Na eko-imanju uz rub Zagreba uzgaja 400 životinja; koze su glavne jer su izvor zdravlja i donose velike prihode

Povratnik iz Švicarske, Aleksandar Grgić, kaže da su se za kozji sir i koze odlučili jer je mlijeko te plemenite životinje prirodni lijek, a koza je uprizorena i u hrvatskom grbu, što proizvodu daje i zemljopisnu prepoznatljivost na izvoznom tržištu. ”Moja obitelj i ja u, zadnjih osam godina – od kada smo se jako prihvatili ovoga iscjeliteljskog posla, nismo bili kod liječnika”, pohvalio se gazda Grgić te napomenuo da traži radnike koji hoće i znaju raditi s domaćim životinjama – nezamjenjivima u ekološkoj poljoprivredi

Piše i snima: Marinko Petković

Ekološki centar zdrave hrane i življenja ”Ambient park”  nalazi se u Budenecu, šumom okruženom mjestašcu kod Sesveta, gdje na ukupno 13 ha živi čak 400 životinja. Tu su koze, domaće i vjetnamske svinje, jeleni lopatari, mufloni, pauni, poni konji, magarci, kraljevski fazani, nojevi, kokoši, guske, pure, patke , a bilo je i ljama te zečeva. Svi ti sisavci i ptice dio su blaga ‘Noine arke’,  na velikom imanju Aleksandra Grgića, povratnika iz Švicarske, koji se odlučio za najteži oblik poljoprivrede. I nije se zbog toga pokajao.

Gazda Grgić napominje da nakon svega i dalje drži da je poljoprivreda ta koja mora biti broj jedan, a turizam – njezina nadogradnja da bi i Lijepa naša, kao i Švicarska, bila uspješna zemlja.  ”Švicarci imaju više nego dvostruko veću zaradu od turizma negoli Hrvatska, kao i jedan Beč, a znamo da oni nemaju more. No, turizam tamo traje veći dio godine”, primjećuje Grgić, koji se odlučio na duži put, a koji nam je širom, iako u gužvi zbog obimnog i zahtjevnog posla, otvorio vrata svog obiteljskog carstva u kojem dominiraju domaće životinje.

Uložio 25 milijuna kuna; u sirani zapošljava 12 ljudi

U Hrvatsku se s troje tada male djece obitelj Grgić, nakon 25 godina, vratila za stalno 2012. godine. Plan za povratak počeo je temeljito graditi, što se i vidi na imanju, još prije 18 godina. A bilo je, kaže, više opcija, uključujući i one prekomorske…

I samog vlasnika imanja, koji je u zelenu oazu spokoja – u skladu s načelima biodinamike – uložio do sada 25 milijuna kuna te ima 12 zaposlenih u obiteljskoj sirani, zatekli smo u gumenim čizmama.

Kaže da je zadnjih pet godina malo ‘stao na loptu’, prije nove investicijske faze od najmanje milijun eura u idućih pet godina – ovaj put iz EU fondova. Toj novčanoj injekciji se s razlogom nada već godinama, jer na imanju ima sve – od proizvodnje nagrađivanog kozjeg sira do zaokruženog ruralnog turizma.

”Vidite i sami što smo sve uspjeli stvorili svojim rukama i sredstvima, koje sada vraćamo u obliku rata kredita. Tu su prije svega koze, koje su kod nas dugo bile simbol siromaštva, dok u Švicarskoj uspješni poslovni ljudi ili odvjetnici, stoje u redu da naslijede farmu koza, ako ona nema drugog nasljednika”, tumači gazda Grgić.

Treba vratiti domaće životinje na imanja

O kozama rado i predano priča. Oduševljen je načinima na koji one blagotvorno utječu na čovjekov život. Nabraja što sve one donose u vremenima kada malo tko ima vremena ”okrenuti se oko sebe”.

”Zato smo se i vratili u naselju u kojem nema ni jedne trgovine, škole, vrtića ili nekog poslovnog subjekta. Nema ničeg osim poljoprivrede. No, nismo se pokajali, iako puno toga u Hrvatskoj nije na mjestu, prije svega nerazumna birokracija koja odlučuje o EU projektima. Primjerice, sada su aktualni natječaji za solarne elektrane na farmama, koji navodno  ‘nose milijune eura’, ali zapravo to nama poljoprivrednicima niti ne treba”, smatra on.

”Čemu sve to na farmama, gdje životinje trebaju imati svoj mir, bez golemih energetskih postrojenja”, pita se Grgić? Drži da bi puno učinkovitije bilo imati nekoliko tisuća kreativnih i produktivnih poljoprivrednih gospodarstva, koji bi zapošljavali ljude, kao što zapošljava i njegova farma.

”Mi imamo tržište i prostor za rast na više polja djelovanja”, objašnjava vlasnik imanja.

To znači da Grgići, naučeni na neka druga poslovna okruženja – gdje se točno zna kako se i što radi, idu dalje i ne odustaju od cilja bez obzira na poteškoće i prepreke. U obiteljski posao se tako nedavno aktivno uključio i sin Gabriel, koji je odrastao uz višegodišnju izgradnju ”Ambient parka”, za kojeg njegov tvorac kaže da ”nema kraja”.

”To je upravo ono što smo dobili preseljem na selo: da obitelj ostane povezana, odnosno da kroz zajednički rad u poljoprivredi, koji zna biti i zahtjevan te neizvjestan, stvorimo nešto novo, ali vrijedno i plemenito. Ta vrijednost se ne može i ne treba mjeriti samo kroz materijalnu korist već nam svima donosi toliko potrebno životno iskustvo, odnosno samoostvarenje”, zbori naš domaćin.

Zajedno smo krenuli u obilazak velikog imanja, koje je dom za 100 koza –  francuskih alpina. Njih 20-ak mirno su ručale u velikom ograđenom prostoru, pored sirane. Malo niže, u velikom dvorištu, iza ugostiteljskog objekta, bile su svinje, u nizu boksova, a pored je bila velika drvena ograda, koja je čuvala u šumi jelene lopatare, ali i druge životinje.

Zbog koza ne idu kod liječnika

Grgić nam je usput ispričao da je pokrenuo kooperaciju sa 12 uzgajivača koza od Čazme, Koprivnice i Križevaca, kako bi obnovio zamrlo domaće kozarstvo.

”Na sreću, sada imamo i dva mlada kozara, a svih ovih godina odškolovao sam i 20-ak sirara. No, u Hrvatskoj već dugo nema većih stada koza, s više od 200 koza. U Švicarskoj, pak, ima tisuću takvih”, objašnjava.

Na upit zašto baš koze, vlasnik imanja kaže da su se za kozji sir i koze odlučili jer je mlijeko te plemenite životinje prirodni lijek, a koza je uprizorena i u hrvatskom grbu, što proizvodu daje i zemljopisnu prepoznatljivost na izvoznom tržištu.

”Mogu kazati i to da moja obitelj i ja zadnjih osam godina – od kada smo se snažno prihvatili ovoga iscjeliteljskog posla, nismo bili kod liječnika. Pa ako laže koza, ne laže rog”, veselo će Grgić, koji je po stuci medicinar. Čuli smo da je to bio zahtjevan posao u Švicarskoj, a da je spas u vidu povratka energije pronašao u domaćim životinjama.

Uz kozje mlijeko – nema karcinoma

Osim toga, čuli smo da toj zahvalnoj životinji, koja je navodno i prva pripitomljena divlja životinja, po ljekovitim kvalitetama treba dati mjesto koje zaslužuje jer joj je kozje mlijeko lako probavljivo, ojačava imunološki sustav, pogodno je za alergičare, a umanjuje rizik od pojave karcinoma.

Nakon posjeta velikim magnolicama, koje žive u obiteljima, obišli smo i farmu od 25 magaraca, koja se nalaze malo dalje od parka u selu. Grgić drži da je magarac, nezasluženo najpodcjenjenija domaća životinja, iako je on dio naše bogate narodne tradicije. Stoga planira povećati stado, kako bi imali više magarećeg mlijeka, koje je vrijedan tržišni proizvod. Za to mu trebaju radnici, koji hoće i znaju raditi s domaćim životinjama, koje su nezamjenjive u ekološkoj poljoprivredi.