Mrvalj: U Vladi tvrde da je državna blagajna sve punija, a režu siromašnima. Kako to?

”Javlja mi se sve više umirovljenika koji imaju neku kućicu, ali kojima je isključena struja, koji su izgubili pravo na zdravstvenu zaštitu, koji su dementni i bolesni, a prepušteni su sami sebi. Mnogi od njih imaju, zbog dugova, blokirane račune, pa im na zaštićeni račun mjesečno sjedne tek oko 150 eura. A toliki iznos znači – umiranje na duge staze”, upozorava Mile Mrvalj te dodaje da će uskoro ponovno održati prosvjed na Markovom trgu

O prijedlogu pučke braniteljice – upućenom nedavno resornom ministarstvu – da što prije povećaju iznos zajamčene minimalne naknade zbog egzistencijalne ugroženosti mnogih građana, kao i o tvrdnjama odgovornih u Hrvatskoj mreži za beskućnike da je ‘situacija loša te da dodatno eskalira’, razgovarali smo s Milom Mrvaljom, predsjednikom humanitarne udruge Fajter te bivšim dugogodišnjim beskućnikom.

”Slažem se s pučkom pravobraniteljicom. Postojeća zajamčena minimalna naknada u iznosu od 150 eura za siromašne građane, znači ništa drugo do – umiranje na duge staze. Što možete platiti tim iznosom? Skoro ništa. Nevjerojatno je da vladajući stalno tvrde da je državna blagajna sve punija, da BDP raste, a da u isto vrijeme znatno smanjuju davanja za siromašne. Režu osobama s invaliditetom, režu naknade za tuđu njegu i pomoć, režu beskućnicima! Neshvatljiv mi je takav maćehinski odnos prema najpotrebitijima”, ističe uzrujano Mile Mrvalj.

Sve više umirovljenika – beskućnika

Naglašava da u Hrvatskoj postoji sve više ljudi koji se službeno ne vode kao beskućnici, a koji to praktički jesu.

”Za pomoć mi se javlja sve više umirovljenika, koji imaju neku kućicu, ili stan, ali kojima je isključena struja, koji su izgubili pravo na zdravstvenu zaštitu, koji ne znaju što je inkluzivni dodatak, koji su često dementni i bolesni, a prepušteni su sami sebi. Mnogi od tih ljudi imaju, zbog dugova, blokiranu imovinu, pa im na račun mjesečno sjedne tek oko 150 eura, dok je preostali iznos blokiran, jer nisu, primjerice, plaćali RTV pretplatu. Mnogo je među njima teško bolesnih, onih koji bi morali pod hitno obaviti neki pregled poput magnetne rezonance, a koji se stavljaju na duge liste čekanja, pa bi na pregled trebali čekati šest mjeseci i duže. Takvi ljudi ne smiju čekati, ali nemaju novca za privatne preglede, pa ipak čekaju”, navodi predsjednik udruge Fajter.

Prenoćište za beskućnike uskoro se zatvara

Kaže potom da će uskoro, zbog svega navedenog, ponovno održati prosvjed na Markovom trgu.

”Nedavno otvoreno prenoćište za beskućnike u Ilici 29, uskoro će se zatvoriti, iako bi Grad Zagreb morao imati takvo prenoćište otvoreno 365 dana u godini. Prenoćište za beskućnike u Ilici radit će samo dok traje zima. Budući da je Vakula najavio novo zahlađenje, odlučili su da ostane otvoreno još mjesec dana, ali nakon toga – doviđenja! To prenoćište, koje ima 30 kreveta, preko zime je bilo popunjeno i ono je značilo spas za makar tih trideset osoba, mahom ljudi koji nisu iz Zagreba i koji nemaju osobne dokumente, pa ne mogu biti u Prihvatilištu za beskućnike u Velikoj Kosnici, ili kod sestara u Jukićevoj. Posve je pogrešno zatvarati tako prijeko potrebni objekt u doba porasta broja beskućnika”, ističe Mrvalj.

‘Psihički bolesni na ulici – potencijalna tempirana bomba’

Dodaje kako zna da je u Prihvatilištu u Kosnici smješteno mnogo psihički bolesnih osoba, iako oni tamo ne bi smjeli boraviti.

”Prihvatilište za beskućnike u Kosnici nije predviđeno za smještaj mentalno oboljelih osoba, jer tamo nemaju liječničku skrb. No, budući da ih bolnice ne žele primiti, sve više takvih osoba je ili na ulici, ili u Kosnici. To je potencijalna tempirana bomba za grad Zagreb. Ako oni učine nekakvo nasilje ili zločin, prema zakonu za to neće ni odgovarati. Doista je sve više problema, a sve manje brige za potrebite osobe, pa ne znam čega bi se prvo uhvatili i na čemu bi prije radili, u nastojanju da pomognemo tim ljudima”, zaključuje Mile Mrvalj, istaknuti društveni aktivist i borac za prava beskućnika te ekstremno siromašnih građana.

Zbog svega navedenog, a nakon nedavnog apela pučke pravobraniteljice upućenog resornom ministarstvu…, novinar Promise.hr poslao je upit odgovornima u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Kako će država pomoći siromašnima?

”Hoće li odgovorni u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike povećati osnovicu za izračun zajamčene minimalne naknade, budući da je iznos od 150 eura uslijed poskupljenja hrane, režija, najma sobica te povećanja životnih troškova posve nedostatan za podmirivanje i najosnovnijih životnih potreba, a kamoli za omogućavanje dostojanstvenog života (kako je resornom Ministarstvu nedavno preporučila i pučka pravobraniteljica, Tena Šimonović Einwalter)?

Planira li se u budućnosti – da bi se postigao željeni cilj, a to je osiguravanje dostojanstvenog života najugroženijim skupinama – iznos zajamčene minimalne naknade vezati uz prag rizika od siromaštva ili uz minimalnu plaću, kako predlaže pučka pravobraniteljica (jer svi znamo da se od 150 eura ne može živjeti mjesec dana)?

Kako će resorno ministarstvo pomoći brojnim siromašnim umirovljenicima, koji, prema tvrdnjama Zvonka Mlinara iz Hrvatske mreže za beskućnike, sve učestalije dolaze u dnevni boravak za beskućnike po pomoć u hrani i higijenskim potrepštinama, ali i da se ugriju – jer si doma ne mogu priuštiti grijanje (čak oko 8000 kućanstava nema ni struju – HEP im isključio)?

Zašto smanjuju obim pomoći?

Zašto odgovorni u Ministarstvu smanjuju obim pomoći i usluga udrugama koje pomažu najsiromašnijima u situaciji kada, prema tvrdnjama Hrvatske mreže za beskućnike i pučke pravobraniteljice, sve više siromašnih građana traži pomoć?

Zbog čega su odgovorni u resornom ministarstvu odlučili smanjiti broj natječaja na koje su se javljali Hrvatska mreža za beskućnike i slične udruge sa svojim projektima, a što je rezultiralo ukidanjem većine stambenih zajednica za beskućnike u Hrvatskoj (od prijašnjih pet, ostalo je samo dvije stambene zajednice za bekućnike – iako se pokazalo da su takve stambene zajednice vrlo korisne jer pomažu u resocijalizaciji i povratku u normalan život mnogim osobama)?

Zatvoren dnevni boravak za beskućnike

Je li Vam poznato da je Dnevni boravak za beskućnike Hrvatske mreže za beskućnike nedavno morao biti zatvoren, jer su se stanari u zgradi u Branimirovoj 53 u Zagrebu bunili, jer je zimus bio strašno velik pritisak na taj dnevni boravak – pa je istovremeno čak više od 30 ljudi bilo u dnevnom boravku, zbog čega su djelatnici Hrvatske mreže za beskućnike morali zamoliti ljude da izađu nakon sat, dva, kako bi i drugi siromašni građani mogli ući unutra i malo se ugrijati?

Je li Vam poznato da Hrvatska mreža za beskućnike ne može pronaći odgovarajući zamjenski prostor, jer su sredstva koja im osigurava resorno ministarstvo nedostatna za najam odgovarajuće kuće ili stana (cijene najma stanova u Zagrebu otišle su u nebo, nije dovoljno 500 eura mjesečno za najam kuće ili stana), te zato jer mnogi ne žele dnevni boravak za beskućnike u svojoj stambenoj zgradi?

Što će odgovorni u resornom ministarstvom učiniti s tim u vezi, odnosno na koji način će pomoći Hrvatskoj mreži za beskućnike i sličnim udrugama da i dalje imaju prostorije u kojima bi mogli pomagati beskućnicima i krajnje siromašnim građanima?”, stoji u našem upitu kojega smo glasnogovorniku resornog ministarstva poslali još 29. veljače, no na kojega odgovore još nismo dobili.

U međuvremenu, poslali smo im i požurnicu s istim pitanjima.

Ako odgovori iz Ministarstva stignu, naknadno ćemo ih objaviti.

FOTO: Arhiva Promise.hr; preslika screenshot videosnimke

Sve je više gladnih umirovljenika u boravku za beskućnike, a vlast smanjuje obim pomoći