I zbog stranih radnika, najam soba enormno poskupio; beskućnika u Zagrebu sve više

”Svi slobodni prostori pretvoreni su u stambene, kako bi se iznajmili stranim radnicima. Cijene najma u kratko vrijeme su udvostručene, zbog čega mnogi siromašni hrvatski građani više ne mogu iznajmiti sobu, čak ni zajedno s još dva cimera. Zagreb će zbog toga na zimu trebati barem još jedno prenoćište za beskućnike, uz postojeće u Ilici”, upozorava Zvonko Mlinar, izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike (fotografija ispod)

”Stopa rizika od siromaštva za starije nastavila je rasti, pa je u 2023. godini iznosila 34,8 posto, no za starije osobe u jednočlanom kućanstvu, kojih je prema popisu stanovništva za 2021. nešto više od 201.000, stopa rizika od siromaštva iznosila je čak 59,9 posto(!), što predstavlja velik i kontinuiran porast uodnosu na prethodne godine. Alarmantno velik broj starijih živi, dakle, u siromaštvu”, istaknula je pučka pravobraniteljica u svom Izvješću o stanju ljudskih prava za 2023. godinu, ali i u nedavnim javnim istupima.

No, to nije sve.

Tin Pongrac, predsjednik ‘Životne linije‘, udruge koja se bavi prevencijom suicida, upozorio je nedavno na alarmantni porast broja samoubojstava osoba starijih od 65 godina.

‘Samoubojstva su posljedice siromaštva’

”Čak 44 posto svih suicida u Hrvatskoj lani su počinile osobe u dobi od 65 i više godina. Toliko mnogo samoubojstava posljedica su sve raširenijeg siromaštva starijeg stanovništva. Ako ste cijeli život radili, a pod stare dane nemate od čega živjeti, onda to rađa osjećaj nezadovoljstva. Ljudima se šalje poruka da ne vrijede, da su nevažni. Veliki propust hrvatske države je toliki broj siromašnih starijih osoba i umirovljenika”, naglasio je Tin Pongrac u intervjuu za Promise.hr.

O spirali staračkog siromaštva, vrtlogu koji – u sve starijoj Hrvatskoj – zahvaća sve više ljudi, razgovarali smo sa Zvonkom Mlinarom, izvršnim predsjednikom Hrvatske mreže za beskućnike.

”I mi smo u zadnje vrijeme u dnevnom boravku za beskućnike primijetili da dolazi sve više umirovljenika, ili starijih osoba s invaliditetom, dakle onih koji prije dvije-tri godine nisu dolazili. U zadnje vrijeme strašno su porasli troškovi života, dok mirovine nisu u tolikoj mjeri rasle, zbog čega mnogi umirovljenici, a pogotovo samci, nemaju od čega živjeti. Enormno su porasle i najamnine stanova ili sobica, što itekako pogađa mnoge starije osobe, jer nemaju svi stan u vlasništvu. Cijene najma stambenog prostora su se u kratko vrijeme udvostručile, zbog čega si mnogi primatelji minimalne mirovine i  zajamčene minimalne naknade više ne mogu priuštiti ni sobicu, pa čak ni ako stanarinu dijele s još jednom ili dvije osobe”, kaže Zvonko Mlinar.

Iz centra na periferiju, a stanarina se udvostručila?!

Kao primjer navodi iskustvo ‘Hrvatske mreže za beskućnike’, koja je nedavno morala iseliti Dnevni centar za pomoć i podršku beskućnicima iz prostora u Branimirovoj ulici 53, pokraj Glavnog kolodvora, te je na istočnoj periferiji Zagreba za dvostruko viši iznos jedva pronašla odgovarajući novi prostor.

”Preselili smo iz centra na periferiju, a stanarina nam je porasla s 500 na 1000 eura. Sve više stanova, kuća i sobica sada se iznajmljuje stranim radnicima, što je dovelo do nedostatka stambenog prostora, te do enormnog poskupljenja najma. Cijena jednog kreveta sada se kreće od 150 do 200 eura. Zato si korisnici zajamčene minimalne naknade više ne mogu priuštiti ni krevet, odnosno sobicu, negdje na periferiji. Zbog toga je i sve veći pritisak na prihvatilišta i prenoćišta za beskućnike”, tumači izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike.

‘Sve teže je pronaći napušteni objekt’

Dodaje potom da je normalno i očekivano da siromaštvo utječe na mentalno zdravlje, pogotovo samaca.

”I mi smo, u zadnjih godinu – dvije, primijetili pogoršanje mentalnog zdravlja među beskućnicima. Jer osim što im je sve teže iznajmiti sobicu, sve je veća potražnja i za napuštenim objektima. Nekadašnju tvornicu ‘Nada Dimić’ su zatvorili, pa beskućnici tamo više ne mogu pronaći sklonište. Ne mogu se skloniti niti u bivšu zgradu Zagrebačke banke, u blizini Glavnog kolodvora, jer se tamo sada gradi knjižnica. Na tim lokacijama ranije je boravilo nekoliko desetina beskućnika. Nije čudo da je, u takvim uvjetima, toliko mnogo suicida”, primjećuje Mlinar.

Kaže da je tužno i neshvatljivo da toliko mnogo ljudi u Hrvatskoj, nakon čitavog radnog vijeka, ne može preživjeti od svojih mirovina.

”Govorimo da smo socijalna država, a mirovine i socijalne naknade ne osiguravaju ni približno zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Svi slobodni prostori pretvoreni su u stambene, kako bi se iznajmili stranim radnicima, zbog čega mnogi siromašni hrvatski građani više ne mogu iznajmiti ni sobu – zajedno sa još dva cimera. Zagreb će, zbog toga, na zimu trebati barem još jedno prenoćište, uz postojeće u Ilici. Zimi će svakodnevno do stotinu osoba tražiti smještaj u prenoćištu, jer u Zagreb dolaze siromašni i iz drugih županija, iz gradova u kojima nema usluga za beskućnike iako bi prema Zakonu o socijalnoj skrbi svi veliki gradovi i sjedišta županija morali osigurati financiranje  prihvatilišta ili prenoćišta za beskućnike”, objašnjava čovjek koji već desetljećima pomaže zagrebačkim beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva.

Novi prostor u Šćitarjevskoj već je pun

”I naš novi prostor dnevnog boravka za beskućnike u kući u Šćitarjevskoj 11 u Donjim Sveticama, kamo smo preselili prije nepunih mjesec dana, već je pun potrebitih ljudi. Naši su korisnici brzo između sebe podijelili informaciju o novoj adresi, pa nam već dolaze mnogi. Taj prostor dijelimo s udrugom ‘Pet plus’, koja također pomaže beskućnicima. Zajednički lakše plaćamo stanarinu. Oni daju 1000, a mi još 1000 eura za najam te kuće. Udruga Pet plus ima poludnevni boravak za beskućnike, a mi dnevni. Zajedno ljudima u potrebi omogućujemo tuširanje, pranje odjeće, donacijski doručak i tople napitke, odjeću i obuću, korištenje računala itd. Osigurana je i svakodnevna stručna pomoć psihologa i socijalne radnice u rješavanju osobnih poteškoća i problema korisnika”, objašnjava Zvonko Mlinar.

Kaže zatim da je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike zbog enormnih poskupljenja najma prostora i drugih troškova svim provoditeljima trogodišnjih programa za beskućnike za 30 posto povećalo iznos potpore.

”Hvala im na tome. Da nije bilo toga, morali bi zatvoriti dnevni boravak za beskućnike”, napominje izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike.

Mnogi bez struje, vode i grijanja

Na pitanje što bi valjalo učiniti da se zaustavi spirala siromaštva starijih, odgovara da bi, kao prvo, trebalo podići iznose zajamčene minimalne naknade, invalidnina i mirovina. Treba, kaže, razviti preventivne programe za beskućnike i za osobe u riziku od beskućništva, uvesti subvencije za troškove stanovanja, razvijati model ‘Housing first/stanovanje’, osigurati sustavno financiranje usluga prihvatilišta, prenoćišta, dnevnih boravaka i drugih usluga za beskućnike, povećati smještajne kapacitete prihvatilišta/prenoćišta posebno u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Puli te u županijama koje nemaju smještaj isti osigurati.

Krajnje je vrijeme, naglašava, da Hrvatska donese Nacionalni plan za prevenciju i borbu protiv beskućništva i Nacionalni plan socijalnog stanovanja.

”Dio potrebitih hrvatskih građana dobili su na korištenje takozvane socijalne stanove, no mnogima je uslijed siromaštva isključena struja i voda, a da ne pričamo o grijanju. Nama su prošle zime u dnevni boravak masovno dolazili umirovljenici s niskim mirovinama. Dolazili su se ugrijati. Zbog velike navale, bili smo ponekad prisiljeni zamoliti neke da izađu ranije, kako bi drugi mogli ući i ugrijati se. I onda postoje predrasude da su beskućnici pijanci… One koji tako govore htio bih upitati kako bi se oni osjećali da su četrdeset godina radili, a da nemaju od čega živjeti? Bi li se i oni napili prvom prigodom? Tko bi, na njihovom mjestu, izdržao ono što beskućnici i krajnje siromašni svakodnevno doživljavaju? Pohvalno je da je država podignula plaće u javnim službama, no previše su i dalje kod nas zanemareni oni najsiromašniji. Uz ovakav rast cijena nekretnina i najma stanova, ni mladi u Hrvatskoj nemaju perspektivu, što nikako nije dobro”, upozorava Zvonko Mlinar, izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike.

Mrvalj: Ljudi prodaju stan da bi se liječili!

Probleme i nepravdu na koje upozorava Mlinar, itekako dobro razumije i Mile Mrvalj, predsjednik humanitarne udruge Fajter i bivši dugogodišnji beskućnik.

”Ne čudi me podatak o velikom porastu broja suicida starijih osoba, jer sam u stalnom kontaktu s bolesnima, starijima i siromašnima, pa znam kako oni žive. To su mahom osobe s ‘milijun dijagnoza’ koje su zbog siromaštva osuđene na dugo čekanje liječničkih pretraga i pregleda. A kada je zdravlje u pitanju, ljudi su spremni na sve. Mnogi prodaju jedinu nekretninu da bi mogli kod privatnika napraviti potrebne pretrage. Upoznao sam gospođu kojoj su prije šest mjeseci otkrili tumor na mozgu. Njezin tumor i dalje raste, no ona još nije završila pretrage, a liječenje nije ni započela! Prisiljena je prodati svoj mali stan, kako bi platila pretrage. Mirovina joj iznosi svega 250 eura i nije joj dovoljna ni za hranu i režije, a kamoli za skupe preglede kod privatnika”, upozorava Mrvalj pa dodaje da je lako razumjeti zbog čega ljudima u takvim okolnostima teško stradava mentalno zdravlje.

”Nije im problem samo liječenje, već su tu i porast životnih trošova, hrane, režija… Pod takvim teretom, mnogi pucaju po šavovima. Treba znati da su to mahom ljudi koji su godinama radili, imali obitelj i normalan život, a sada su prepušteni sami sebi. Nije čudo da mnogi, u takvim uvjetima, dignu ruku na sebe”, ističe predsjednik humanitarne udruge Fajter.

‘Lešinari koriste jad i muku starijih’

Tumači zatim da u Hrvatskoj postoje ‘lešinari’ koji koriste dementnost starijih, bolesnih i usamljenih te preko ugovora o dosmrtnom uzdržavanju dolaze do njihovih nekretnina, a njih najčešće izbacuju na ulicu.

”Vidim da je stanje sve gore i ne znam kamo to vodi. Nekoliko ljudi mi se požalilo da su izbačeni iz stana jer se stanodavac preorijentirao na strane radnike. Njih smješta u sobe s krevetima na kat, pa u stan od 50 kvadrata ugura čak deset radnika, jer tako može više zaraditi. Pročitao sam da čak 104.000 hrvatskih umirovljenika imaju mirovinu nižu od 270 eura! To je prestrašno. U isto vrijeme, preko 50 posto hrvatskih građana danas je starije od 50 godina, što znači da bi mirovine uskoro mogle biti još niže, jer je većina stanovništva Hrvatske pred mirovinom, ili u mirovini”, primjećuje Mrvalj.

Smatra da bi se sve to moglo brzo promijeniti kada bi se u Hrvatskoj ukinulo uhljebljivanje podobnih, te kada bi pravosuđe suzbijalo kriminal i korupciju.

”Problem je što se stanje svijesti toliko promijenilo da sada za nekoga tko ukrade 100 milijuna eura ne kažu da je lopov, već govore: ‘čovjek se snašao’. Onaj tko je ukrao milijune ne ide u zatvor, ali beskućnik – narkoman, kojemu su u džepu pronašli tablu tableta dobije godinu i pol dana zatvora. Podjednako strogo se kažnjava i skitnja, što je skandalozno. Kada sirotinja dođe iz periferija u Zagreb, pa prespava u parku, policija ih pokupi te ih sud kasnije osudi zbog skitnje, jer nemaju osobnu s prebivalištem u Zagrebu. Tim ljudima se krše osnovna ljudska i ustavna prava! Oni ovamo ne dolaze iz hira, već zato što nemaju drugog izbora. A u parku spavaju jer si ne mogu priuštiti nikakav bolji smještaj. Na jesen ću zbog diskriminacije siromašnih koje kažnjavaju zbog skitnje, pred Saborom i Vladom organizirati seriju prosvjeda”, naglašava bivši beskućnik i poznati humanitarni aktivist.

Bez milosti za sirotinju

Prisjetio se potom dijametralno suprotnog odnosa države prema bogatim i moćnima pojedincima s daleko težim grijesima – Tomislava Horvatinčića i Marija Banožića.

”Prvi je nakon duge i sramotne pravosudne farse napokon osuđen na zatvorsku kaznu, ali je i dalje uglavnom na slobodi, a drugi je sa slobode pokrenuo sramotnu medijsku kampanju u kojoj tvrdi da je za tešku prometnu nesreću, koju je on izazvao, kriv čovjek koji je poginuo?! Opet je pokazao da nema ni obraza, ni dostojanstva, ni ljudskosti. No, njemu se sve dopušta, dok za sirotinju – prisiljenu spavati na ulici – država ne pokazuje ni najmanje milosti”, primjećuje Mile Mrvalj, koji zbog svega navedenog priprema seriju prosvjeda na Markovom trgu.

Tekst je dio projekta ‘Osvijetlimo nevidljive’, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije

FOTO: Screenshot videosnimki, arhiva Promise.hr

‘Nasilje eskalira jer su poteškoće mentalnog zdravlja postale opći problem Hrvatske’

‘Ne smijemo zvati novinare, prozori nisu oprani ni zidovi oličeni već 15 godina, kaos je u sustavu’