‘Ovi umirovljenici nisu očajni, oni su ljuti i bijesni: masovno pozivaju na akciju, prosvjede i pobunu’

”Kada kažemo da je svaki treći hrvatski umirovljenik u riziku od siromaštva onda je logično veliko nezadovoljstvo populacije koja doslovno preživljava iz mjeseca u mjesec. Pandemija je najviše utjecala na rast smrtnosti umirovljenika. No, uvijek smo upozoravali da umirovljenici nisu umirali samo od bolesti, već i od posljedica te bolesti. A posljedice su smanjena mogućnost pristupa zdravstvenoj skrbi, gdje su liste čekanja bile još duže. Da su pregledi obavljeni na vrijeme, spriječili bi nečiji razvoj teže bolesti i na kraju smrt”, ističe Igor Knežević, glavni tajnik Sindikata umirovljenika Hrvatske

”Najkasnije u rujnu idemo u prosvjede. Umirovljenici se ne boje policije i vodenih topova jer nemaju što izgubiti. Sve su već odavno izgubili” stoji, između ostaloga, u objavi Sindikata umirovljenika Hrvatske na njihovoj Facebook stranici.

O uzrocima eksplozije nezadovoljstva među ‘armijom’ hrvatskih umirovljenika te o razlozima znatno povećane stope smrtnosti umirovljeničke populacije u Hrvatskoj u zadnjih nekoliko godina…, razgovarali smo s Igorom Kneževićem, glavnim tajnikom Sindikata umirovljenika Hrvatske.

U uvodniku najnovijeg broja Glasa umirovljenika gospođa Jasna A. Petrović je napisala da je ”ovih dana glavni osjećaj u javnosti bijes, da telefoni u uredu Sindikata umirovljenika stalno zvone a s druge strane su ogorčeni i razbješnjeni umirovljenici”. Što je izazvalo ljutnju i bijes umirovljenika?

Kada iznesemo podatak da je svaki treći hrvatski umirovljenik u riziku od siromaštva onda je logično i veliko nezadovoljstvo te populacije, koja doslovno preživljava iz mjeseca u mjesec, a često su umirovljenici primorani i skupljati boce po kontejnerima, ili raditi na crno teže fizičke poslove kako bi preživjeli. Vlada je u posljednje dvije godine isplatila pet solidarnih dodataka i dijelom pomogla najsiromašnijim umirovljenicima, no postavila je i cenzuse, a onaj gornji od 4.000 pa kasnije 4.360 kuna i sada 610 eura izostavio je tzv. „srednji sloj“ umirovljenika koji su nas posljednjih dana zatrpali telefonskim pozivima iskazujući svoju ljutnju i bijes. Riječ je o ljudima koji su odlučili progovoriti o raspadu društvenih vrijednosti i morala, obezvrjeđivanju (njihovog) rada, bujanju socijalnih razlika, uništavanju srednje klase. To su neki drugi ljudi koji nisu očajni, već su ljuti. Predlažu rješenja, reforme, daju prijedloge, pozivaju na akciju, na prosvjede i pobunu. Jer realno, u današnje vrijeme niti 610 eura ne jamči preživljavanje.

Mogu li se hrvatski umivoljenici danas odgovarajuće liječiti, s obzirom na sve duže liste čekanja u javnom zdravstvu te na činjenicu da čak i mnogi liječnici upozoravaju da imamo sve intenzivniju ‘amerikanizaciju’ javnog zdravstva, te da će se uskoro liječiti moći samo oni koji imaju novca da plate privatne preglede’?

Nažalost, poznato je da se na neke preglede čeka mjesecima pa čak i preko godinu dana, a mnogim umirovljenicima to može značiti i kasnu dijagnozu neke bolesti i razvoj te bolesti s fatalnim posljedicama. Jednim dijelom mi već živimo tu „amerikanizaciju“ javnog zdravstva, jer oni koji imaju novca idu odmah obavljati privatne zdravstvene preglede. S obzirom da su liste čekanja predugačke, a za to je zaslužna i država, ali i pojedini liječnici i administratori koji naručuju pacijente pa guraju nekog „preko veze“. Primjerice, nedavno je izašla vijest kako je inspekcijskim nadzorom u KBC-u Split otkriveno da je 23-oje liječnika uhvaćeno kako za vrijeme radnog vremena nisu bili na svom radnom mjestu, već su uglavnom u to vrijeme radili u privatnoj praksi. Ravnatelj je za petoricu uputio upozorenje pred otkaz, te za 11 liječnika obično upozorenje. I nije to samo problem splitske bolnice, nego svih hrvatskih. Za vrijeme pandemije koronavirusa to je još bilo izraženije, jer su neki liječnici, što zbog vlastitog straha da se ne zaraze, što zbog lijenosti ili rada u privatnim praksama smanjili dinamiku pregleda i tako zapravo još povećali liste čekanja.

Može li si prosječni hrvatski umirovljenik iz svoje mirovine priuštiti plaćanje pregleda u privatnim poliklinikama (u slučajevima kada ne može i ne smije čekati godinu dana i duže na pregled i pretrage u javnom zdravstvu)?

S obzirom da prosječna mirovina iznosi 412 eura odgovor je vrlo jasan, ne može. Prosječni umirovljenik mora doslovno birati između kupovine hrane i odlaska na privatni pregled taj mjesec, jer je to ogroman udar na njegov budžet. Oni malo sretniji imaju djecu koja rade pa im oni plate pregled, ali uglavnom starije osobe ne žele biti na teret svojoj djeci, pa velika većina njih čeka pregled u državnim bolnicama.

Na stranicama Sindikata umirovljenika Hrvatske, odnosno ‘Glasa umirovljenika’ u više navrata ste u zadnjih godinu-dvije upozoravali na nagli rast stope smrtnosti hrvatskih umirovljenika. Što je uzrokovalo tako zabrinjavajući porast smrtnosti starije populacije u zadnjih nekoliko godina: nedostupna zdravstvena skrb, siromaštvo ili nešto treće?

Dakako da je pandemija koronavirusa najviše utjecala na rast smrtnosti. No, uvijek smo upozoravali da umirovljenici nisu umirali samo od bolesti, već i od posljedica te bolesti. A posljedice su upravo smanjena mogućnost pristupa zdravstvenoj skrbi, gdje su liste čekanja bile još duže, a pregledi koji da su obavljeni na vrijeme bi spriječili nečiji razvoj teže bolesti i na kraju smrt. Treba gledati i na financijski aspekt, jer su brojna istraživanja pokazala kako i najmanji pad BDP-a utječe na višak smrtnosti, ali i nižu očekivanu životnu dob i lošije zdravlje u starosti. A Hrvatska je u pandemijskoj 2020. godini imala pad BDP-a od preko 8 posto. Zbog toga je Sindikat umirovljenika s Maticom odmah po izbijanju pandemije 2020. godine zatražio isplatu solidarnog dodatka na mirovine, a Vlada je udovoljila našem zahtjevu godinu dana kasnije, a ove godine je već peti put isplaćen solidarni dodatak. Matematički, sigurno je tim dodacima nekome spašen život jer si je mogao priuštiti primjerice privatni pregled ili si kupiti (zdrave) namirnice. No, upravo zbog postavljenog gornjeg cenzusa i što su mnogi tim dodatkom izostavljeni, umirovljeničke udruge traže da se ubuduće isplaćuje 13. mirovina, koju bi dobivali svi umirovljenici i koja ne bi ovisila o dobroj volji Vlade, već bi bila zakonska obveza.

Pučka pravobraniteljica je u svom godišnjem izvješću za 2022. upozorila da su najviše pritužbi hrvatski građani tijekom prošle godine imali na usluge u zdravstvu, odnosno na povrede njihovih prava na zdravstvenu zaštitu. Na što se, prama vašim informacijama, najviše pritužuju umirovljenici? Koja ustavom zagarantirana prava hrvatski umirovljenici ne uspjevaju ostvariti, ili ih ne ostvaruju u potpunosti?

Problem hrvatskog zdravstva, kao i svi problemi, trebali bi se rješavati s vrha. Trebalo bi svakako pojačati zdravstvene inspekcije, ali i propisati ozbiljnije kazne te ih početi provoditi, ne samo zbog nesavjesnih pojedinih liječnika kojih nema na njihovom radnom mjestu, već i zbog većine savjesnih liječnika koji preuzimaju poslove svojih kolega i zatrpani su poslom. Jasno, glavna korist bila bi smanjenje liste čekanja, posljedično i smrtnosti pacijenata. No, kad je u pitanju Sindikat umirovljenika Hrvatske, rijetko nas zovu umirovljenici da nam se potuže u vezi usluga u zdravstvu, kao da su se već pomirili da su stvari takve kakve jesu i ne mogu se promijeniti. Većina pritužbi koje dobijemo vezane su uz niske mirovine, jer Ustavom se svima jamči pravo na dostojan život, a preživljavati s 300-400 eura mirovine sigurno nije dostojanstveno. Primjerice u posljednje vrijeme najviše poziva SUH dobiva od umirovljenika koji su otišli u prijevremenu mirovinu te su doživotno penalizirani iako imaju preko 36 godina radnog staža. Logično bi bilo da se ta penalizacija ukine kada navrše potrebnu dob za ostvarivanje starosne mirovine, još više jer prijevremeni umirovljenici u Hrvatskoj imaju prosječno više staža nego starosni umirovljenici. Kako bi poboljšao materijalnu situaciju umirovljenika SUH se uz spomenutu 13. mirovinu zalaže i za uvođenje nove formule usklađivanja mirovina koja bi pratila rast cijena ili plaća u 100-postotnom iznosu, a za one s nižim mirovinama za 110 i 120 posto, kako bi se počeo povećavati udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u Hrvatskoj od samo 36 posto, što svrstava našu zemlju na samo dno Europske unije. Tražimo i povrat preostalog duga umirovljenicima zbog krivo obračunate prve aktualne vrijednosti mirovine (AVM) iz 1999. godine od 10,5 posto. To su glavne financijske mjere koje trenutno tražimo, ali u našem programu rada je preko 50 zahtjeva kojima tražimo veća prava i zaštitu umirovljenika i starijih osoba.

FOTO: Screenshot videosnimke; ilustracija Pixabay, preslika sa stranice suh.hr

Tekst je dio projekta ‘Uništavaju li javno zdravstvo planski u korist privatnih poliklinika i kako će se siromašni liječiti?’, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije