Tata umro, dječak postao glava obitelji, žive od 1300 kuna
Poveznica 2. studenoga 2015. Promise.hr
Ispovijest Babićevih dirnula je srca ljudi iz Požeštine, ali i cijele Hrvatske, BiH, Njemačke i daleke Švedske te je još jednom pokazala koliko je dobrote i milosrđa među našim ljudima
Da je peteročlana obitelj Babić iz Požege na rubu opstanka jer preživljava od svega 1.300 kuna, a tata Zvonko im umire…, pisao je nedavno 034portal te izvijestio da djecu i suprugu brinu troškovi mogućeg skorog sprovoda, da nemaju drva za ogrjev, a dužni su za režije…
”Bojimo se da će umrijeti, a nemamo novca za pokop. Možeš posuditi, ali kako ćeš vratiti? Sakupilo se oko 4.500 kuna dugova, najviše za vodu i struju jer smo lijekove morali nadoplaćivati. Da nam je barem riješiti drva i režije pa da normalno krenemo plaćati rate. Od 1.500 kuna Zvonkove mirovine, 500 kuna ide za dug za neplaćenu stanarinu. Dobijemo svega 298 kuna dječjeg doplatka za Josipa. To je sve”, jadala se Martina Babić, Zvonkova supruga.
”Tata mi je sve u životu. Veliki je dobričina, ali bolest ga je progutala. Moramo se priviknuti na to, ide nam teško, ali valjda ćemo izdržati. Učenik sam drugog razreda, školujem se za stolara. Idem na praksu i hoću raditi, prekjučer sam izrezao skoro dva i pol metra drva motorkom i to su još palete koje su najopasnije za rezati. Danas čistim šupu pa ću opet rezati drva. Cijelo vrijeme radim da prebacim misli s brige. Skupili smo mali kamion drva, trebalo bi nam barem još toliko”, dodao je Zvonkov sin Josip.
Skromno, ali složno su živjeli
Njegova sestra kazala je da su imali sve, dok je Zvonko bio zdrav.
”Nismo oskudijevali s drvima. Živjeli smo skromno, ali složno”, dodala je Ankica Poštić, Zvonkova pokćer. Nakon priče o siromašnoj, ali složnoj obitelji, Babićima su se javili mnogi dobri ljudi iz Požege, ali i iz cijele Hrvatske te iz inozemstva. Svi su htjeli pomoći.
U međuvremenu, Zvonko Babić je umro, a obitelj je, ohrabrena donacijama i pozivima dobrih ljudi, odlučila ne klonuti duhom i krenuti dalje. Najstariji sin, šesnaestogodišnji Josip, preuzeo je odgovornost na sebe.
“Tata je nažalost preminuo. Želim se zahvaliti svima koji su nam pomogli, hvala na svemu. Dosta je ljudi pomoglo. Dobio sam nadu i vjeru da ćemo se izvući”, kaže Josip (16), sin Zvonka Babića koji je svoju bitku s rakom izgubio 21. listopada.
Ispovjest Babićevih dirnula je srca ljudi iz Požeštine, ali i cijele Hrvatske, BiH, Njemačke pa čak i daleke Švedske te je još jednom pokazala koliko je dobrote i milosrđa među našim ljudima.
Nisu vjerovali da će toliki ljudi pomoći
”Moram se zahvaliti svim ljudima koji su donijeli krumpir, sol, šećer…. Spin Valis nam je poslao kamion drva, jedan čovjek je obećao još pet metara. Čovjek koji dolazi iz Švedske obećao je da će pomoći s 2.000 kuna. Stric mi je nešto pripomogao, ljudi se stalno javljaju. Ostatak ćemo platiti kad prikupimo jer pokapanje košta 7.000 kuna. Ne mogu vjerovati, nisam očekivao da će nam ljudi toliko pomoći. Javio se i jedan čovjek iz Njemačke koji nam je obećao pomoći kad dođe za mjesec dana”, kazao je nakon očeve smrti Josip Babić, u kojem se miješaju osjećaji tuge zbog očeve smrti i sreće zbog velike humanosti dobilj ljudi.
”Glupo mi je reći, ali tata se spasio od bolova. Da si najjači na svijetu, ne možeš izdržati te muke. Biti će bolje, imam takav predosjećaj. Jak sam, sa 16 i pol godina sam postao glava obitelji. Tako je i moj tata imao sličnu sudbinu s 15 godina. Trudit ću se da što bolje i ljepše živimo kao normalna obitelj kad vratimo sve dugove. Trajnije rješenje problema bi bilo da se zaposli barem jedan član naše obitelji”, kazao je Josip.
Kako i gdje možete pomoći požeškoj obitelji Babić pročitajte OVDJE.
