Dom plaća više od 800 eura, a gladuje, tijelo joj u masnicama, no liječnica za nju nema vremena! Dom plaća više od 800 eura, a gladuje, tijelo joj u masnicama, no liječnica za nju nema vremena!
TweetEmail1Print Riječ je o ženi koja je čitav život marljivo radila i zaslužila mirovinu (baš kao i njezin suprug), no koja je svoju lijepo... Dom plaća više od 800 eura, a gladuje, tijelo joj u masnicama, no liječnica za nju nema vremena!


Riječ je o ženi koja je čitav život marljivo radila i zaslužila mirovinu (baš kao i njezin suprug), no koja je svoju lijepo uređenu kuću s okućnicom morala prodati da bi pokrila trošak smještaja, premda i cijeli iznos mirovine daje za dom! Iz kojeg bi najradije pobjegla i u kojem liječnica nema vremena za bolesne, često usamljene i nerijetko gladne starije žene… Toliko o socijalnoj skrbi i javnom zdravstvu svega tridesetak godina od stvaranja neovisne Republike Hrvatske

Grč u želucu i tuga. Tako sam se osjećao nakon današnjeg posjeta starijoj gospođi (podaci poznati uredništvu), smještenoj u privatni dom za umirovljenike u istočnom dijelu Zagreba. Ona i njeni rođaci (suprug joj je preminuo, a djece nisu imali) smještaj u tom neprikladnom i tijesnom ‘domu’ plaćaju više od 6000 kuna mjesečno, odnosno više od 800 eura, no unatoč papreno skupoj cijeni, žena tvrdi da je gladna. I ne samo da tvrdi, već se to na njoj i vidi: osjetno je oslabila, premda apetita ima.

Kaže da to što njima daju, ne bi dala ni pajcekima. Žalosno je, veli, da se većina hrane baca, jer ju korisnici tako bezličnu ne mogu jesti, iako ju skupo plaćaju (često je obrok samo suha riža ili suho tijesto).

Sa štakom u ruci čekala me duže od deset minuta. S onu stranu zaključanih vrata. Znala je da nosim vrećice domaće hrane.

Uvela me u ‘svoju sobu’, koju dijeli s jednom nepokretnom i dvije teško pokretne gospođe. Požalila se, po tko zna koji put, da joj tablete protiv zgrušavanja krvi stvaraju probleme: i ruke i noge su joj pune modrica, na mnogim površinama potpuno crne, a koža na tim mjestima ju stalno svrbi i boli.

Ponovio sam joj ono što sam rekao i zadnji put kada sam ju posjetio: da traži od medicinske sestre, odnosno liječnice, da joj smanje dozu tableta protiv zgrušavanja od kojih joj nastaju modrice. Te vrlo skupe tablete ionako plaća iz vlastitog džepa (baš kao i toalet papir i pribor za higijenu)?!

”Rekla sam to više puta glavnoj sestri, no ona je kazala da se trebam konzultirati s doktoricom. Liječnica je jutros došla u vizitu, pogledala nepokretnu gospođu i kazala da žuri. Nama ostalima je mahnula i rekla da se vidimo drugi put. Ni mene, ni gospođe nije ni pogledala. Tako joj opet nisam uspjela reći za problem koji me dugo muči”, kazala mi je te duboko uzdahnula. I skinula čarapu da pokaže potpuno crno stopalo.

Savjetovao sam joj da drugi puta vrišti te da ne dozvoli liječnici da pobjegne…

”Vi ste pristojni i čekate red, no to vam danas, na žalost, ne prolazi”, rekao sam starijim gospođama. Ona i njezine supatnice kimale su glavom i slijegale ramenima.

Na odlasku, gospođa koja je sjedila na hodniku dobacila je: ‘Danas opet tijesto za ručak!’

Moja poznanica je tek nijemo kimnula glavom.

”Vi danas imate bučnice. Jedite dok su tople”, šapnuo sam joj pri odlasku.

Oči su joj se napunile suzama…

Valja napomenuti da se radi o ženi koja je čitav život marljivo radila i zaslužila mirovinu (baš kao i njezin suprug), no koja je svoju lijepo uređenu kuću s okućnicom, smještenu na odličnom položaju u jednom zagorskom mjestu, morala prodati, da bi pokrila trošak smještaja, premda i cijeli iznos mirovine daje za dom! Iz kojeg bi najradije pobjegla i u kojem liječnica nema vremena za bolesne, često usamljene i nerijetko gladne starije žene (da ne bi dodatno pogoršali položaj spomenute gospođe – koja nije uspjela dobiti mjesto u nekom kvalitetnijem državnom domu, ne navodimo sve podatke…, no želimo ipak upozoriti na vrlo loše uvjete u kojima mnogi stariji ljudi žive – jer drugog izbora često nemaju -op. a.).

Toliko o socijalnoj skrbi i javnom zdravstvu svega tridesetak godina od stvaranja neovisne Republike Hrvatske

FOTO: Ilustracija Pixabay

Tekst je dio projekta ‘Uništavaju li javno zdravstvo planski u korist privatnih poliklinika i kako će se siromašni liječiti?’, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije

Hrvati umiru sve masovnije! Izvješće Pučke pravobraniteljice otkriva zašto je tako