‘Zbog radioaktivnosti, u Slunju UMIRE SVE VIŠE MLADIH ŽENA i rađaju se kljasta djeca’ ‘Zbog radioaktivnosti, u Slunju UMIRE SVE VIŠE MLADIH ŽENA i rađaju se kljasta djeca’
TweetEmailPrint Radioaktivnost se pribraja i s vremenom postaje sve opasnija. Uslijed višegodišnjeg ispaljivanja projektila, sve veća doza radioaktivnosti ide u drveće, biljke, voće i... ‘Zbog radioaktivnosti, u Slunju UMIRE SVE VIŠE MLADIH ŽENA i rađaju se kljasta djeca’


Radioaktivnost se pribraja i s vremenom postaje sve opasnija. Uslijed višegodišnjeg ispaljivanja projektila, sve veća doza radioaktivnosti ide u drveće, biljke, voće i povrće… Razorni projektili prijete uništenjem Plitvičkih jezera i Rastoka, koji su na vrlo poroznom terenu’, upozorava znanstvenik mr. Hazler

plitviceMože li najavljeno pretvaranje poligona pokraj Slunja u najmodernije vojno vježbalište NATO-a u Europi doista uništiti Plitvička jezera i Rastoke te turizam u središnjoj Hrvatskoj?

Koliko štete prirodi i ljudima nanosi radijacija s poligona te jesu li točne informacije da zbog raketa s radioaktivnim uranom sve više ljudi u slunjskom kraju obolijeva od raka, upitali smo mr. Dragana Hazlera, stručnjaka za radioaktivnost, ali i predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjestnosti domovine i dijaspore te rođenog Slunjanina, čije je otvoreno pismo – u kojem je zatražio da se zakonom zabrani slunjski vojni poligon prije nego uništi Plitvička jezera – izazvalo veliku buru u javnosti.

Hazlerov apel za hitnim zatvaranjem vojnog poligona prenijeli smo, da podsjetimo, u tekstu pod naslovom: ‘Mr. Hazler, ekspert za radioaktivnost: Bit će kasno kada vojni poligon UNIŠTI PLITVICE!, a objava tog teksta izazvala je burne polemike i lavinu komentara.

Većina čitatelja pozdravila je zahtjev za zatvaranjem vojnog vježbališta, no neki su predbacili protivnicima poligona što se nisu za vrijeme Jugoslavije usprotivili vojnim vježbama JNA na istom mjestu gdje sada projektile ispaljuju vojnici NATO-a.

O svim tim nedoumicama, povijesti, kao i o razlozima nastanka vojnog poligona kojega su pokraj Slunja izgradili šezdesetih godina prošlog stoljeća, razgovarali smo s Draganom Hazlerom, nekadašnjim dogradonačelnikom Slunja i vijećnikom Karlovačke županije, koji je po struci kemijski i farmaceutski znanstvenik, stoga dobro upućen u probleme s radioaktivnošću.

Slunjani i general Rukavina nisu htjeli poligon, no on je nametnut

”Vojni poligon kod Slunja je građen da bi se ojačale velikosrpske zapadne granice. Hrvatski general Ivan Rukavina bio je protiv tog poligona, kao i Slunjani, no gradnja poligona nam je nametnuta, zbog čega su iseljena mnoga hrvatska sela i pokoje srpsko selo na tom području. Na tom poligonu godinama su vježbali jugoslavenski vojnici, dok su u samom Slunju bili stacionirani oficiri JNA, po nacionalnosti većinom Srbi. JNA je na tom području uspostavila cijeli sustav vojnih i fortifikacijskih sustava, vojni aerodrom ispod Plješivice…, jer je to već tada bilo zamišljeno kao eventualna buduća zapadna granica Velike Srbije. Na tom poligonu postoji puno skrivenih stvari koje treba istražiti – od dokumenata do oružja. Stariji brat mi je o tome pričao, jer je bio u dobrim odnosima s generalom Rukavinom. Iz svega navedenog, jasno je da taj poligon nikada nije smio ni nastati na osjetljivom području pokraj Slunja, Rakovice i Plitvičkih jezera, no još je gore što se tamo danas ispaljuju projektili s osiromašenim radioaktivnim uranom”’, ističe u uvodu mr. sci Dragan Hazler, hrvatski domoljub i utemeljitelj HAZUD-a, koji danas živi i djeluje Švicarskoj.maske

Dodaje potom da je u drugoj polovici devedesetih – kao dogradonačelnik Slunja – jednom prigodom istjerao Amerikance iz grada, nakon što su ispaljivali razorne projektile na poligonu.

”Kasnije sam razgovarao s jednim od njihovih časnika, koji me uvjeravao da je radioaktivnost od projektila s osiromašenim uranom vrlo slaba, odnosno da imaju samo dvije radioaktivne jedinice, iako je gornja granica pet radioaktivnih jedinica. Budući da sam stručnjak za te stvari, rekao sam mu da se radioaktivnost svaki put pribraja, što znači da s vremenom postaje sve opasnija, jer ne iščezava iz prirode, već se uvećava. Uslijed višegodišnjeg ispaljivanja projektila, sve veća doza radioaktivnosti ide u drveće, biljke, voće i povrće… Upravo zato u Slunju umire sve više mladih žena i rađa se sve više kljaste djece. To je posljedica vojnog poligona. Osim toga, na tom se poligonu ispaljuju teški projektili, što opasno ugrožava taj sedrasti, vodom bogati teren”, dodaje Hazler.

Pojašnjava potom da se vojni poligon prostire od rijeke Mrežnice do granice Plitvičkih jezara, u duljini od 30 do 40 kilometara te u širini od 4 do 5 kilometara.

”To je vrlo porozan teren, pun podzemnih voda, izvora i špilja, što znači da se na takvom terenu ne bi smjeli ispaljivati tako snažni i razorni projektili. Rijeka Slunjčica dolazi iz Ličke Jasenice, a teče ispod zemlje sve do sela Slušnice, gdje izbija na površinu. Iz Plaškoga dolazi Mrežnica koja također jednim dijelom ide ispod zemlje. I rijeka Korana dijelom ponire kod Drežnika, pa se kasnije vraća. I Plitvička jezera su na poroznom terenu, punom špilja i bezdana. U špiljama i jamama na tom području partizani su tijekom i nakon Drugog svjetskog rata bacali ubijene Hrvate. U selu Močile je bezdan u kojem je bačeno čak 780 hrvatskih vojnika i civila, a tu je bačeno i tijelo Jure Francetića. U Slunju u Debeloj Glavi također je u jamu bačeno 750 do 800 ustaša, domobrana i civila. Na području županije bilo je čak 48 takvih stratišta. Dobro to znam jer sam bio član Komisije za utvrđivanje žrtava rata i poraća u Karlovačkoj županiji. Točno je da su i ustaše u Drugom svjetskom ratu činili zločine. No činjenica je da je ustaških zločina i žrtava bilo mnogo manje od partizanskih, mada je ‘jugoslavenska’ povijest i propaganda te činjenice kasnije izokrenula”, tumači Hazler te tako priči o vojnom poligonu pokušava dodati i povijesnu dimenziju.

U slunjskom kraju više nema divljih životinja, jastrebova ni svraka

”Nisam se šalio, niti preuveličavao, kada sam rekao da će vojni poligon uništiti Plitvička jezera. Ako se hitno ne zaustavi ispaljivanje razornih projektila te projektila s radioaktivnim uranom te ako se ne spriječi daljnje jačanje i širenje poligona, što su u u SAD-u dogovarali hrvatska predsjednica i general Drago Lovrić, Plitvička jezera i Rastoke bit će uništeni! Zamjeram speleolozima što i oni o tome ne progovore. Od detonacija se doslovce tresu stakla u Slunju. A najbolji dokaz da je stanje već sada alarmantno jest činjenica da u slunjskom kraju, u blizini poligona, više nema divljih životinja, pa lovci u velikom luku zaobilaze ta nekad bogata lovišta. U zapadnom dijelu nekadašnjeg slunjskog kotara – koji se prostire prema Plješivici, nema više ni jastrebova, vrana, svraka i drugih ptica, kao ni veprova, lisica i drugih divljih životinja. Ostali su jedino kosovi i sjenice, jer te ptice nisu tako osjetljive na projektile. A kada u prirodi nema životinja, onda je to vrlo loš znak. Zato i tvrdim da postoji velika opasnost da će detonacija uništiti Plitvička jezera. Dakako da je poligon velika prijetnja i za turizam, koji se sve više razvija u okolici Plitvica i uz slunjske Rastoke”, podvlači Hazler.

Čudi se zatim hrvatskoj predsjednici koja je, kako reče, bez pitanja u SAD-u pregovarala o modernizaciji i daljnem jačanju poligona kod Slunja.

”Zašto Amerikanci ne isprobavaju oružje u Teksasu? Sada će kod Slunja još jače pucati, a i ovo dosad je preopasno. Ne znam zašto je predsjednica to dozvolila. Valja napomenuti da se poligo nalazi u samom središtu Hrvatske, na mjestu gdje je Hrvatska najtanja! Svega 57 kilometara je udaljenost od granice s Bosnom i Hercegovinom do granice Hrvatske sa Slovenijom, upravo na tom području. Kada tome dodamo činjenicu da je na slunjskom području sve manje stanovništva (prije 2. svjetskog rata na tom području bilo je oko 48.000 ljudi, a danas je svega 6000 duša), onda je jasno da to postaje i veliki geostrateški problem. Zato vas molim da se iz sve snage zauzmete da se slunjski vojni poligon zabrani, jer je opasnost vrlo velika”, zaključuje hrvatski znanstvenik i utemeljitelj Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti domovine i dijaspore, mr. Dragan Hazler.

Komentari