Je li u redu da glumci RASPELA guraju u stražnjice pa ih bacaju publici? U RH je?! U Poljskoj nije

Oliveru Frljiću prijeti protjerivanje iz Poljske, a zbog kazalištne predstave ‘Izopćenje’, u kojoj su prikazane scene oralnog seksa glumice s lutkom pokojnog Ivana Pavla . U utorak navečer protiv predstave su prosvjedovali oni Poljaci koji se ne slažu s njegovim ‘umjetničkim’ izričajem. Prije dvije godine Frljić je u riječkom HNK postavio podjednako ‘provokativnu’ predstavu, no tada mu nije prijetilo protjerivanje ni kazneni progon

Mogu li te smiju li redatelji i glumci na najvulgarniji i najprimitivniji mogući način rugati se nečijim svetim simbolima, simbolima vjere i života i nade i to u njihovoj kući?

Svi oni koji svaki negativan sud na račun javno izvedenih ‘umjetničkih perverzija’ Olivera Frljića doživljavaju kao napad na kulturu, na slobodu izražavanja, kao dokaz fašistoidnosti onih koji se usude drugačije misliti, reći će, zasigurno, da je to u redu. No, mnogi Poljaci ne misle tako, u što se Frljić mogao uvjeriti ovih dana.

Oliveru Frljiću prijeti, naime, protjerivanje iz Poljske, a zbog kazalištne predstave ‘Izopćenje’, koja je igrana u kazalištu Powszechny u Varšavi. U utorak navečer protiv predstave su prosvjedovali oni Poljaci koji se ne slažu s njegovim ‘umjetničkim’ izričajem

Frljiću i glumcima prijeti i kazneno gonjenje ‘zbog uvrede vjerskih osjećaja i nacionalnog dostojanstva Poljaka’. Kazalište Powszechny postavilo je predstavu kao pokušaj provjere koliko je uopće moguće u Poljskoj sada, nakon dolaska konzervativne stranke ‘Pravo i Pravda’ na vlast 2015. godine, osporiti neraskidivo jedinstvo crkve i države.

Nakon premijere u subotu ne jenjavaju napadi na kazalište Powszechny i na Frljića, a zbog scena oralnog seksa lutke voljenog poljskog pape, pokojnog Ivana Pavla II s tablicom “zaštitnik pedofila” i glumice, kao i satirične replike da li pokrenuti prikupljanje novca za ubojstvo lidera poljskih vladajućih konzervativaca Jaroslawa Kaczyńskiog. ‘To je javna kuća, a ne kazalište’ – pisalo ja na jednom transparentu koji su nosili prosvjednici.

“Večeras je ovdje morala biti policija i spriječiti predstavu da ne dopusti svetogrđe i ruganje vjerskim i nacionalnim simbolima. Očekujemo da će Poljska deportirati redatelja koji nije Poljak i zabraniti mu ulazak u Poljsku”, kazao je čelnik Svepoljske omladine, Robert Vinicki.

“Predstava se osim simbolima ruga i liku pape Ivana Pavla II što je za Poljake posebno bolno. Ne smije se dopustiti poziv na uništavanje ljudskog života. Također, ne smije se dopustiti skrnavljenje državnih zastava, u ovom slučaju zastave Vatikana”, priopćeno je iz biskupije Poljske katoličke crkve.

Valja ovdje podsjetiti da je slične predstave Frljić donedavno radio i u riječkom HNK, te da su prije dvije godine Frljić i njegovi istomišljenici sasuli drvlje i kamenje na Vitomiru Lončar, glumicu i redateljicu koja se javno usudila reći da nije primjereno da trinaestogodišnja djevojčica sudjeluje u predstavi prepunoj perverznih scena i nasilja (prezervativi navučeni na križ kojega guraju glumcima u anus, a kasnije ista raspela bacaju u gledalište… u predstavi Hrvatsko glumište).

Na pitanje što misli je li redateljima, dramaturzima, piscima i glumcima u ime umjetničke slobode sve dopušteno, odnosno, treba li ipak voditi računa o zaštiti ljudskog dostojanstva i osjećaja onih kojima skrnavljenje raspela nije duhovito, tada je Bruno Langer, legendarni roker koji se još u komunističkoj Jugoslaviji otvoreno zalagao za slobodu govora (album ”Mentalna higijena” bio je u to vrijeme umjetnički presedan borbe protiv totalitarizma), koji se javno usprotivio zabrani Thompsonova koncerta u Istri, no kojega su lokalni režimski mediji često prozivali zbog njegovih inicijativa u borbi protiv ovisnosti u Istri te zbog nastojanja da se u zakonske i civilizacijske okvire stave ljetne zabave na otvorenom, koje su u suštini služile kao paravani za preprodaju velike količine droge.

”Nedvojbeno je da je sloboda govora temelj civilizacije. S druge strane, imamo ljude koji neke ”umjetničke performanse” doživljavaju kao uvrede. Osobno sam se oduvijek zalagao za slobodu govora, no ako je točno to što govore da se na pozornici riječkog HNK (u predstavi Hrvatsko glumište) čini s raspelom, onda to doživljavam kao vulgarnost. I takvu predstavu nikada ne bih gledao. No, budući da je sloboda govora i izražavanja naša svetinja, teško je reći kako bi se i gdje mogla povući granica između slobodnog izražavanja i neprimjerene vulgarnosti”, procjenio je Bruno Langer.

Dodao je potom da je ipak pomalo čudno i neobično da se provokativnost početkom 2015. godine na sceni prezentira i slavi predstavama o ustašama (Hrvatsko glumište bila je predstava o ustašama).

Zašto ‘provokativni’ hrvatski redatelji i dramaturzi napokon ne postave predstavu koja se bavi zatvaranjem zdravih ljudi u psihijatrijske ustanove, pravosudnim progonom prijavljivača korupcije i kriminala, dakle vrlo aktualnom i istinitom temom, umjesto što su ‘provokativni’ s predstavom o vojnicima iz Drugog svjetskog rata? Puno je lakše glumiti provokativnost na temu ustaša, koji su postojali prije 70 godina, nego napraviti istinski provokativnu predstavu koja preispituje aktualne teme. I za najhrabrije hrvatske redatelje, to je, čini se, ipak preveliki izazov, zaključio je tada Bruno Langer, a njegovi stavovi ni danas, čini se, nisu manje aktualni.