‘Da obiđete BESKUĆNIKE i OČAJNIKE, ne bi lupetali da odlaze zbog pomodarstva!’

Ako se kao biskup ne usuđujete preispitati Pilate našega vremena, onda bi bilo pošteno da se ne upuštate ni u osude za pomodarstvo, jer to je pljuska u obraz onima koji nevini moraju slušati još i takve prozivke od Crkve kojoj vjeruju, poručuju ‘Blokirani’ nadbiskupu Hraniću

Dok sam jutros trčao Jarunom, opet sam pod nadstrešnicom vidio zgurenu ženu. Spava, pod tankim prekrivačem, već nekoliko noći. Ako spava, jer svo vrijeme čvrsto stišće kovčežić ispod ruke.

‘Mogu li kako pomoći’, upitao sam.

Samo je još dublje skrila lice u kapuljaču.

‘Mislite, u životu?’, ipak se ohrabrila.

‘Bilo kako.’

”Možete… Recite, koliko je sati?’, izustila je, kroz kašalj, sitna žena u četrdesetima.

”Oko pola osam”

Žena se nasmješila.

Pitao sam se, hoću li ju i sutra zateći. Sjetio se groznog prizora od prije neki dan. Obješenog čovjeka na metalnoj šipki na kojoj vježbaju rekreativci. U nedjelju ujutro. Svega tridesetak metara od nadstrešnice ispod koje već noćima, na nula stupnjeva, spava sićušna žena.

Zašto tako mirno stoji? Pognut, dok su policajci pokraj njega? I zašto mu je srušeni bicikl pod nogama?, pitao sam se, gledajući neobičan prizor. No, onda sam shvatio da se objesio. Mlad čovjek, u trenirci. Tu, gdje dečki vježbaju! Sve u zadnjih desetak dana, u tridesetak metara četvornih, na Jarunu, nekadašnjem simbolu ludih noćnih zabava i rođendanskih proslava uz roštilj, gitare i pivo.
Puno toga se promijenilo.

Znaju to najbolje čuvari na Jarunu. Oni su, uostalom, prvi i uočili obješenog čovjeka i zvali policiju, Oni, baš kao i ja, svako jutro viđaju promrzlu ženu…

Sjetim se onda ankete na facebooku, u kojoj su čelnici udruge Blokirani upitali članstvo: znaju li nekoga tko je pomišljao na samoubojstvo, kao izlaz iz problema blokada i dužničkog ropstva. Većina je, pod svojim imenom i prezimenom, napisala: ‘Ne samo da znamo, već smo i osobno pomišljali na suicid!’

Mnogi su i pokušali.

Pročitam potom usrksnu poslanicu nadbiskupa Đure Hranića: Kori Hrvate, posebice Slavonce, što ‘zbog pomodarstva’ iseljavaju iz Hrvatske!

Mons. Hranić poručio je kako može razumjeti odlazak mladih i cijelih obitelji iz Hrvatske zbog nemogućnosti da nađu posao, ali i upozorio da neki Hrvatsku napuštaju i zbog pomodarstva i konzumerizma, jer kalkuliraju samo o visini zarade u domovini i inozemstvu.

“Dok nas napuštaju i iz naših župa iseljavaju ne samo mladi, nego i čitave obitelji s djecom, pozvani smo na obnovu vjere u Boga i na veći stupanj samokritičnosti. Dio onih koji odlaze predugo čekaju na bilo kakvo radno mjesto te možemo razumjeti njihovu odluku o odlasku u tuđinu. Ali, ne možemo istodobno ne upozoriti i na pomodarstvo, na duh konzumerizma i na kratkovidne kalkulacije isključivo o visini zarade u domovini i inozemstvu, radi čega i zaposleni daju otkaze te odlaze i pomalo olako, zaboravljajući na blagodati koje ima pruža život u domovini i ne razmišljajući o poteškoćama druge vrste koje ih sigurno čekaju i koje sa sobom donose ‘kruh sa sedam kora’ i život u tuđini”, istaknuo je Hranić u Nadbiskupskom domu u Đakovu.

Za nepovjerovati!

U ime ‘blokiranih’ odgovorio mu je Mario Strinavić, tajnik udruge. Inače, Slavonac.

“Poštovani gospodine nadbiskupe Đuro Hranić,

S radošću sam počeo čitati Vašu Uskrsnu poslanicu i obećanje vjernicima povodom najvećeg kršćanskog blagdana. Ta radost s početka, je međutim, ustuknula pred velikim brojem pitanja koja su mi se nametnula dok sam čitao ostatak poslanice i njezinu skrivenu poruku, koju nažalost moram iščitati iz nje. Istina je, poštovani gospodine biskupe, da se ljudi iseljavaju, da je sve više opustošenih sela i gradova. Istina je da mnogi odlaze zbog gole egzistencije, a ne pomodarstva, kako Vi sugerirate u Vašoj poslanici.

Možda Vam je promaklo da je u Hrvatskoj danas preko 330.000 blokiranih, dakle ljudi koji nemaju niti ikakve šanse doći do bilo kakvog početka. Ti ljudi nemaju niti golu egzistenciju, oni su suvremeni robovi zakonskih riješena koja predstavljaju kombinaciju liberalnog kapitalizma i najgore vrste komunističke birokracije i državnog terora. Ako uzmemo u obzir da je danas u Hrvatskoj isto toliko nezaposlenih, uglavnom mladih, onda slobodno možemo reći da je u Hrvatskoj više od pola milijuna ljudi bez ikakve šanse za egzistenciju.

Na Vašu i našu žalost, gospodine biskupe, najveći broj tih ugroženih je iz Slavonije, Vaše biskupije, a Slavonija nije bez potencijala nego bez perspektive. Mladi ljudi odlaze jer im je previše praznih obećanja i antihumanih i antiobiteljskih zakona koji zbog telefonskog računa ili struje uništavaju egzistencije obitelji, onemogućavaju početak i od ljudi rade robove. Oni ne odlaze uz tambure i pjesmu već uz suze svojih najbližih.

Poštovani gospodine biskupe, potpuno mi je jasno da je ovo vrijeme Uskrsa i obnavljanja vjere i nade, al tu nadu su mnogi izgubili zahvaljujući ne samo zakonodavcima nego, među ostalim, i Vama koji umjesto jasne prozivke koristite metaforičke fraze i time ljudima šaljete poruku da su oni sami krivi jer odlaze u inozemstvo. Meni je potpuno jasno da se Vi kao biskup ne želite miješati u politiku, al je zadatak kršćanina da kreira ovo društvo sukladno načelima Caritasa, a caritas nije prozivka nego solidarnost. Solidarnost s blokiranima i s onima bez posla bi bila u stalnom prozivanju i upozoravanju vlastodržaca na nepravedne zakone, ne samo onda kad se radi o radu nedjeljom, abortusu, braku i sličnim temama nego i onda kad nepravedni zakoni uništavaju egzistencije čitavih obitelji i regija.

Poštovani gospodine biskupe Hraniću u ovo vrijeme promišljanja Isusove muke smrti i uskrsnuća Vas u ime blokiranih pozivam da zajedno obnovimo svoju vjeru u snagu kršćanske solidarnosti i kreativnosti te da zajednički ostvarimo uvjete za opstanak i ostanak na ovoj plodnoj slavonskoj zemlji Hrvata. Ako se kao biskup ne usuđujete upustiti u pitanja naspram Pilata našega vremena onda bi bilo pošteno da se ne upuštate ni u osude za pomodarstvo jer to je pljuska u obraz onima koji nevini moraju slušati još i takve prozivke od Crkve kojoj vjeruju.

Siguran sam da Vi kao biskup niste blokirani i da imate novaca za režije, ali Vam svejedno u ime blokiranih želim puno milosti Božje u obnovi milosrđa naspram onih koje pozvaste pomodarskim iseljenicima”, stoji u priopćenju koje potpisuje Mario Strinavić, glavni tajnik udruge Blokirani..

”Ako biskupi ne znaju kako živi narod, što onda očekivati od političara…”, dodao je, na kraju, Mario Strinavić.