Australska TV voditeljica: Obožavam sve što je naše, PLAČEM svaki put KADA SLIJEĆEM U ZAGREB! Australska TV voditeljica: Obožavam sve što je naše, PLAČEM svaki put KADA SLIJEĆEM U ZAGREB!
TweetEmailPrint Lidia Kukulj, televizijska voditeljica, blogerica, bivša bankarica, filmska glumica, ‘misica’ i promotorica hrvatskog podrijetla koja dolazi uskoro iz Australije govoriti na G2 Meeting... Australska TV voditeljica: Obožavam sve što je naše, PLAČEM svaki put KADA SLIJEĆEM U ZAGREB!


Lidia Kukulj, televizijska voditeljica, blogerica, bivša bankarica, filmska glumica, ‘misica’ i promotorica hrvatskog podrijetla koja dolazi uskoro iz Australije govoriti na G2 Meeting u Zagrebu, objašnjava koliko je ponosna na hrvatske korijene te ističe da je za nju najveći motiv pokazati svijetu svu ljepotu i svu dobrotu koju imamo i koju smo izgradili u Hrvatskoj

Koliko snažne i bezuvjetne ljubavi prema domovini te ogromnog potencijala za rast i razvoj Hrvatske leži u hrvatskom iseljeništvu, pokazat će, prema svemu sudeći, i ovogodišnji G2 Meeting (sastanak druge generacije hrvatskih iseljenika), koji se od 12. do 14. studenoga održava u Zagrebu s ciljem povezivanja poslovnih ljudi u iseljeništvu s poslovnim mogućnostima u Hrvatskoj.

Jedna od najupečatljivijih sudionica predstojećeg G2 Meetinga bit će, zasigurno, mlada i uspješna Hrvatica iz Australije – Lidia Kukulj, televizijska voditeljica i novinarka, promotorica na društvenim mrežama, stručnjakinja za marketing, blogerica, bivša bankarica, missica i filmska glumica te članica Izvršnog odbora Hrvatske gospodarske komore Zapadne Australije – komore koja će biti nositelj jednog od glavnih panela na predstojećem G2 Meetingu u Zagrebu.

O skorom dolasku u Hrvatsku, korijenima tolike ljubavi i povezanosti s Hrvatskom te o mogućnostima razvoja RH kroz povezivanje s našim ljudima u svijetu, razgovarali smo s tom vrlo neposrednom i vedrom mladom damom, koja u komunikaciji na društvenim mrežama koristi umjetničko ime ‘I Lidia LoVe‘ (Lidia Ljubav).

Zašto Ljubav?

”Jer volim, jer vjerujem da sve što trebamo u životu je ljubav. Na svom blogu ‘I Lidia LoVe‘, na kojem pišem o putovanjima i modi, nastojim biti pozitivna te razvijati prisne i srdačne odnose među ljudima, onako kako sam naučila u svojoj obitelji, od dide i babe, mame i tate…

Presretna sam da ću ponovno doći u Hrvatsku, družiti se s našim ljudima, imati predavanje na G2 Meetingu. Obožavam sve što je naše! Oduvijek sam bila ponosna na Hrvatsku, pa i u vrijeme kada su mi se smijali u školi, kada Hrvatska nije bila samostalna i Australci nisu znali za nju. Na nastavi sam više vremena trošila na crtanje hrvatskog grba na korice knjiga, nego što sam čitala te knjige (smije se).

”Cijela obitelj, na obje strane, uvijek su bili ponosni Hrvati, pa ni ja ne znam, niti želim biti drugačija. Moji pokojni dide, Ivan Prpić i Ivan Kukulj, uvijek su se izjašnjavali kao Hrvati. Sjećam se kada sam kao mala došla tu, pjevali bi hrvatske pjesme, premda to tada nije bilo preporučljivo. Prvi jezik koji sam govorila bio je hrvatski, zbog pokojnih baba i dida. Dok su mama i tata radili, oni su nas čuvali, a nisu znali dobro engleski. Sama sam naučila čitati i pisati na hrvatskome.

Uz sve to, sretna sam što sam rođena u Australiji, ponosna sam i na to. Ali Hrvatska…., taj osjećaj kada letim u Zagreb, kada srce počne jako lupati…  Plačem svaki put. Ponosna sam na Hrvatsku, jer to je moja krv”, s rijetko viđenim žarom i ushitom o zemlji svojih predaka priča naša sugovornica.

Dodaje potom da je i u Perthu, od kada zna za sebe, išla u hrvatske klubove i hrvatsku crkvu.

”Moj tata, Vlado Kukulj, gradio je Hrvatski klub, Gwelup. Mama je 23 godine radila na radiju. Bila je prva Hrvatica u Australiji, koja je zaposlena na radio stanici, a ja sam prva Hrvatica koja je radila televizijsku emisiju za Hrvate u Australiji. Cijeli život vrtio nam se oko Hrvatskog kluba i crkve. Godinama sam tamo plesala hrvatske narodne plesova, a to sada čine i moje kćerkice.

Za vrijeme rata, neprestano smo skupljali novac, odjeću i hranu, te slali u Hrvatsku. Prosvjedovali smo na ulici u hrvatskim narodnim nošnjama, radili sve što smo mogli kako bi pomogli.

Budući je mama radila na radiju, kod nas su doma dolazili najpoznatiji hrvatski pjevači. Ugostili smo Vicu Vukova, Krunoslava Kiću Slabinca, Veru Svobodu, Duška Lokina, Mirjanu Primorac, Nenada Vetmu, Dražena Zečića, Ivu Fabiana”, priča naša sugovornica, dok pokazuje fotografije pristale tamnooke djevojčice (ona u djetinjstvu) u društvu legendarnog Vice Vukova te Tomislav Ivčića u roditeljskom domu u Perthu.

”Kad je Goran Ivanišević bio ovdje, mama je imala intervju s njim, a kasnije smo svi zajedno išli na večeru. Sjecam se da mi je na kraju kupio milkshake od jagode. Tijekom 1997. izabrana sam za jednu od Miss Hrvatske Zapadne Australije’‘, naglašava ne bez ponosa.

Objašnjava potom da trenutno u australskom Perthu vodi tvrtku koja se bavi promocijom i marketingom na društvenim mrežama, piše blog o modi te putovanjima, objavljuje atraktivne fotografije i priče iz luksuznih hotela u kojima odsjeda sa svojim prelijepim petogodišnjim kćerkicama, snima reklame te radi kao televizijska voditeljica i hostesa, a aktivna je i u Izvršnom odboru Hrvatske gospodarske komore Zapadne Australije.

”I kao mlada djevojka, uvijek sam puno radila. Nekada i po 4-5 poslova odjednom. Zaposlila sam se u trgovini, pizza shopu, u modnom dućanu… A za svoju dušu, radila sam ono što sam voljela: bila sam manekenka, televizijska voditeljica, čitala prognozu vremena na TV-u, vodila TV emisiju za australske Hrvate. Odjednom, dobila sam priliku raditi u banci, iako nisam imala nikakvog iskustva. Počela sam na šalteru, no nakon devet mjeseci, s navršenih 23 godine, postala sam menadžer. Zadnji posao u banci bio mi je na poziciji voditeljice razvoja poslovanja. Nakon toga, tu banku preuzela je druga banka. Nudili su mi posao u promociji, no odabrala sam otpremninu te krenula putovati. Najčešće u Hrvatsku. U to vrijeme u domovini sam bila dva puta po tri mjeseca!”, kaže sjetno Lidia Kukulj.

Prisjeća se potom povratka u Australiju te ponovnog zapošljavanja na televiziji, gdje je vodila lifestyle program vikendima.

”U to vrijeme počela sam pisati modni blog. Ubrzo je blog dobio svjetsko priznanje; poznata marka Burberry i online trgovac su mi poslali obavijest da njihov cijeli londonski ured redovito prati moje objave.  Potom sam otvorila vlastitu modnu kuću, kreirala prve kolekcije, no tada sam doživjela prometnu nesreću, nakon koje to više nisam mogla raditi. Obnovit ću to jednoga dana, a do tada se modom bavim preko svog Instagram profila’‘, tumači Lidia dok nam pokazuje svoju odlično posjećenu stranicu koja joj služi kao sredstvo za rad, ali koju koristi i u dobrotvorne svrhe.

”To što me preko društvenih mreža prati mnogo ljudi iskoristila sam za organizaciju dobrotvornih događaja u vezi s modom. Sav novac išao je za bolesnu djecu i za oboljele od multiple-skleroze, jer i moj otac boluje od te bolesti”, naglašava lijepa Australka naših korijena.

Ponosna je, kaže, što je kao televizijska novinarka i voditeljica 2005. godine putovala u Hrvatsku napraviti prilog o hrvatskom predsjedniku te što je na australskoj televiziji objavila intervju s tadašnjim predsjednikom Mesićem.

”Na skorom G2 Meetingu u Zagrebu ću, zajedno s još nekoliko kolega, predstavljati Gospodarsku komoru Zapadne Australije. Na skupu ću govoriti o važnosti društvenih mreža, o tome koliko je danas prevažno za svaki posao biti što više prisutan, znati se predstaviti i dobro komunicirati na društvenim mrežama. I hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović će biti tamo, pa se radujem što ću razgovarati s njom.”, dodaje popularna blogerica (njen blog o modi i putovanjima redovito prati više od 27 tisuća ljudi).

Zanimljivo je da će predstavnici Gospodarske komore Zapadne Australije na inicijativu naše sugovornice, nakon G2 Meetinga posjetiti nekoliko gradova u Dalmaciji, gdje će u neposrednom razgovoru s gradonačelnicima i županom moći doznati što se u tim gradovima konkretno nudi ulagačima, odnosno kakve je projekte na njihovom području moguće ostvariti. Tako bi ovogodišnji posjet australskih Hrvata pradomovini mogao uroditi i konkretnim projektima i ulaganjima.

Lidia Kukulj nedavno je u Perthu slušala predavanja hrvatskih gostiju u sklopu projekta Hrvatska bez cenzure: povjesničara dr. Josipa Jurčevića, dr. Tomislava Sunića, saborskog zastupnika Željka Glasnovića, redatelja Jakova Sedlara i publiciste Igora Vukića.

”Bilo sam na njihovim predavanjima u Australiji i bilo je vrlo dojmljivo. Gdje god su gostovali, bila je gužva. Posjetitelji su postavljali puno pitanja, a oni su strpljivo odgovarali, što je najbolji znak da su im izlaganja bila zanimljiva. Ako će isti ljudi sa sličnim programom ići gostovati kod Hrvata u SAD-u i Kanadi i ako me pozovu da pođem s njima, rado ću im se pridružiti i voditi program, biti hostesa, bilo što”, dodaje blogerica i televizijska voditeljica, koja je dosad bila šest puta u Hrvatskoj, zadnji puta ljetos, za vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu.

”Sviđa mi se život u Hrvatskoj. Lakše je. U Hrvatskoj radiš da bi živio, u Australiji živiš da bi radio. No, ne sviđa mi se što u Hrvatskoj ponekad iskorištavaju strane turiste. Prije godinu dana, uzela sam taksi iz Dubrovnika do Imotskog. Vozač mi je na početku rekao cijenu u kunama, a kada sam došla u Imotski, rekao je da je to cijena u eurima. Bio je jako neljubazan i loš. U srpnju sam u centru Zagrebu kupila dres hrvatske nogometne reprezentacije. Pitala sam za cijenu na dva štanda, koja su vodili isti ljudi, odnosno ista obitelj. Na jednom mi je rečeno da je cijena za 100 kuna viša nego na drugom, iako se radi o istim dresovima kod istih prodavača.

Probali su me prevariti, jer su vidjeli da sam turist. Platila sam tri majice, a dobila dvije. Takve stvari su jako loše za državu. Turisti o tome pričaju, a to nije dobro”, prepričala je i negativna iskustva žena koja od pisanja o iskustvima u turističkim odredištima dobrim dijelom i živi i koja itekako dobro zna što goste odbija, a što ih privlači.

”Znam jako puno ljudi koji su došli iz iseljeništva i uložili novac u firme, da bi na kraju sve propalo. Znam ljude koji su kupili kuće u Hrvatskoj, no na koncu je ispalo da papiri nisu bili ispravni, pa je taj koji je prodao kuću na kraju uzeo i novac, a i kuća mu je ostala! I djelatnici službi koje rade s ljudima trebali bi biti ljubazniji prema turistima. Ako pružaš uslugu ili servis, moraš biti pristojan i srdačan. Toliko puta sam vidjela da su domaći loši prema turistima. S vlastitim bogatim iskustvom u uslužnim djelatnostima te nakon što sam s navršene 23 godine postala menadžerica u banci upravo zbog svog uspješnog i prisnog odnosa s ljudima, već godinama maštam o tome da osmislim prezentaciju lijepog i srdačnog komuniciranja sa strankama i predstavim takav način rada u Hrvatskoj.

Govorila bih o tome kako valja razgovarati sa strankama, o mentalitetu koji treba razvijati da bi mogli biti iskreno pozitivni i ljubazni te o nevjerojatno velikim učincima prihvatljivog i pozitivnog ophođenja s ljudima. Mislim da takvo što u Hrvatskoj nedostaje.  Postoje i mnoge druge stvari koje bi mogli popraviti, no sve u svemu, Hrvatska u svakom pogledu napreduje. Normalno je da nakon rata, koji je dugo trajao, treba vremena za razvoj i napredak. Hrvati su nakon rata učinili puno. Čini se da većina ljudi sada ipak plaću dobiva na vrijeme, iako se pojedini moji rođaci još žale da im kasni. No, i to se popravlja”, kaže Lidia.

”A ja? Bez obzira na sve, više se osjećam doma kada sam u Hrvatskoj, nego u Australiji. Hrvatska je dobra za dušu, srce tu kuca malo jače. I moje kćeri stalnu pitaju kada mogu ponovno doći. Dosad su u Hrvatskoj bile već dva puta”, emotivno objašnjava naša sugovornica.

A na pitanje što bi trebalo učiniti da Hrvati iz Australije i svijeta dođu u Hrvatsku i postanu ulagači u neki projekt, odgovara da bi prije svega trebalo pojednostaviti komplicirane procese i politiku, te sustav organizirati po uzoru na zapadne zemlje.

‘Poslovi se ne bi smjeli sklapati na crno, ili samo zato jer poznaješ nekoga. Ljudi bi trebali zaslužiti posao na osnovu svojih kvalifikacija, a ne na osnovu veza. A djelatnici koji rade u agencijama koje pružaju usluge došljacima i strancima trebali bi biti iznimno ljubazni i uslužni, a ne arogantni i nepristojni.

Trebali bi biti pristupačni i razumjeti da su oni tu da pomognu nekome tko želi i tko hoće unaprijediti i razviti njihovu zemlju te osigurati priliku mnogima za posao. Također, nužno je da se u medijima objavljuje više priča o ljudima koji su opljačkani kada su pokušali pokrenuti posao u Hrvatskoj!”, bez dlake na jeziku o tamnim stranama Hrvatske spremno progovara naša sugovornica.

No, to što su mnogi Hrvati iz iseljeništva – koji su pokušali uložiti u pradomovinu – grubo prevareni, opljačkani i iskorišteni, a o čemu se u Hrvatskoj nedovoljno piše i govori, ne znači da hrvatsko izvandomovinstvo odustaje od domovine.

Naprotiv.

”Puno vremena i energije i dalje ću trošiti na promoviranje Hrvatske, pogotovo na instagramu. Kad god dođem u Hrvatsku, pokušavam raditi koliko god mogu da ljudima u Australiji i svijetu pokažem ‘Lijepu našu’. Prošli put sam radila za Yves Concept Store u Splitu, reklamirala sam odjeću za njih.

Mi smo uglavnom dobri ljudi, dobra srca. Čini se da smo često kroz prošlost bili žrtve na mnogo načina. Mnogi su nas htjeli pokoriti, osvojiti. Stalno smo se morali braniti. Toliko je dobra u nama, u našoj zemlji, u našem narodu i u našim srcima, da neki misle da to mogu iskoristiti. Sve dok ne ustanemo i ne krenemo se braniti. Zatim im pokazujemo ono što smo napravili i ono na što smo ponosni, našu prekrasnu zemlju Hrvatsku.

Za mene osobno, najveći je motiv pokazati svijetu svu ljepotu i svu dobrotu koju imamo i koju smo izgradili”, zaključuje vedro naša osebujna sugovornica.


‘Ne zaboravite spomenuti moje dide i babe!’

Lidia Kukulj više puta nas je u razgovoru zamolila da ne propustimo napisati riječ-dvije o njezinim hrvatskim korijenima, odnosno o bakama i didama na koje je osobito ponosna.

”Napola sam Ličanka, a napola Imoćanka. Imam veze i s Požegom, jer mamimi dolaze iz tog kraja. Ipak, najvise sam vezana za Imotski, odnosno za Glavinu i Vinjane Donje, gdje je i nogometaš Ante Rebić roden. Volim posjetiti Požegu, većina moje rodbinu iz Hrvatske tamo živi. A volim ostati kod babe i dide, sa ujkom i njegovom obitelji. Treće mjesto je, gradić Senj, ispred Krivog puta.

Mama se rodila u Krivom Putom. S obitelji, preselila je u Požegu kada je imala 6 mjeseci. Tata je rođen u Imotskom, odnosno u Vinjanima. S obitelji je preselio u Australiju kada je imao 8 godina.

Pokojni Ivan Kukulj, tatin ćaća, iz Vinjana se preselio s obitelji u Zapadnu Australiju, 1. siječnja 1957., a njegovi roditelji otišli su još 1927. godine. Od kad sam se rodila, živjela sam s pokojnom babom Danicom (Imotski, Glavina) i Dida Ivanom Kukuljem u Zapadnoj Australiji. Dida bi stalno nosio staru okruglu crvenu kapu zovnicu, pogotovo kada bi išli u Hrvatski klub, makar samo za ručak! On je htio  iz Australije slati sve moguće stvarčice u Vinjane – od lopate, krpa, potkova, metle… kao da to nisu imali u Hrvatskoj! Činio je to, jer se spremao jednog dana vratiti i živjeti u starome kraju.

Htio je da ga sahranimo u Imotskom, no baba nije dala. Ona je htjela da ih oboje pokopamo ovdje u Australiji. Na kraju oboje počivaju u Imotskom!”, smije se naša sugovornica, koja ne krije koliko je vezana za pokojne didu i babu, uz koje je naučila hrvatski te poprimila običaje i kulturu zavičaja iz pradomovine koju toliko voli.