radnih mjesta i uveli milijune u socijalni i mirovinski sustav već smo i proizveli šest točaka BDP za investiranje, među kojima je obrazovanje. Usmjerili smo ogromne količine novce na infrastrukturu, putove, škole, nuklearne elektrane, hidroelektrane, vodovode, plinske i elektromreže, koje danas prožimaju cijelu zemlju. To je bio društveni proces bez presedana, koji je smanjio broj siromašnih i onih u neimaštini. I to je MMF priznao – da je privredni rast koji je Argentina ostvarila od 2004-2011. treći u cijelom svijetu, samo su nas Kina i Bugarska nadmašile. Danas u Latinskoj Americi imamo bolju kvalitetu života, veću kupovnu moć radnika i najbolji društveni dohodak.

To smo učinili plaćajući dug koji su drugi stvorili. Zato valja naglasiti kako naše vlade niti su ignorirale dug niti su padale u bankrot. Preuzeli smo inicijativu i plaćali dugove od 2003. do danas. Platili smo više od 190 milijardi dolara. Platili smo 92,4 posto duga u dvije rate: prvi put to je 2005. učinio predsjednik Kirchner, drugi put 2010. također on. Platili smo 92 posto duga kako bismo ga normalizirali, i kasnije smo u redovnim isplatama vratili cijeli dug MMF-u i ispunili sve obaveze prema njima. Prije par mjeseci zaključili smo pregovore s Pariškim klubom povjerenika o dugu iz 1956. godine. Tada sam imala tri godine, a ministar ekonomije moje zemlje, koji je pregovarao o reprogramu ovog duga, tada se nije ni rodio. Ipak, napravili smo dogovor s 19 ministara financija iz Europske unije o reprogramu duga i već smo platili prvu ratu od 642 milijuna dolara.

Lešinari pod zaštitom

Ali to nije sve. Trebali smo riješiti sudske sporove sa CIADI i Svjetskom bankom, sporove koje nisu započele naše vlade, već su prethodne vlade, zbog svog djelovanja, dovedene pred taj tribunal Svjetske banke. I to smo krenuli rješavati, baš kao što smo riješili situaciju sa Repsolom, kad smo odlučili preuzeti kontrolu nad našim energetskim izvorima i preuzeti 51 posto naftne kompanije. I taj smo dug reprogramirali i došli do dogovora. Sve to smo uradili sami, svojim resursima, bez pristupa tržištu kapitala, zato što je Argentini zbog bankrota 2001. zabranjen pristup tržištu kapitala. Imajte u vidu taj socijalni oporavak bez presedana.

I zašto sve ovo sada govorim? Tijekom 50-tih godina ista stvar se događala, ali je postojala razlika? Ona je u tome što smo ovaj put počeli raditi od apsolutnog bankrota, od same nule. Počeli smo ispunjavati obveze prema kreditorima, počeli smo oporavljati Argentince, postigli rast, uspjeli izaći iz dugova, i sad smo jedan od najmanjih dužnika na planetu.

No, sada se pojavljuju takozvani lešinarski fondovi. Taj izraz nije izmislio nijedan populistički lider Južne Amerike niti neki afrički vladar iako je i sama Afrika bila žrtva lešinarskih fondova. Jedan od prvih dužnosnika koji je te fondove spomenuo je nekadašnji britanski premijer Gordon Brown 2002. godine, kada je naveo kako je nemoralno nametati te fondove zemljama koje se suočavaju s iskonskim problemima vezanim za neimaštinu, zdravstvo i obrazovanje. I danas se Argentina, uz suučesništvo pravosudnog sustava ove zemlje (SAD-a), suočava s tim lešinarskim fondovima.

Koji su to lešinarski fondovi? Postoji dio dugova koje nismo uspjeli reprogramirati 2005. godine. Oni nisu mogli sudjelovati u reprogramu, zato što su 2008. kupljene te obveznice. Znate, ti fondovi su se specijalizirali za kupovinu obveznica onih zemalja koje su bankrotirale ili se tek spremaju to učiniti, da kasnije ne bi išle potraživati te obveznice, već kako bi oni pokretali parnice na svojim sudovima i kako bi zgrnuli ogromne profite. Neću se obazirati na te profite jer je njujorško pravosuđe jedan dio procijenilo kao 1.608 posto kamatne stope za pet godina u američkim dolarima. Navedite mi, molim vas, kompaniju ili poduzeće koje može ostvariti toliki profit u dolarima za samo pet godina. Zato ih zovem lešinarski fondovi. Oni sada blokiraju isplate svojim povjerenicima u Argentini. I zato se radujem što se ova skupština suočila s ovim problemom, nadajući se da će ove ili slijedeće godine graditi primjere aktivnog i konstruktivnog svijeta u kome će se reprogramirati dugovi kako nijedna zemlja ne bi morala proći kroz ono kroz što prolazi Argentina, kao nacija koja može, voljna je i hoće platiti dug, unatoč maltretiranju lešinarskih fondova.

Uništavanje ekonomija cijelih zemalja

Lešinarski fondovi šire glasine i klevete širom gospodarskog i financijskog sektora, ali i u stanovništvu, destabilizirajući time gospodarstvo. To se može okarakterizirati kao financijski i ekonomski terorizam zato što teroristi nisu samo oni koji podmeću bombe. Postoje i ekonomski teroristi, oni koji uništavaju ekonomije zemalja, uzrokujući u njima neimaštinu, glad i jad. Zato odlučno zahtijevamo da se ovaj multilateralni sporazum što prije zaključi. Ne samo za Argentinu već i za ostatak svijeta, zato što vjerujemo da će ekonomski i financijski balans, koje ugrožava socijalna nejednakosti, postati protuotrov za one koji vrbuju mlade ljude. Zato što ti dijelovi stanovništva gube nadu i nemaju budućnost, oni se se pridružuju luđačkim pohodima, zbog kojih ćemo kasnije žaliti.

Ne radi se samo o tome da gledamo površinu ovih problema, moramo tražiti razloge koji dovode do njihovog stvaranja. Pričala sam o svojoj zemlji koja je vodeći primjer i na poljima terorizma i sigurnosti. Moja zemlja je, uz SAD, jedina američka država koja je bila žrtva dva teroristička napada. Prvi je bio 1992, kada je izraelska ambasada dignuta u zrak, i dvije godine kasnije, kada je zgrada AMIA, Asocijacije argentinsko-izraelskog prijateljstva, dignuta u zrak. Ove godine je dvadesetogodišnjica tog napada. Usudit ću se konstatirati pred ovom skupštinom i članovima obitelji žrtava, koje su ovdje prisutne, da je vlada predsjednika Kirchnera učinila sve kako bi otkrila odgovorne za napad, i to ne samo otvaranjem starih obavještajnih arhiva već je i formirala vladin tim za istragu. Budući da je 2006. pravosuđe moje zemlje optužilo iranske državljane da su uključeni u napad na AMIA, tražilo je suradnju Islamske Republikom Iran u istrazi. Taj zahtjev ponovljen je 2007, dok 2010. Iran konačno nije pristao. Pristali su na bilateralni sastanak, na kome smo zajedno potpisali memorandum o suradnji pravosuđa. Zašto smo to uradili? Kako bi optuženi iranski državljani koji žive u Teheranu mogli svjedočiti pred argentinskim sudom.

Danas prijatelji, sutra teroristi

Što se dogodilo nakon što smo potpisali memorandum? Izgledalo je kao da su svi unutrašnji i vanjski demoni oslobođeni. Židovske institucije, koje su nas podržavale, odjednom su nam okrenule leđa. Kad je odlučeno da se provede memorandum, bili smo optuženi za suučesništvo s Iranom. Isto se dogodilo kad su lešinarski fondovi lobirali pred američkim Kongresom, tvrdeći kako smo mi partneri Islamske Republike, s tim što se Iran tada nije oslovljavao kao „Islamska republika“, već kao „Teroristička država Iran“. Lobirali su i na internetu, gdje su moju sliku stavljali pored slike predsjednika Ahmadinežada, kao da smo partneri. A ovog tjedna smo saznali da se u Waldorf Astoriji, hotelu-simbolu ovog grada (New Yorka) održao sastanak šefa State Departemanta i njegovog iranskog kolege. Ne kritiziramo to, štoviše, podržavamo sve što podrazumijeva dijalog. Ali bismo voljeli pitati one koji su pljuvali Iran i optuživali ga za terorizam – i to ne prije stotinu godina, već prošle godine – što li bi sada rekli?

Što bi sada rekli o onima koji su stvorili ISIS. Njih su mnogi smatrali borcima za slobodu, koji se bore u Siriji protiv Assadove vlade, a sada su dio ISIS-a. Mislim da tu leži drugi problem koji se tiče sigurnosti i terorizma. Velike sile olako neprijatelje pretvaraju u prijatelje, a teroriste u borce. Problem je što moramo shvatiti jednom zauvijek da ne možemo koristiti međunarodne odnose i geopolitičke pozicije kako bismo uskladili položaje sila. To kažem iz pozicije borca protiv međunarodnog terorizma.

Evo jedne zanimljivosti. Argentinsko pravosuđe istražuje jesam li navukla bijes ISIS na Argentinu zbog dva razloga: svoje bliskosti sa njegovom svetošću papom Franciscom, kao i mojim priznanjem dvije država, poput Palestine i Izraela. Zato ponovno tražim od Opće skupštine da prizna Palestinu kao punopravnu članicu ove institucije. Jer tako ćemo razriješiti nekoliko gordijskih čvorova; ne jedan, već nekoliko. Počet ćemo rješavati neke od problema na Bliskom Istoku. Priznavanje države Palestine i pravo Izraela da živi unutar svojih granica, kao i da se više nikad ne dozvoli da Palestini doživi neproporcionalnu primjenu sile koja je dovela do smrti stotina djece i žena. To osuđujemo, kao što osuđujemo one koji su ispaljivali rakete na Izrael.

Vjerujemo da u nam je u vremenu ekonomskih lešinara i ratnih huškača potrebno mnogo maslinovih grančica kako bi osigurali mir i sigurniji svijet. Za to nam treba poštovanje međunarodnog prava i jednakost među onima koji sjede ovdje. Danas je i predsjednik pričao o primjeni sile pri ugrožavanju teritorijalnog integriteta neke zemlje. I za to je Argentina primjer jer čekamo više od stotinu godina kako bismo s Ujedinjenim Kraljevstvom razgovarali o našem suverenitetu nad Malvinskim otocima. I nitko nije zabrinut; nema veta Vijeća sigurnosti zato što Argentina nije članica Vijeća sigurnosti niti je zemlja toliko snažna da prekraja granice. I, dok je takva situacija na snazi, dok su glasovi pet stalnih članica važniji od glasova Obale Slonovače, Gane, Kenije, Egipta, Ugande, Argentine, Bahreina ili Arapskih Emirata, ništa se neće riješiti. Ovdje će se samo održavati govori svake godine i ništa se neće rješavati.

Zemlje koje zbog duga duboko krvare

Zato sile koje su delegirane u Vijeću sigurnosti djeluju kao paradoks. Skupština mora traži dozvolu Vijeća kako bi primila novog člana. Moramo osloboditi skupštinu kao potpuno suverenu, kao i Ujedinjene nacije u kojima će svaki glas biti ravnopravan jer će se tako postići demokracija. Kad će se demokracija početi primjenjivati u potpunosti, tada će se nazrijeti i rješenje. Između pesimizma i optimizma uvijek ću izabrati optimizam, ali realni, jer, bez uvida u realnost, ili smo cinični ili naivni.

Ne želim biti ni naivna ni cinična. Reći ću vam što u mojoj zemlji mislimo o tim velikim temama, poput reforme sigurnosnih organizacija ili reforme MMF. Godine 2003. izgledalo je prijeko potrebno reformirati MMF. Sad više nitko ne želi da reformirati MMF zato što je izgubio glavnu ulogu u rješavanju ključnih problema. Međutim, šef MMF-a, kao i bivša šefica Anne Krueger, zahtijeva reguliranje reprogramiranja državnih dugova. Jer, dok god nemamo međunarodni sporazum koji ratificira ova skupština, uvijek će negdje postojati sudac poput gospodina Grise koji će siromašnoj zemlji nametnuti kamatu od koje će ona duboko krvariti. Jer oni žele osujetiti reprogramiranje državnih dugova, što želi argentinski narod.

Bila sam u Rimu prije nego što sam došla ovdje, kako bih razgovarala sa svojim sunarodnjakom koji je na poziciji od izuzetnog značaja, ne samo religijskog već i moralnog. Želim vam prenijeti poruku mira. Ako ćemo se zaista boriti protiv terorizma, idemo raditi za mir, jer se ne borite za mir prizivajući rat. A to je baš ono što oni žele – simetričnu reakciju kako bi igre počele, gdje bi uvijek bio neki kredit čiji povrat bi tražili. Zato mislim da je bitno odlučno reagirati na ove probleme.

Na kraju želim reći da, ako ova skupština povrati svoj mandat i uspostavi međunarodno pravo u mnogim dijelovima svijeta koji nameću pravila drugima, a sami ih ne priznaju, onda ćemo napraviti doprinos miru u borbi protiv terorizma kako bismo našoj djeci ostavili svijet boljim nego što je sad. Na kraju, želim potsjetiti da su prošle godine problemi bili drugačiji. Svi su pričali o drugim sigurnosnim prijetnjama. Stvari su se od tada dosta promijenile – oni koji su prošle godine bili zli sada i nisu tako loši. Oni koji su tada trebali biti napadnuti, sada surađuju u odstranjivanju ISIS-a.

Tko je Al Kaidi i talibanima dao oružje?

I sad pitam kako su Al Kaida i Talibani nastali? Odakle im oružje i novac? Moja zemlja ne proizvodi oružje, tko im ga je onda prodao? Zatim su došli oni koji su podržali Arapsko proljeće, za koje se ispostavilo da nije baš proljeće, već jesen ili čak zima. Ti ljudi su prešli put od boraca za slobodu do monstruma. Sada su se pretvorili u ISIS, monstruma koji siječe ljudima grkljane uz televizijski prijenos. Ljudi se pitaju kako se to dogodilo, a meni ćete oprostiti što više ne vjerujem nikome. Sve druge stvari, koje se prikazuju na televiziji, samo su bajka u usporedbi s onim s čim se svijet suočava. Zato bi se trebali zapitati kako nastaju ti problemi koji su natjerali Papu da kaže da živimo u Trećem svjetskom ratu. Istina je, Treći svjetski rat nije nalik konvencionalnim ratovima koje smo vidjeli u 20. stoljeću. To su manji ratovi u kojem su jedine žrtve civili. I zato ćemo u Vijeću sigurnosti postaviti neka pitanja. Ne izvodimo nikakve zaključke, samo imamo pitanja, i postavit ćemo ih onim zemljama koje imaju više informacije od moje, koje imaju mnogo razvijenije informacijske mreže od naših. Bit će šteta ako dobijemo hrpu informacija koju nećemo moći razumjeti. Jer morate shvatiti što se događa ako želite napraviti konačno rješenje.

Još jednom se zahvaljujem onim 124 zemljama koje su pristale usvojiti rezoluciju 68/304. Svi znamo da je bilo pritisaka da se ne glasa za tu rezoluciju, ali vjerujem da je primjena praktičnog i učinkovitog multilateralizma pokazala kako nije sve izgubljeno. S druge strane, u rukama je svih nas da rješavamo probleme s kojima se suočavamo, zaključila je argentinska predsjednica u iznimno sadržajnom i bolno istinitom govoru pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Valja na kraju istaknuti da se argentinska ekonomija i danas dosta dobro nosi sa svjetskom financijskom krizom te bilježi rast, dok je, za usporedbu, susjedni Brazil u recesiji.

Fernandez de Kirchner je na kraju svog drugog mandata i dalje popularna i sva tri glavna kandidata za novog predsjednika priznali su da je Argentina puno napredovala od vremena masovne krize početkom stoljeća. Sva trojica predsjedničkih kandidata (u međuvremenu su ostala dvojica) istaknuli su u kampanji da će se truditi nadograditi politiku karizmatične Cristine Fernandez de Kirchner.