NAJKORUMPIRANIJI se rugaju korupciji: britanski premijer, šefica MMF-a; Island izuzetak NAJKORUMPIRANIJI se rugaju korupciji: britanski premijer, šefica MMF-a; Island izuzetak
TweetEmailPrint Jedini koji odudara od prljave, korupcijske priče jest – Island. Nije popustio nalozima svjetskih financijskih i političkih moćnika za nedavne velike krize. Učinio... NAJKORUMPIRANIJI se rugaju korupciji: britanski premijer, šefica MMF-a; Island izuzetak


Jedini koji odudara od prljave, korupcijske priče jest – Island. Nije popustio nalozima svjetskih financijskih i političkih moćnika za nedavne velike krize. Učinio je upravo obratno – dopustio je da propadnu pohlepne, do srži koruptivne banke, a zdravi dio istih – nacionalizirao je, sve pod pritiskom vlastitih građana, a protiv direktiva MMF-a i velikih država

Cameron

Piše: Emil Pakrac

Karamarko pogoduje supruzi, Vrdoljak bivšoj supruzi, Milanović braceku. Darinko Kosor – samome sebi.

Ali, ako vas to tješi (a priznajem, i nije neka utjeha) to nije zaseban problem Hrvatske. Korupcija je sveprisutan svjetski problem, a uistinu i sam smisao kapitalističkog sistema.

Korupcija svake godine proguta 2 posto svjetskog bogatstva i šteti pravednoj raspodjeli gospodarskog rasta, stoji u najnovijem izvješću Međunarodnog monetarnog fonda.

“Korupcija je iznimno složena pojava koja odolijeva vremenu”, navodi se u istom.

Mito isplaćeno svake godine iznosi između 1500 do 2000 milijardi dolara, približno iznosu francuskog BDP-a.

“Gospodarski i socijalni trošak korupcije je puno viši”, dodaju autori, te ističu da korupcija potiče izbjegavanje plaćanja poreza i može voditi do nasilja.

Na gospodarskoj razini korupcija može kočiti državna i privatna ulaganja i potkopava makroekonomsku stabilnost. Korupcija može uništiti potencijal rasta, tvrdi MMF. Zahvaćene su i bogate zemlje i one u razvoju, ali najsiromašniji stanovnici su najteže žrtve. Direktorica MMF-a Christine Lagarde naglašava da su siromašni nerazmjerno izloženi jer više ovise o javnim službama koje korupcija poskupljuje.

MMF drži da strategija borbe protiv korupcije može biti učinkovita ako se uspije uvjeriti glavne sudionike da su se pravila stvarno promijenila.

MMF je nedavno obustavio zajmove Ukrajini, Malaviju i Maliju zbog sumnji na korupciju.

Naravno, to lijepo zvuči… Ali da bi shvatili hipokriziju i MMF-a i samog izvješća moramo naglasiti da se vodi sudski proces zbog korupcije protiv same direktorice MMF-a Christine Lagarde.

Bernard Tapie je tužio francusku državu jer ga je, navodno, banka Credit Lyonnais, u to vrijeme u državnom vlasništvu, oštetila pri prodaji njegovog paketa dionica Adidasa.

U vrijeme kada je Tapieju isplaćen novac Lagarde je obavljala funkciju ministrice financija u vladi predsjednika Nicolasa Sarkozyja, te je posredovala u spomenutom poslu.

Tapie je, za neupućene, francuski Mamić – naravno mnogo kultiviraniji, puno bogatiji i neusporedivo, neusporedivo uspješniji; uspio je Olympique de Marseille dovesti do pokala europskog prvaka (Bokšić je u to vrijeme žario i palio i Europom i Francuskom).

Isti je, također, ’90-ih godina prošlog stoljeća bio umiješan u veliki međunarodni skandal namještanja utakmica, potkupljivanje svjedoka i utaju poreza, zbog čega je u Francuskoj i pravosnažno osuđen na zatvorsku kaznu.

Drugi primjer hipokrizije, koja vrišti do neba, jest britanski premijer Cameron. U razgovoru koji je izišao u javnost, Cameron se izruguje Nigeriji zbog endemske korupcije. I, uistinu, Nigerija jest krajnje korumpirana zemlja, no Cameron je, posljednji, koji bi joj to smio, kada bi bio iole pristojan, predbacivati.

Panama Papers su dokazali kako fond njegova oca, Iana Camerona, nije od osnivanja – u trideset godina, platio ni penny poreza. Premijer Velike Britanije je prvo negirao bilo kakva saznanja o tome, da bi kasnije, pritisnut dokazima, priznao da je znao za poslove pokojnog oca. I – nikome ništa.

Prije ’90. za takav skandal slijedila bi ostavka. Godine Gospodnje 2016. – to je normalna stvar.

S takvim skandalima ili nepovoljnim događajima (poput protesta protiv TTIP) se postupa u 4 modusa: ignorirati, ismijati, zabraniti, uništiti (tako se na trenutne radničke demonstracije u Francuskoj koriste antiteroristički zakoni, kao i posvemašnja cenzura izvještavanja).

Istina, britanski parlamentarci poznati su po korupciji od doba Cromwella, a sjećanja Johnnya Rottena – predvodnika punk pokreta, podsjetit će vas na njihove hrvatske kolege. Rotten se, zajedno s prijateljicom, zatekao na pijanki u zgradi engleskog Parlamenta. “A few pennies a pint – outrageous, brilliant, what a great place to drink!” Pivo je, kao što vidite, koštalo pedesetak lipica, svi uvaženi parlamentarni zastupnici bili su zajedno, bez obzira na stranačke boje-torijevci, laburisti ili liberali, zajedno su pili i nazivali “komade” – ženske, muške ili životinje, već prema seksualnom ukusu pojedinog časnog saborskog zastupnika.

Jedini koji odudara od ove, prljave, korupcijske priče jest – Island.

Kao što nije popustio nalozima svjetskih financijskih i političkih moćnika za nedavne velike ekonomske krize (učinio je upravo obratno – dopustio je da propadnu pohlepne, do srži koruptivne banke, a zdravi dio istih – nacionalizirao je, sve pod pritiskom vlastitih građana, a protiv direktiva MMF-a i velikih država. Znakovita je izjava tadašnjeg islandskog premijera: “Prijete nam da ćemo, ako ne izvršimo njihove naloge, postati – Kuba. Ako izvršimo njihove naloge, postat ćemo – Haiti!”), tako su i u vezi s Panama Papers Islanđani postupali po vlastitom svjetonazoru. Isti su razotkrili kako je islandski premijer Sigmundur Gunnlaugsson 2007. zajedno sa suprugom (podsjeća vas na nešto?) na poznatoj poreznoj oazi, Britanskim Djevičanskim Otocima, osnovao tvrtku, u koju je sklonio puste milijune dolara. Godine 2009. je supruzi prepustio svoje udjele za 1 dolar (ponovo, podsjeća vas na nešto?). Po otkriću, Gunnlaugsson, je tipično bahato političarski, odbio dati ostavku. Ali – Islanđani su izašli na ulice i poslali premijera u – ropotarnicu povijesti.

Da, ali to su Islanđani – dovoljno mali (323.002 stanovnika) da svatko svakog zna, dovoljno pristojni da se ne petljaju jedan drugom u privatan život, dovoljno obrazovani da shvate tržišne mehanizme i razotkriju političke aktere iza njih, dovoljno bogati da mogu uživati u životu (47.461 $ BDP po stanovniku), a istodobno solidarni sa siromašnijima i dovoljno slobodoljubivi – da uvijek prvi priznaju državu koja je netom proglasila nezavisnost (tako su prvi priznali Hrvatsku, BiH, Kosovo i Palestinu), te dovoljno buntovni da stanu korupciji i pokvarenim političarima na put.

Hrvatska je dovoljno mala – za velike poslove.

U vremenima kada sve ima cijenu, a malo što vrijednost, korupcija je glavni pokretač sistema. Najveći profit ne ostvaruje se novim proizvodima ili inovacijama, ne, čak, ni osvajanjem novih tržišta, već raznim poreznim olakšicama. Zbog toga glavnu riječ u korporacijama i imaju – knjigovođe, advokati i matematičari. Korupcija je prisutna, tako reći, od početka čovječanstva, no ona nije bila glavna odrednica pojedinog društvenog razdoblja. Svaki period je imao određene vladajuće normative – koji su bili u direktnom sukobu s korupcijom. Kada bi korupcija prevladala propadao bi i određeni društveni sustav – robovlasnički, feudalni ili socijalistički.

S kapitalizmom to, čini se, nije slučaj. Korupcija je, stječe se dojam, ugrađena u same temelje kapitalizma i kada se čini da isti jede samog sebe, on se u stvari regenerira. Kanibalizam je svojstvo kapitalizma kojeg i simbolički predstavlja starozavjetni bog Moloh – kojemu se prinose ljudske žrtve. Korupcija i malograđansko moraliziranje stoga su glavno obilježje epohe.

I zato ne vjerujte MMF-u kada drži da strategija borbe protiv korupcije može biti učinkovita ako se uspije uvjeriti glavne sudionike da su se pravila stvarno promijenila.

Pravila su jasna – a to je da ne smijete biti tako očiti. Tada vam slijedi kazna – kao u slučaju Malija, Malavija i Ukrajine – ukidanje zajmova zbog sumnji u korupciju.

Igrajte po pravilima sistemske korupcije i slijedi – nagrada: u obliku zajma ili neopravdano velikih nogometnih honorara.

Samo nemojte zaboraviti nagraditi i Christine Lagarde.