”U razgovoru s 10-tak osoba koje smo zatekli na Glavnom kolodvoru doznali smo da su sva tri prostora u koje su odlazili na tuširanje zatvorena zbog pandemije! Gotovo svi ističu da im je to najveći problem. R. kaže da se nije okupao niti oprao odjeću mjesec dana zbog čega ne ulazi u tramvaj, pa u pučku kuhinju odlazi pješice. Dvije su žene pitale su imamo li što za pojesti. Ovo je samo dio tužne stvarnosti i dokaz nebrige nadležnih. Uz pandemiju, dolazi i zima koja će još više pogoršati ionako teško stanje ljudi koji borave na javnim mjestima i u napuštenim objektima. Stoga molimo Zagrepčane i Zagrepčanke za kape, čarape, donji veš, vlažne maramice, konzerve, maske i dezinfekcijska sredstva”, zamolili su zaposlenici i volonteri Hrvatske mreže za beskućnike
Kako uistinu, u vrijeme pandemije i hladnoće, žive brojni zagrebački beskućnici – oni koji svakodnevno borave na ulici i na kolodvorima, opisali su administratori FB stranice
Hrvatske mreže za beskućnike. Zaposlenici i volonteri HMB-a, svakodnevno su, naime, u kontaktu s ljudima u velikoj nevolji pa puno bolje od državne tajnice resornog ministarstva (koja je nedavno za RTL o beskućnicima govorila neistine), znaju što najviše muči osobe koje je velika životna nevolja potjerala na ulice. Ovdje prenosimo njihovu objavu:
”Ovogodišnji Svjetski dan siromaha, obilježio se 15. studenog pod geslom „Pruži svoju ruku siromahu”.
Večeras su volonteri i zaposlenici Hrvatske mreže za beskućnike, spakirali konzerve, voće, maske, dezinfekcijska sredstva, letke i vodiče za zagrebačke beskućnike i posjetili beskućnike koji prebivaju na Glavnom kolodvoru i obližnjim napuštenim objektima. Sa svakim smo se zadržali u kratkom razgovoru te ih nastojali potaknuti da nas posjete u Centru za pomoć i podršku beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva. I ovaj put smo čuli nekoliko tužnih priča i probleme koje imaju za vrijeme pandemije.
Npr. M. je iz Gornje Dubrave. Želi u prihvatilište ali uz putnicu nadležnog centra za socijalnu skrb treba obaviti i testiranje na COVID-19 za što nema novca. Obratio se centru, ali kako navodi uputili su ga da zahtjev za uputnicu za smještaj i jednokratnu naknadu podnese na e-mail. Kako da podnesem zahtjev kad nemam Internet, pita M., i na kraju se rasplakao.
Mladić i djevojka spavaju u vagonima, nemaju gdje prijaviti prebivalište
S. iz Vinkovaca i njegova djevojka R. iz Labina godinu su dana na ulici. Spavaju u vagonima, a prehranjuju se u pučkoj kuhinji sestara Majke Terezije u Jukićevoj. Nemaju osobnu iskaznicu jer nemaju gdje prijaviti prebivalište. I oni su kao i Marko obećali doći u naš Centar u Branimirovu 53, kako bi im pomogli.
Svi prostori gdje su se tuširali – zatvoreni zbog pandemije!