POZADINA NAPADA: Još je BRZEZINSKI odredio razloge zbog kojih SAD i Izrael udaraju na Siriju, NISU KEMIJSKO ORUŽJE POZADINA NAPADA: Još je BRZEZINSKI odredio razloge zbog kojih SAD i Izrael udaraju na Siriju, NISU KEMIJSKO ORUŽJE
Sirijske vladine snage, uz podršku Rusije, polako oslobađaju cijelu zemlju. Turci su presjekli kurdsku samoupravu na sjeveru Sirije, dok Amerikanci kontroliraju sjever zemlje. Tako... POZADINA NAPADA: Još je BRZEZINSKI odredio razloge zbog kojih SAD i Izrael udaraju na Siriju, NISU KEMIJSKO ORUŽJE

Sirijske vladine snage, uz podršku Rusije, polako oslobađaju cijelu zemlju. Turci su presjekli kurdsku samoupravu na sjeveru Sirije, dok Amerikanci kontroliraju sjever zemlje. Tako su na šahovskoj ploči Sirije zastupljene sve zainteresirane sile. Otvara se i pitanje plinovoda – Rusi i Turci imaju jedan plan, dok Katar, koji je najviše financijski potpomagao islamiste i SAD planiraju preko sjevera Sirije provesti drugi plinovod…

Piše: Emil Pakrac

Zbigniew Brzezinski, savjetnik američkog predsjednika Cartera, političar, geostrateg i profesor, izdao je 1997. knjigu “Velika šahovska ploča“. U njoj se podupire američka hegemonija, i navode opasnosti za istu.

Teze iz te knjige i danas su aktualne. Tako se i dalje, iako je nestala SSSR, glavnog protivnika vidi u Rusiji, te u Kini. Radi toga obrambenu liniju ima se postaviti u Europi, Turskoj, Iranu – no, kako je to zbog Islamske revolucije postalo nemoguće, u Iraku, te Afganistanu. Upravo radi tih ciljeva, gotovo odmah poslije drugog svjetskog rata, provedena je operacija “Gladio” – što je potvrdio i sam talijanski ministar vanjskih poslova 1991. godine. Cilj je bio paravojnim sredstvima onemogućiti komunističku ideju i potencijalnu opasnost. Upravo to je, prije nekoliko dana, razotkrio saudijski princ i čelnik Muhamed ibn Salman, izjavivši kako je glavni cilj uspostave vehabitske vladavine bio – sprečavanje komunizma (Južni Jemen je u to doba bio komunistička zemlja, što se lako zaboravlja, ako uopće i zna). Uz to je, relativizirao značenje vehabijstva i najavio uvođenje “mekše varijante islama” koja ženama omogućuje više prava na arapskom poluotoku.

Plan o propasti Sirije stariji od ‘Arapskog proljeća’

Sirija je tako registrirana kao američki neprijatelj (jer, na koncu, Rusija tu drži svoje baze), i stoga je treba uništiti, ili barem promijeniti vlast. Kako je “arapsko proljeće” neslavno propalo i u demokratskom i u ekonomskom smislu – Sirija je postala egzemlar te propasti. Ali plan o propasti Sirije je stariji od “arapskog proljeća”.

SAD koji je koristio islamiste kao borce protiv komunizma, koristi  i islamistički ekstremizam i sektaške podjele kao instrumente ratnog regionalnog prekrajanja kroz rušenje ne samo pojedinih režima, već i cijelih arapskih država. Tu dolazimo do Izraela, koji je uz Saudijsku Arabiju – najveći saveznik SAD-a na Bliskom istoku.

Razbijanje arapskih država dugoročni je Izraelov cilj – čemu svjedoči tkz. “Yinanov plan” iz 1982. U njemu se doslovce kaže: „Sirija će se raspasti u skladu sa svojom etničkom i vjerskom strukturom u nekoliko država, kao danas Libanon, tako da će nastati šijitska alavitska država uz obalu, sunitska država u području Aleppa i druga sunitska država Damaska, a Druzi će također uspostaviti svoju državu…. Takvo stanje biti će jamstvo mira i sigurnosti u regiji za duže razdoblje, a taj cilj je već danas unutar našeg dosega“.

Taj stav je ponovio i izraelski ministar obrane 2016. godine.

Gle tko je vlasnik tvrke koja je pronašla naftu na Golanskoj visoravni!

Tu je značajno pitanje okupirane Golanske visoravni u kojoj su pronađene velike zalihe nafte, pod vodstvom fantomske tvrtke iz New Yerseya – u kojoj su vlasnici Dick Cheney, potpredsjednik SAD-a za predsjednikovanja George Busha, lord Jacob Rotschild i bivši direktor CIA-e James Woolsey.

Istina, iz Izraela se sada čuju i drugi glasovi – koji se boje ojačalog Hezbolaha, koji je 2006. pružio snažan otpor Izraelu u Libanonu, a sada se dodatno osnažio.

U samoj Siriji, u proteklih nekoliko dana dogodilo se nekoliko događaja – vladine snage oslobodile su istočnu Ghoutu, turske snage osvojile su Afrin, a USA je bombardirala sirijske vladine ciljeve.

Sirijske vladine snage, uz snažnu podršku Rusije, polako ali sigurno oslobađaju cijelu zemlju imajući taktiku osvajanja nalik na Francovu u španjolskom građanskom ratu (istina, velik im je problem nedostatak lojalnog ljudstva). Turci su presjekli kurdsku samoupravu na sjeveru Sirije i pri tome uništili maronitsku crkvu s početka petog stoljeća (jednu od najstarijih na svijetu), crkvu Julianos u sklopu koje je i mauzolej svetog Marona, Rusi kontroliraju veći dio zemlje, dok Amerikanci kontroliraju sjever zemlje. Tako su na šahovskoj ploči Sirije zastupljene sve zainteresirane sile. Otvara se i pitanje plinovoda – Rusi i Turci imaju jedan plan, dok Katar, koji je najviše financijski potpomagao islamiste (u istočnoj Ghouti nije im falilo ni ptičjeg mlijeka – imali su najbolje oružje i medicinske pripravke), i SAD planiraju preko sjevera Sirije provesti drugi plinovod.

Utoliko je bombardiranje od strane vojnik snaga SAD-a bilo samo upozorenje (jer navodni plinski napadi su uvijek na tapetu kad vladine snage oslobađaju prostor, no nikada nisu dokazani – ovaj put ih je opovrgnuo čak i britanski Guardian), kako se ne bi krenulo u dalje oslobađanje sjevera od islamističkih snaga s kojima Amerikanci otvoreno šuruju.

Sjećaju li se 11. rujna? Davno je bilo.

 

Komentari