‘Poticati kvalitetno novinarstvo – da, korumpirati medije poreznim novcem da bi zaštitili sustav – ne!’

”U Hrvatskoj postoji sprega političkih, pravosudnih i medijskih struktura, a rezultat je pola milijuna iseljenih u nekoliko godina. Ako vlada građanima uzima novac kroz poreze i taj novac daje HEP-u i HŽ-u, da bi oni isti novac transferirali medijima kako ne bi pisali protiv te vlade, odnosno kako ne bi djelovali profesionalno, već plaćenički, onda je logično da hrvatsko društvo ima golemi problem. Ovo nije prirodno stanje, ovo je protuzakonito. Bivši austrijski kancelar Kurz korumpirao je medije, morao je podnijeti ostavku i sada mu prijeti 10 godina zatvora”, ističe saborska zastupnica i bivša novinarka HRT-a

Jednakom brzinom kojom se zadnjih godina urušava i guši novinarstvo u Hrvatskoj (uslijed drastičnog pada prihoda medija, ali i sve snažnijih pritisaka na novinare…), Republika Hrvatska postaje sve sličnija zemljama koje mnogi s razlogom prozivaju zbog totalitarizma te nedemokratske i autoritarne vlasti: Mađarskoj, Rusiji, Srbiji…

Posve je, stoga, jasno da će – nastavi li se trend propadanja novinarstva u ‘Lijepoj našoj’ – i Hrvatsku progutati totalitarni mrak karakterističan za gore navedene zemlje.

Na problem korumpiranih i pokorenih medija u Hrvatskoj najglasnije zadnjih godina upozorava bivša dugogodišnja novinarka HRT-a, sada saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto, koju smo zamolili za razgovor o ovoj temi.

Kako komentirate stanje u novinarstvu i medijsku scenu u Hrvatskoj? 

U potpunosti suboptimalno. Ovakva vrsta indoktrinacije (Nijemci to zovu Gleichschaltung) nije viđena od komunizma. Potvrda ove teze je razina izlaska na izbore (u Splitu 28 posto). U Hrvatskoj postoji sprega političkih, pravosudnih i medijskih struktura, a rezultat je pola milijuna iseljenih hrvatskih građana u nekoliko godina.

Što će se dogoditi ako se nastave pritisci na novinare i novinarstvo: najavljene su izmjene zakona koje ne slute na dobro: novi zakon o medijima – čiju je radnu verziju struka ocijenila lošom; novi prekršajni zakon s drastično visokim kaznama za objavu lažnih informacija (tko će ocijeniti je li informacija lažna?), kažnjavanje curenja informacija, odnosno odredba prema kojoj bi se prisiljavalo novinare da odaju svoje izvore…?

Nemojte me krivo shvatiti, ali sve što se najavljuje kao zakonska forma, danas se već prakticira. Možda će ovo faktično stanje, kada se bude pretočilo u zakonsko, potaknuti novinare, ali i društvo, da se suprotstave današnjoj nevjerojatnoj manipulaciji medijima.

Kako gušenje nezavisnog i slobodnog novinarstva utječe na demokraciju i slobodu u društvu? Može li biti istinski demokratskog i slobodnog društva bez neovsnog i kvalitetnog novinarstva i bez slobodnih medija?

Naravno da ne može. Mediji su četvrta grana vlasti, i ukoliko ona ne funkcionira, prethodne tri grane vlasti mogu raditi što ih je volja. Upravo je to danas stanje u Hrvatskoj.

Na koji način izbjeći korumpiranje medija u Hrvatskoj?

Vladavinom prava. Bivši austrijski kancelar korumpirao je medije, morao je podnijeti ostavku i sada mu prijeti 10 godina zatvora. Naš narod kaže – prilika čini lopova. Ako vlada građanima uzima novce kroz poreze, i te novce daje HEP-u i HŽ-u, da bi oni te novce transferirali medijima kako mediji ne bi pisali protiv te vlade, odnosno, kako mediji ne bi djelovali profesionalno, već plaćenički (a sve ovo pravosudna tijela pasivno promatraju, iako je sve navedeno kazneno djelo), onda je logično da hrvatsko društvo ima golemi problem. Naglašavam – ovo nije prirodno stanje, ovo je protuzakonito. A naglašavam i da je Hrvatska članica EU, kao i Austrija; upravo zbog toleriranja korupcije, Hrvat zarađuje tri puta manje nego Austrijanac.

Kako bi valjalo, zbog novonastale situacije gubitka prihoda u mnogim medijima uslijed novih tehnologija i razvoja društvenih mreža…, financirati i poticati kvalitetno i neovisno novinarstvo i novinare, a da to ne bude prema kriteriju podobnosti i klijentelizma? Treba li obvezati državu i jedinice lokalne samouprave da financiraju relevantne i kvalitetne novinarske projekte, radije nego dotirati tiskane medije koji im idu ‘niz dlaku’?

Svaka vrsta korištenja poreznih sredstava za medije izuzetno je osjetljiva, jer to je otvoreni prostor za korupciju. Rješenje je transparentnost. Moraju biti jasni kriteriji, i mora postojati odgovornost donositelja odluka da su poštivali sve kriterije. Ako je, primjerice, Jutarnji list bio u posjedu informacija koje su bile štetne za vladu, a nije ih objavio, on mora biti kažnjen. A onaj, tko je donio odluku o subvencioniranju medija koji ne slijedi profesionalnu logiku i interes javnosti, također mora biti sankcioniran. I opet smo kod vladavine prava i funkcioniranja pravnog poretka. Jer, ne samo da proračunske institucije i državne tvrtke bez kriterija financiraju medije, već zakone krše i institucije kao što su HRT i Hina, koje otvoreno provode cenzuru u medijskom prostoru u Hrvatskoj. A, kao što znamo, kršenje zakona je kažnjivo.

Treba li država znatno veće iznose izdvajati za financiranje kroz Fond za pluralizam; Agencije za elektroničke medije, pogotovo jer se odnedavno i komercijalni mediji mogu javljati na natječaje tog Fonda?

Kao prvo, treba sadašnje Vijeće za elektroničke medije raspustiti i istražiti njihovu upletenost u korupciju. Posjedujem niz informacija o protuzakonitom djelovanju predsjednika i ostalih članova. U krajnjoj liniji, i sama Europske komisija kritizirala je ovisno djelovanje tog Vijeća i njezin nedostatak profesionalizma.

Bi li neprofitne medije valjalo (su)financirati Kroz EU fondove, kroz jedinstveni Fond za medije (što predlaže HND)? Bi li trebalo osigurati da kompetentni i ugledni novinari ocjenjuju prijave na posve transparentnom javnom natječaju? Bi li valjalo proširiti i financijski znatno ‘podebljati’ postojeći projekt ‘Poticanje novinarske izvrsnosti’ Agencije za elektroničke medije, koji je zadnjih godina iznjedrio dosta kvalitetnih novinarskih tekstova? 

Nećete me krivo razumjeti ako kažem da je vodstvo HND-a izrazito sporno i ideološki isključivo, a spomenuto Vijeće potpuno nedoraslo i kompromitirano.

Hrvatski se medij neće demokratizirati, ni profesionalizirati ako mijenjamo formu, a sadržaj ostane isti. Hrvatski mediji moraju doživjeti promjene na način da dokazani neprofesionalni i korumpirani budu prokazani, jer samo na taj način će profesionalni standardi početi imati važnost u medijima u Hrvatskoj. Uzmite primjer Mladena Plešea, koji još uvijek djeluje na medijskoj sceni, a bio je osobno piskaralo Ive Sanadera, te ga se spominje i kao suradnika zloglasne UDBE. U Njemačkoj, Češkoj ili Poljskoj on ne bi mogao djelovati u javnom prostoru.

Treba li sufinancirati i komercijalne medije? Na koji način, a da to ne bude poticanje podobnog novinarstva? 

Svakom društvu mora biti interes društvena transparentnost i natjecateljstvo na tržišnim osnovama. Dakle, gledati vijesti na HRT-u, Novoj TV ili RTL-u nema nikakve razlike. Čitati Jutarnji, Večernji ili bilo koji drugi list, svaki čitatelj stječe dojam da je to ista redakcija. I upravo javno financiranje putem, primjerice, medijskih konferencija, ili putem napuhanih i nepotrebnih reklama (primjer HEP) jest ”ušutkalo” hrvatske medije. Dakle, poticanje pluralizma i kvalitetnog novinarstva – da, ali poreznim novcima korumpirati medije kako bi se zaštitio sustav – ne!

Što još bi valjalo učiniti da se spasi slobodno, kvalitetno i neovisno novinarstvo?

Moji prethodni odgovori govore da u Hrvatskoj nemamo kvalitetno i neovisno novinarstvo. Slijedom toga svi društveni akteri moraju biti svjesni da se moramo izboriti za kvalitetno novinarstvo, jer bez neovisnih medija nema ni stabilne demokracije, nema vladavine prava, posljedično, nema društvenog blagostanja.

FOTO: Screesnhot videosnimki