‘Radio si sve po svom, bio politički nekorektan, a svi smo te voljeli’
Zagreb 14. studenoga 2023. Damir Kramarić
Ratnih devedesetih Šime se našao na kolodvoru okružen nadobudnim ‘junačinama’, koji su okupljene pitali je li netko od njih Srbin? ”Ja sam Srbin. Ima neki problem?”, istupio je Šime, premda je Hrvat, te dobio (ali i podijelio) batina. ”Mogao je šutjeti i ostati čitav. Ali to je Šime. Nije trpio ničiju bahatost, pa ni tih mladića koji su se, umjesto na bojišnici, ‘junačili’ usred Zagreba, dok je on u to vrijeme kao novinar često odlazio na prvu crtu bojišnice”, ispričao je Vlado Vurušić, Šimićev kolega i prijatelj
U velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog društva, u Perkovčevoj 2 u Zagrebu, danas je održana komemoracija za nedavno preminulog, legendarnog novinara Jutarnjeg lista – Zlatka Šimića (56).
Bio je to bitno drugačiji svečani skup povodom nečije smrti od uobičajenih: bilo je doduše suza, ali i puno smijeha.
Kako i ne bi kada su Šimićevi kolege – Goran Ogurlić, glavni urednik Jutarnjeg lista, te Ivica Buljan i Vlado Vurušić… prepričali brojne anegdote i detalje iz života tog osobujnog i neopisivo duhovitog čovjeka.
Ivica Buljan, dugogodišnji urednik rubrike Magazin, podsjetio je da je Zlatko Šimić od samih početaka Jutarnjeg pa sve donedavno kreirao osebujne razgovore u rubrici ‘Tjedan u deset pitanja’ te da je specifičnost tih intervjua bila u tome što su gotovo svi više pažnje obraćali na Šimina pitanja, a ne na odgovore sugovornika. Toliko je, naime, Šime bio originalan i duhovit.
Nije slušao urednike, već radio po svom
”Trebalo je znati sa Šimom, jer on najčešće nije želio poslušati prijedloge urednika, nego je radio po svom. Sam je birao sugovornike po nekom svom kriteriju i sam je smišljao pitanja. Najčešće bi za sugovornike odabrao one koji u tom trenutku nisu bile omiljeni u javnosti, one koji su bili na udaru. Takvima je davao priliku da iznesu svoju stranu priče”, opisao je dugogodišnja iskustva sa Šimićem, urednik Ivica Buljan.
Naveo je i nekoliko primjera Šimićevih osebujnih pitanja. Recimo, kada je nekadašnjeg HSP-ovca Antu Đapića, usred afere njegova plagiranog magisterija, pitao: “Kako bi se, da imate vremena, zvala tema vašeg novog magisterija?”; ili kada je umirovljenu novinarku HRT-a Branku Šeparović, pitajući je za supruga Zvonimira Šeparovića, doktora znanosti, bivšeg ministra i dekana Pravnog fakulteta…, kratko pitao: “Kako Zvonko?”
Šimićev kolega i prijatelj, Vlado Vurušić, opisao je još neke vrlo zanimljive detalje iz Šimine bogate biografije.
Nasmiješeni mrgud
Podsjetio je i na jedan ne baš ugodan događaj, kada se Šime ranih devedesetih ‘kada nikome nije bilo lako živjeti u Zagrebu, a pogotovo ne Srbima’ našao na Glavnom kolodvoru okružen nadobudnim ‘junačinama’, koji su okupljene pitali je li netko od njih možda Srbin?
”Ja sam Srbin. Ima neki problem?”, istupio je Šime (premda je Hrvat) te dobio (ali i podijelio) batina.
”Mogao je šutjeti i ostati čitav. Ali to je Šime. Nije trpio ničiju bahatost, pa ni tih mladića koji su se, umjesto na bojišnici, ‘junačili’ usred Zagreba, dok je on kao novinar često u to vrijeme izvještavao s prve linije”, ispričao je Vlado Vurušić.
Podsjetio je da Šime nikada nije mario za političku korektnost.
”Bio si uvijek izravan, svoj i jedinstven. Punio si prostor svojim duhom, ulazio si kao da izlaziš na pozornicu za stand-up. Nasmiješeni mrgud, tako su te kolege zvali. Volio si jaku, bećarsku šalu, politički nekorektnu, kako danas kažemo. Mnogi to nisu shvaćali. Ali znamo i da si skrivao svoju emotivnu narav kad si nam pokazivao slike svoje kćeri Luciane. Uvijek si bio svoj, nisi patio na autoritete. Zato, pričajte priče o njemu jer to znači da će i dalje biti dio nas”, naglasio je Vurušić.
Mail adresa bila mu je ”gospodinsimic”
Podsjetio je da je Šimićeva mail adresa bila ”gospodinsimic”, da nikada nikome nije podilazio, da je znao biti naizgled i grub, zbog čega su ga se neki, koji ga nisu dobro poznavali, pomalo i bojali.
”Kada ga je mladi zaštitar na ulazu u Jutarnji list vidio onako mrkog i uzdignute glave, upitao je svog šefa, zaštitar Ivu, ‘je li ovo gospodin Pavić (tadađnji vlasnik EPH)?’
Šimić je mladom zaštitaru kratko kimnuo i produžio do uredničke sobe kako bi Tomi Wrussu, tadašnjem glavnom uredniku , izdavao nove naredbe”, podsjetio je Vlado Vurušić na ono zbog čega smo svi Šimu toliko voljeli.
(I potpisnik ovih redaka deset je godina radio u istoj redakciji i družio se s kolegom Zlatkom Šimićem. Najviše smo se družili krajem devedesetih, u zlatnim godinama tada pokrenutih novina, kada smo svaki drugi ili svaki treći vikend bili dežurni urednici ‘na desku’. Radili smo ponekad i po petnaest sati dnevno, od 9 ujutro do ponoći – kada je u tisak obično odlazilo i posljednje, večernje izdanje novina, no u Šiminom društvu nije bilo teško izdržati tako duge novinarsko-uredničke ‘šihte’, jer smo zasićenost i umor redovito rastjerivali smijehom. – op. a.)
FOTO: Snimio Damir Kramarić
Napustio nas je Šime. Tko će sada paliti svjetla?
