Nerijetko OVRŠE KRIVU OSOBU, traže više nego im pripada, no ako na vrijeme reagirate, OSTAJU i BEZ cijele TRAŽBINE! Nerijetko OVRŠE KRIVU OSOBU, traže više nego im pripada, no ako na vrijeme reagirate, OSTAJU i BEZ cijele TRAŽBINE!
Važno je ne prepustiti se stihiji ovršnog postupka! Čest je slučaj da je ovršenik uvjeren da se nalazi u bezizlaznoj situaciji, a da na... Nerijetko OVRŠE KRIVU OSOBU, traže više nego im pripada, no ako na vrijeme reagirate, OSTAJU i BEZ cijele TRAŽBINE!

Važno je ne prepustiti se stihiji ovršnog postupka! Čest je slučaj da je ovršenik uvjeren da se nalazi u bezizlaznoj situaciji, a da na kraju sve bude stavljeno u prihvatljive okvire kroz prigovore i utvrđenje činjenica koje idu u prilog ovršeniku, a da vjerovnik ostane zakinut za ono što je mislio provući kroz ovrhu – računajući na nezainteresiranost ovršenika, ističe odvjetnik  Milko Križanović

I najnovije oštro pismo hrvatske predsjednice u kojem je premijeru Plenkoviću očitala lekciju zbog nerješavanja problema blokada i ovrha te zbog odugovlačenja s izmjenom genocidnog Ovršnog zakona, kao i zgražanje Udruge Blokirani zbog najavljenih Bošnjakovićevih ‘mjera pomoći’, još jednom su potvrdili da su lobiji koji su se obogatili na muci ovršenika jači od stotina tisuća blokiranih građana i sve glasnijeg negodovanja cjelokupne hrvatske javnosti zbog sve bržeg izumiranja Hrvatske uslijed masovnih ovrha i blokada.

Jasno je sada kao dan da ministar pravosuđa kani dopustiti  privilegiranima da i dalje ‘gule’ sirotinju kroz postojeći zakon. On i dalje, čini se, kupuje vrijeme te pokušava obmanuti javnost najavama pomoći blokiranima, no svima je jasno da uvođenje prisilnog stečaja i prisilne ovrhe nekretnina dužnika, nisu mjere koje će pomoći blokiranima – koji traže hitnu izmjenu Ovršnog zakona, već vjerovnicima, FINA-i, povlaštenim bilježnicima i odvjetnicima – koji bi da postojeći zakon ostane što duže na snazi!

A koliko je važno donošenje pravednijeg zakona, najbolje se vidi u slučajevima s austrijskim RBA zadrugama. Nakon višegodišnjih muka i nepravdi te brojnih deložacija, sudovi odnedavno presuđuju uglavnom u korist oštećenika nelegalnih zadruga.

Veliku zaslugu za to imaju nezavisni saborski zastupnik Marin Skibola, po kojem je novi zakon neformalno i dobio ime, aktivisti udruge Ovršeni – Neno Koljaja, Ivica Marković i još nekolicina…, čije je višegodišnje zalaganja oko donošenja tog zakona i urodilo plodom, te zagrebački odvjetnik Milko Križanović, koji se specijalizirao za probleme oštećenika RBA zadruga, ali i za ostale ovrhe, te koji zajedno s navedenim aktivistima, neumorno na javnim tribinama objašnjava građanima na što moraju paziti i što trebaju činiti da zaustave ovrhe, ili da sudski dobiju ranije izgubljene sporove.

Budući da novi i pravedniji Ovršni zakon neće, sudeći prema postupcima ministra Bošnjakovića, tako skoro biti donešen, upitali smo odvjetnika Križanovića kako pravno pomoći blokiranima i onima kojima prijete ovrhe – do donošenja zakona koji nikako da ugleda svjetlo dana.

Na što valja upozoriti ljude kojima prijeti ovrha te onima čiji su računi već blokirani?

Na ovo pitanje se ne može dati jednostavan i kratak odgovor. Naime, Ovršni zakon, mogli bi reći, razlikuje dvije vrste isprava temeljem kojih se može pokrenuti ovršni postupak: ovršne i vjerodostojne isprave.

Ovršna isprava je primjerice ovršna sudska odluka ili ovršna sudska nagodba dok je vjerodostojna isprava primjerice račun ili mjenica. Ovisno o kojoj vrsti isprava se radi, Ovršni zakon predviđa različito postupanje i nadležnost za odlučivanje pa time i različite mogućnosti ovršenika. Preciznije rečeno, postupak temeljem vjerodostojne isprave se pokreće pred javnim bilježnikom, a ovršenik ima mogućnost podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi u roku od 8 dana od dana dostave rješenja.

Prigovor protiv rješenja o ovrsi mora biti obrazložen tako da u svakom slučaju predlažem i savjetujem da ovršenik zatraži stručni pravni savjet, angažira odvjetnika koji će savjesno i stručno pregledati što to ovrhovoditelj potražuje i da li u samim navodima ovrhovoditelja je nešto protupravno ili u zastari.

Koja je razlika između ovrha preko FINA-e i sudskih ovrha?

Ako ovrhovoditelj posjeduje ovršnu ispravu, isti može podnijeti zahtjev za prisilnu naplatu FINI ili može pokrenuti sudsku ovrhu. U ovom slučaju, FINA je dužna obavijestiti ovršenika temeljem čega je blokiran, a isti ima mogućnost podnošenja žalbe ali ima i druge mogućnosti koje predviđa Ovršni zakon i takve pravne alate svaki ovršenik treba ili bi trebao koristiti radi zaštite svojih prava na aktivno sudjelovanje i obranu od prisilne naplate. Jednako  tako, ovršenik ima cijeli spektar mogućnosti  podnošenja žalbe protiv sudskog rješenja o ovrsi kao i mogućnost traženja odgode ovrhe. To su prava koja se trebaju koristiti radi zaštite prava ovršenika na zakonit i pravedan ovršni postupak.

Stječe se dojam da su ovrhovoditelji po postojećem zakonu privilegirani, da ovršenici često gube jer nisu u ravnopravnom položaju? Kako to izmijeniti?

Budući je ovršni postupak složen i strogo formalan bitno je poznavati zakon i svoja prava i primijeniti ga pravodobno navodeći ono što tijela koja provode ovrhu moraju poštivati. Stoga sam kao odvjetnik često u prilici vidjeti svakodobne propuste ovršenika koji su propustili istaknuti bitne prigovore i da slobodno kažem „prepustili se stihiji ovršnog postupka“ a čime su doprinijeli da ovrhovoditelj ostvari i ono što ne bi ostvario pravodobnim isticanjem u tijeku ovršnog postupka. Svjestan sam da angažiranje odvjetnike ljudi povezuju s troškovima, međutim pravodobna i pravno ispravna reakcija je izuzetno bitna i može spriječiti znatno teže posljedice koje su za ovršenika daleko veće od troškova angažmana stručne pravne pomoći.

Na što upozoriti građane čija potraživanja su otkupile agencije poput EOS Matrix-a, B2 Kapitala i drugi,  a na što one koje ovršuju zbog (navodnog) duga od prije tri, četiri pet i više godina? Ima li zastare i kako se braniti?

Sva ta trgovačka društva registrirana su za naplatu potraživanja, što znači da temeljem naloga klijenta, odnosno kreditne institucije ranijeg vjerovnika ili provedenim cesijama otkupom tražbina provode naplatu nad blokiranim ovršenicima.

Pitanje zastare ovisi o tome je li postupak u tijeku ili je tek započet pa ovisno o tome ima li ovršenik mogućnost ulaganja prigovora zastare, o tome svakako treba voditi računa i pratiti tijek postupka.  Primjerice, ako je rješenje o ovrsi pravomoćno i ovršno što znači da ovršenik više nema mogućnosti ulaganja redovnih pravnih lijekova, te ako je postupak u tijeku, ne može nastupiti zastara.

Više puta su u medijima objavljeni slučajevi u kojima su godinama čak i desetljećima ovršni predmeti “stajali”na sudu, međutim s obzirom da su bili pokrenuti u roku, za iste nije mogla nastupiti zastara.

Također, pitanje zastare ovisi i o kojoj vrsti obveze se radi, odnosno o zastarnim rokovima koji su za istu propisani zakonom, te je li ovršenik pravna ili fizička osoba. Pitanje zastare je jedno od bitnijih problema i rokovi računjanja zastarnih rokova ne bi smjela biti prepuštana osobama koje nagađaju. Naime i ovdje je bitna stručna pravna pomoć koja će okolnosna činjenična utvrđenja datuma pravomoćnosti i ovršnosti znati podvesti pod zakonsku normu koja uređuje pitanje zastare i u tom pravcu obavijestiti tijelo koje provodi prisilnu naplatu.

Sve više Hrvata pada u dužničko ropsto. To više nije tek metafora, već hrvatska stvarnost. Zašto nam se takvo ropstvo sve češće događa?

Zbog nepoznavanja računanja zastarnih rokova dolazi se vrlo često u situaciju „dužničkog ropstva“, a što je nedopustivo. Ovršenici moraju biti zakonito zaštićeni od zastarjelih tražbina. Zastara, kao pravni institut, predstavlja gubitak zahtjeva na zaštitu vjerovnikova prava zbog njegova pasivnog držanja kroz zakonom određeno vrijeme.

Istovremeno, zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Dakle,  nastupanjem zastare ne prestaje pravo vjerovnika, već samo zahtjev za prisilno  ostvarivanje toga prava.

To ima za posljedicu da vjerovnik ne može svoje zastarjelo pravo ostvariti tužbom ili prijedlogom za ovrhu, odnosno putem suda ili FINE protiv volje dužnika, odnosno ovršenika.  Ovdje smatram bitnim vašim čitateljima naglasiti da sudovi ne paze na zastaru po službenoj dužnosti, već se dužnici  na nju mora pozvati, vrlo često i obrazložiti  isticanjem  prigovor zastare. Pitanje zakonitosti i načina provođenja cesija, treba posvetiti pozornost, a kako bi se izbjegle nezakonitosti u postupcima kada se tražbine ustupaju ili prodaju.  Takvim slučajevima  stalno svjedočim.  U tom pravcu ima bitnih prigovora temeljem kojih se ovršni postupci stavljaju izvan pravne snage.

Kako dužnik, ili navodni dužnik, može znati je li zastara nastupila, ili nije?

Tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom (npr. potvrđeni ugovor o kreditu koji sadrži klauzulu exequendi), zastarijevaju za 10 godina.

Odgovor na pitanje je li zastara nastupila ili nije uistinu ovisi, od okolnosti svakog konkretnog slučaja, pa tako nema generalnog odgovora – svaki ovršni postupak priča je za sebe. To su okolnosti koje utječu na zastoj zastare i na prekid zastare, a to je sve što se u ovršnom postupku mora utvrđivati kako bi se izbjeglo da ovršenik bude u položaju bez zaštite, pa tako svakom ovršnom postupku treba prići brižljivom ocjenom svih činjeničnih okolnosti, a kako bi ovšenik uživao zaštitu od ovrhovoditeljevog nasrtaja prisilne naplate.

Koji su najčešći problemi i opasnosti za ovršene i blokirane, na koje nailazite kroz svoju odvjetničku praksu, budući da često zastupate ovršene i blokirane građane, kao i novinare koji pišu o ovom problemu pa ih netko tuži?

Kao što sam ranije rekao, bitna je pravodobna i pravno ispravna reakcija ovršenika odnosno traženje pravne ponoći. Imao sam u praksi situacija u kojima je ovršena pogrešna osoba, zbog pogreške u imenu i adresi, to je bilo osobito u razdoblju kad osobni identifikacijski broj nije bio uveden, no i danas se često dogodi da osoba istog imena, a drugog OIB-a bude ovršena zamjenom identiteta!

To će se izbjeći inicijativom da MUP i Porezne vlasti dopuste aplikaciju odvjetnicima u bazu podataka OIB-a kako bi se izbjegle takve pogreške. Svaka osoba koja se nađe u ulozi ovršenika, a to je ona osoba koja primi  rješenje o ovrsi, mora reagirati odgovorno i zakonito, a to je utvrditi osnov i visinu tražbine pa shodno tome štititi sebe od ovrhe  pravnim lijekom, tj. prigovorima.

Prigovori moraju biti realni i činjenično osnovani.  Ovim ne mislim izazvati histeriju neplaćanja, već upravo suprotno izazvati svijest da ovršni postupka kao strogo formalan ne znači gubitak svakog prava ovršenika na pravnu zaštitu. Vrlo čest slučaj je da je ovršenik uvjeren da se nalazi u bezizlaznoj situaciji, a da na kraju sve bude stavljeno u prihvatljive okvire kroz prigovore i utvrđenje bitnih činjenica koje idu u prilog ovršeniku, a da vjerovnik ostane zakinut za ono što je mislio provući kroz ovrhu računajući na nezainteresiranost ovršenika.

Što još bi valjalo naglasiti, a što se tiče ovrha i blokada?

Bitno je istaknuti da je ovršni postupak takav postupak u kojem ovršenik može i treba imati aktivnu ulogu u zaštiti svojih prava. Ovršni zakon svakako treba popraviti, kako u pogledu zaštite ovršenika, otpisa zastarjelih tražbina, ali brže efikasnije i jeftinije prisilne naplate bez dodatnih troškova ovršeniku.

No, dok čekamo zakonodavca i političare da izglasaju novi zakon, ja kao praktičar i odvjetnik želim naglasiti da i postojeći ovršni zakon  propisuje niz instrumenata kojima se ovršenici mogu i trebaju zaštititi, samo je bitna pravodobna i stručna reakcija na navode ovrhovoditelja koji često rezultiraju i odbacivanjem tražbina ili značajnim reduciranjem tih tražbina kako u osnovicama, tako i u kamatama.

 

 

Komentari