VIDEO: Argentinski slavuj oduševljen ISKRENOŠĆU HRVATA: Ostajemo u DOMOVINI MOJE ŽENE!

‘Najveće blago su mi poruke koje putnici ostavljaju kao nagradu za pjesmu u tramvaju. Pišu: ‘Uljepšao si mi dan’, ili ‘Želim ti puno sreće’, ‘Hvala ti’. Znajući koliko su ljudi ovdje iskreni, poruke su mi još dragocjenije. Kako onda ne bih bio dirnut, kako ne bih volio ovaj grad’, pita se Juan Agustin Lopez, koji je oduševio i publiku Supertalenta showa

Kao da ste ga uključili u struju, a iznad prekidača velikim slovima piše: ‘POZITIVNA ENERGIJA’. Tako se ukratko najbolje može opisati zarazna vedrina koju na sugovornika prenosi hrvatski Argentinac – Juan Agustin Lopez, koji već duže od godinu dana svakodnevno svira u zagrebačkim tramvajima, a koji je nedavno oduševio i gledatelje emisije Supertalent show Nove TV, svojim pjevanjem i dojmljivim nastupom.

Zanimljivo je da je Juan, za razliku od mnogih koji su ‘Lijepu našu’ napustili ili je žele napustiti, oduševljen Hrvatskom i uvjeren je da će tu, zajedno sa suprugom i kćerkicom, provesti ostatak života!

Zato se prije dvije godine zajedno sa suprugom i prijavio za stipendiju Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, odnosno za ‘Croaticum‘ – program učenja hrvatskog namijenjen pripadnicima hrvatske dijaspore i članovima njihovih obitelji. Juanova supruga Ana Paula, Hrvatica je, čiji su prabaka i pradjed u prvoj polovici prošlog stoljeća iz okolice Karlovca otputovali u daleku Argentinu.

”Jako nam se dopada ovdje. Zagreb je miran i siguran grad i to je ono što nam se najviše sviđa. U Argentini je svakim danom sve više nasilja.  Naša domovina je, nažalost, postala opasna, pogotovo za žene i djecu. Mi smo iz San Juana, gradića koji se nalazi uz granicu s Čileom, gdje još uvijek nije tako strašno. No, ipak, čuješ svaki dan priče o lopovima. Ekspres otmice najnoviji je oblik nasilja. Otmu vam dijete, ili ženu i poslije traže otkupninu ”, pojašnjava Juan, s kojim smo razgovarali u jednom zagrebačkom restoranu brze hrane. 

Naš sugovornik pojašnjava da nije neimaština glavni razlog tolikog nasilja. Argentinci nisu toliko siromašni, već je, kaže, puno droge i ovisnika na ulicama.

”To je velika šteta, jer Argentina je lijepa, raznolika i velika zemlja. Prepuna dobrih ljudi.  Ali, moraš jako paziti kada izlaziš na ulicu. I inflacija je visoka”, pojašnjava Lopez, koji nas je zamolio da obazrivo pišemo o zemlji smještenoj između Anda i Atlantskog oceana, kako ga netko ne bi krivo shvatio te zato jer su i on i njegova obitelj emotivno vezani za domovinu.

”Moja supruga Ana Paula je Hrvatica, a ja vučem korijene iz Italije. No, preko nje sam dobio status prijatelja Hrvatske, pa sam mogao dobiti stipendiju. To nam omogućuje da učimo hrvatski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Mislim da bez tog tečaja ne bi mogli živjeti ovdje”, vrlo tečnim hrvatskim priča Juan.

Šokira informacijom da do prije godinu i pol ni on, ni supruga nigu znali gotovo riječi hrvatskoga. Teško je pojerovati da je za kratko vrijeme tako dobro naučio nepoznati jezik.

”Nije hrvatski težak. Sličan je španjolskom, sličniji nego engleskom. Naša trogodišnja kćer već se potpuno prilagodila. Priča i hrvatski i španjolski i engleski. Voli svoj vrtić i jako joj se sviđa ovdje. Moja supruga govori hrvatski puno bolje od mene. No, stidljiva je, boji se pogriješiti padež ili neku riječ. Govorim lošije, ali stalno pričam, pa ljudi misle da vladam hrvatskim bolje nego ona”, objašnjava Juan, koji je talent za strane jezike dobio, prema svemu sudeći, zahvaljujući istančanom sluhu.

Jer da ne pjeva dojmljivo, ne bi u tramvaju – za dva sata sviranja – od putnika prikupio vrlo pristojnu sumu. Ne bi prošao ni audiciju Supertalent showa, a kamoli probio se u polufinale. Za ulazak u finale, pjevat će u studenom.

A da Zagrepčani prepoznaju Lopeza na ulici, uvjerili smo i sami. Dvojica dječaka nazvala su ga imenom te srdačno pozdravili, dok smo razgovarali u kutu restorana.

”U tramvaju sviram svaki radni dan, onoliko koliko mi grlo dopusti. Najčešće je to dva sada dnevno. Uđem na prvoj, a izađem na zadnjoj stanici. Uvijek pitam vozača smijem li pjevati. izvadim ukulele, sjednem i rečem putnicima da ću malo svirati te da me upozore ako ih smeta. Uglavnom, nikome ne smetam. No, jučer je ušla gospođa i rekla da nije dobro vrijeme za pjesmu. Kazao sam da ću prestati. Ako želi. Spremio sam ukulele i izašao. Ostali putnici tražili su da pjevam dalje. Izbio je pravi mali rat. No, izašao sam, jer mi je u redu da ljudi kažu ako ih pjesma smeta. Volim tu iskrenost i otvorenost. U početku je i supruzi i meni bilo neobično da su Hrvati tako iskreni. U Argentini je drugačije. Tamo vam nitko neće reći što doista misli. Kazat će: O kako prekrasnu kapu imaš, ili kako ti je lijep taj kaput, a u stvari misle: kako grozna odjeća. Kada smo se navikli na hrvatsku otvorenost, taj običaj nam se jako svidio. Ovdje odmah znaš što tko misli, ne moraš razmišljati što se krije iza nečijih riječi”, tumači argentinski glazbeni virtuoz.

Navodi zatim još jedan primjer razlike u komunikaciji. Kaže da su mnogi ljudi, kada su čuli kako ‘melje’ na hrvatskom, otvoreno rekli njegovoj dragoj:”Vaš suprug puno bolje priča hrvatski od vas”, što je u Argentini nezamislivo.

”U početku nam je takva izravnost bila šokantna, ali sada nam se to jako dopada. Moje  najveće blago su poruke koje putnici ostavljaju u kutiju. Te poruke čuvam. Nosim ih u novčaniku. Znaju napisati: Uljepšao si mi dan, ili ‘Želim ti puno sreće’, ‘Hvala ti’. Znajući koliko su ljudi ovdje iskreni, te poruke su još dragocjenije. To je moje najveće blago”, priča sa smiješkom Lopez, dok iz novčanika vadi papiriće raznih veličina.

Kaže da mu građani nerijetko priđu, ispričaju se što nemaju, te mu zahvale  za pjesmu.

”Umjesto novca, stave čokoladu ili bombone. Dobio sam i napolitanke. Jedna gospođa ostavila je naranču. Kako onda ne biti dirnut? I kako ne bih volio ovaj grad?”, pita se Argentinac, u čijem društvu se i novinar počeo pitati: zašto često primjećujemo loše stvari, a ne vidimo sve ovo o čemu uvjerljivo govori došljak iz Južne Amerike.

A na pitanje što mu najviše smeta u Hrvatskoj, kaže da je to dim cigareta.

”U Argentini je zabranjeno pušenje u svim zatvorenim prostorijama. Ovdje ne možete naći kafić u kojem se ne puši. Hvala Bogu, u tramvaju nema dima”, smješka se glazbenik koji u zadimljenom ne bi mogao biti slavuj kakvoga je zavoljela i hrvatska publika.

Tumači da je po struci tehničar zvuka, odnosno ton majstor. Svira ukulele i gitaru, a može i bas i bubnjeve. Kaže da je nedavno imao i intervju za posao. Radit će za kompaniju koja se bavi softverima. Pomagat će korisnicima španjolskog govornog područja, preko telefona. Kompanija će, kaže, uskoro početi raditi u Južnoj Americi, pa su ga zato odabrali.

Juan Agustin Lopez na kraju nam je opisao i najveću neugodnost koja im se dogodila u Zagrebu, odnosno u policijskoj postaji u Petrinjskoj, čim su, krajem veljače 2016., stigli iz Argentine.

”Htjeli smo prijaviti prebivalište, no tada još nismo znali govoriti hrvatski. Jedino je šogorica razumjela hrvatski, premda ni ona nije govorila tečno. Starija službenica počela se smijati. Vikala je da nismo Hrvati, ako ne govorimo hrvatski. Pitala je: Zašto bih vam pomogla? Bila je vrlo neugodna. Naša kćer rasplakala se i dugo se nije mogla smiriti. Službenica je u tome uživala. Užasno smo se osjećali, pomišljali smo da ćemo se vratiti u Argentinu. Tako nam je prvi dojam bio vrlo ružan, no kasnije smo vidjeli da je to izdvojen slučaj, da su ljudi srdačni, susretljivi i ljubazni. Otkako sviram u tramvajima, samo jedan vozač rekao je da smetam. Putnici me uvijek upozore da dolazi kontrola. Bježi, kažu, evo ih! No, ja platim vožnju, prije nego zasviram”, tumači Zagrepčanin iz Argentine, koji je novi dom za sebe i obitelj pronašao u obližnjem Petruševcu.

Supruga mi je prevoditeljica. Govori španjolski, engleski i hrvatski, a uči još i njemački te japanski jezik. I ona je odlična glazbenica, ima sluha i vrlo lijep glas, ali ne pjeva često. Samo za sebe. Njoj se ovdje sviđa i više nego meni. Posjetili smo više puta njezinu rodbinu pokraj Karlovca. Vrlo srdačno su nas primili. Pekli su meso na roštilju, organizirali pravu gozbu. Jako lijepo nam je družiti se s njima, iako oni i moja supruga nisu bliska rodbina. Zbog svega toga čvrsto smo odlučili da ostajemo živjeti ovdje”, zaključuje Juan Agustin Lopez.

VIDEO snimku Juanovog nastupa koji je oduševio publiku možete pogledati OVDJE i OVDJE