Ministrica Divjak mjesecima je KUHALA KAOS; nastavnici su na to upozoravali, potpisivali peticije, no sada je kasno

Na tisuće učitelja i nastavnika krajem prošle školske godine tražilo je odgodu primjene ‘Škole za život’! Tvrdili su da gotovo ništa nije spremno za taj eksperiment, upozoravali na moguće posljedice ako se, unatoč nepripremljenosti škola i prosvjetnih djelatnika, navrat nanos krene u projekt…. No, ni ministrica obrazovanja, ni premijer Plenković, nisu se obazirali na ta upozorenja. Danas zato imamo kaos! Krajnje je, stoga, vrijeme da resorna ministrica (prije svih drugih) preuzme odgovornost za vlastite promašaje – koji su rezultirali razarajućim štrajkom čije posljedice će se osjetiti još godinama

Štrajk učitelja i nastavnika već tjednima je glavna tema u hrvatskim medijima i u javnosti, no svo to vrijeme vrlo malo se ili nimalo govori i piše o onome što je prethodilo štrajku i što je bilo glavni okidač za ovako dugotrajan i neočekivano snažan prosvjed. Nisu plaće, naime, jedini i presudni uzrok bunta prosvjetara: kod velikog broja učitelja i nastavnika već mjesecima se skupljaju silne frustracije zbog nasilnog i navrat nanos uvođenja ‘Škole za život‘. Mnogi su mjesecima tiho gunđali ili glasno negodovali zato jer gotovo ništa nije bilo spremno za svojevrsni eksperiment ministrice Divjak i HNS-a, koji su milom ili silom, prema svemu sudeći, nakanili provesti svoje bez obzira na moguće posljedice, a koji bi sada najradije od svega oprali ruke (iako su i sami ranijim izjavama inicirali i potpaljivali štrajk – sve dok se nije oteo kontroli)!

Nezadovoljstvo onih koji su bili prisiljeni – zbog tuđih propusta, nezrelosti ili sebičnosti –  za iste novce nervirati se i raditi dvostruko više, eksplodiralo je kroz štrajk kakvoga samostalna Hrvatska još nije vidjela.

O tome je za naš portal u više navrata još prije ljetnog raspusta, kao i tijekom ljeta, pisao Željko Stipić, predsjednik Sindikata Preporod.

Upozoravao je Stipić na silne probleme koji se guraju pod tepih, na goleme fustracije učitelja i nastavnika, na činjenicu da prosvjetne radnike sile da nedovoljno pripremljeni krenu provoditi eksperiment zvan ‘Škola za život. No nitko tada o tome nije vodio računa…

Upozoravao je šef sindikata i na mogućnost da silno nezadovoljstvo prosvjetnih radnika preraste u veliki prosvjed i štrajk, no resorna ministrica, kao ni dežurni dušebrižnici iz HNS-a, nisu nimalo marili za ta upozorenja.

Zato danas imamo užasan problem i veliku štetu. Za sve to najodgovornija je ministrica, koja se, pak, ovih dana nevješto pravi da se nje sav taj kaos i šteta – koju je upravo ona ponajviše prouzročila – nimalo ne tiče!

Zbog velikog interesa javnosti za ovu temu, podsjetit ćemo kako je do eskalacije nezadovoljstva učitelja i nastavnika došlo i kako su, unatoč mogućim posljedicama, mnogi javno ustali protiv navrat-nanos ‘reforme’.

Sindikat Preporod je, podsjetimo, nakon završetka školske godine – dakle u vrijeme kada su mnogi učitelji i nastavnici otišli ili su kretali na godišnji odmor – prikupio čak 2980 potpisa učitelja i nastavnika koji su tražili jednogodišnju odgodu frontalne primjene ‘Škole za život’.

Unatoč realnoj mogućnosti da bi zbog te ‘pobune‘ mogli snositi posljedice, na tisuće prosvjetara potpisalo je zahtjev za odgodom zbrda-zdola uvedenog projekta’. Kao glavni razlog traženja odgode naveli su – neopremljenost škola i nedovoljne edukacije učitelja i nastavnika.

Potpisi su prikupljani od 25. lipnja do 5. srpnja u 154 osnovne i srednje škole, izvijestio je predsjednik  sindikata Željko Stipić na konferenciji za tisak održanoj koncem srpnja, kada je ocijenio da je jednogodišnja odgoda ‘Škole za život’ jedino što je ispravno prema djeci i roditeljima.

”Nedvojbena nepripremljenost učitelja i nastavnika za ‘Školu za život’ i njihova nedovoljna edukacija, propusti vezani uz opremanje škola i nabavu opreme, različiti uvjeti rada u našim školama rezultirat će ozbiljnim posljedicama”’, ocijenio je tada Stipić.

Najavio je da će potpise uz zahtjev za jednogodišnju odgodu frontalne primjene ‘Škole za život’ predati premijeru Andreju Plenkoviću od kojega će zatražiti i sastanak.

Ocijenio je da bi broj potpisa uz zahtjev bio veći da se nisu prikupljali u nepovoljno vrijeme te da ‘nije bilo straha među zaposlenima u školama koji su, sklone revanšizmu, prosvjetne vlasti uspjele posijati u zbornicama’.

Na tisuće nastavnika nisu naučili kako provesti Školu za život

‘Mnogi zaposleni u školama, njih najmanje pet tisuća, do danas nisu pristupili platformi ‘Loomen’ koja ih priprema za ‘Školu za život”, rekao je i dodao da se o toj platformi početkom godine govorilo da nije obvezna.

Spomenuo je i nedavnu inicijativu da se krajem kolovoza u osposobljavanje učitelja i nastavnika uključe i savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje, koju je ocijenio dobrodošlom, ali zakašnjelom.

‘Nevjerojatno je kako se sredinom srpnja, doslovce ‘pet do 12′ uključuje ta agencija, institucija koja je do sada bila potpuno isključena i ni na kakav način nije sudjelovala u svemu što se do sada radilo’, izjavio je Stipić.

Pozvao je da se njihov zahtjev za odgodu frontalne primjene ‘Škole za život’ preispita ozbiljno kako se sama ideja kvalitetne preobrazbe školskog sustava ne bi kompromitirala na duže vrijeme.

Unatoč svemu, ni resorna ministrica ni premijer nisu reagirali!

U  tekstu pod naslovom ‘UNATOČ STRAHU OD ODMAZDE, 2980 učitelja i nastavnika potpisalo peticiju za ODGODU Škole za život , kojega smo objavili 29. srpnja, u zaključku smo naveli:

”Premda se radi o problemu koji traži hitno razrješenje –  jer za svega mjesec dana počinje nova školska godina a gotovo ništa, prema riječima mnogih nastavnika i učitelja, nije spremno za novi oblik nastave; premijer i Vlada još se o ovoj temi nisu oglasili. Čini se da se Plenković, koji je relativno lak na obaraču kada su u pitanju ministri iz kvote HDZ-a, ne usudi preispitati rad po mnogočemu problematične ministrice znanosti i obrazovanja, koju su mu nametnuli HNS-ovci.

Posljedice za cijelu jednu generaciju

No, vrlo skoro bit će prekasno za bilo kakvu reakciju. Posljedice neodlučnosti i ne-djelovanja, mogle bi biti razorne za cijelu jednu generaciju”, napisali smo krajem srpnja ove godine – i nažalost – pogodili.

Krajnje je, stoga, vrijeme da resorna ministrica preuzme odgovornost za vlastite promašaje koji su rezultirali razarajućim štrajkom – čije posljedice će se osjetiti još godinama.