TRAŽEĆI SMISAO: Želite li se odmoriti od ispraznosti i histerije svijeta, čitajte Fossea

Novopečeni Nobelovac misli da je postao pisac zato što je u dobi od sedam godina doživio nesreću u kojoj je bio na rubu smrti, te imao nadrealno iskustvo: „Vidio sam se izvana, u nekom treptajućem svjetlu, bio sam sretan i siguran sam da me ta nesreća, to iskustvo bliske smrti oblikovalo kao pisca… To iskustvo otvorilo mi je oči za duhovnu dimenziju života“, istaknuo je Fosse

Nedavno objavljeno hrvatsko izdanje ‘Septologija I – II: Drugo ime‘ (naklada Ljevak), novopečenog nobelovca Jona Fossea, već par mjeseci može se posuditi i u zagrebačkim knjižnicama.

Odlična je to vijest za sve ljubitelje književnosti te još jedna potvrda da su narodne knjižnice i čitaonice možda i najvrijednije preostale javne institucije u Hrvatskoj (knjižnice su, osim toga, u vrijeme ekspanzije društvenih mreža i sve banalnijih medija, postale, moglo bi se reći, i svojevrsno utočište od bujice kiča i ispraznosti – toliko prisutnih u javnom životu).

Zašto, dakle, u takvim okolnostima valja  rezervirati knjigu (teško ju je odmah dobiti jer je vrlo tražena), a onda i prošetati do knjižnice te posuditi i čitati ‘Drugo ime; Septologija I-II’ nobelovca Fossea (ili knjigu kupiti u knjižari)?

Kao prvo, zato što ćete se u sporoj Fosseovoj prozi moći vjerojatno odmoriti od ispraznosti i histerije svijeta. Moći ćete uroniti u dubinu, prepustiti se i ‘pasti’ u svojevrsni meditativni drijem te lagano ‘voziti’ kroz roman baš kao što Fosseov glavni junak Asle na sličan način opušteno i drijemno vozi (te pritom razmišlja) pustim norveškim cestama.

Ponizan i skroman slikar

Moći ćete, za promjenu, biti u društvu neuobičajeno skromnog umjetnika – slikare Aslea te njegovog prijatelja (ili druge verzije njega samoga), nešto manje uspješnog slikara i alkoholičara – također Aslea.

I kao što glavni Fosseov lik ne slika na način da se dopadne većini, već mu je važno da slikom prenese ideju i ‘mrak koji svijetli’ – pa makar se to mnogima ne svidjelo, tako i Fosse, čini se, namjerno sužava opseg radnje romana te iskušava ponekad čitatelja beskrajnim ponavljanjem jednih te istih misli…., ne bi li postigao svrhu.

A svrha je, valjda, da onaj tko ne odustane…, u jednom trenutku ponovno izbije na spokojne piščeve proplanke. Ustrajni čitatelj tako opet lagano ‘vozi’ kroz Fosseove meditacije i razmišljanja o životu i smrti, o svjetlu i tami, o ljubavi i umjetnosti, o smislu i Bogu…, osjećajući pri tom da se trud ipak isplatio.

Pivo i cigareta kao krhka zaštita od svijeta

Zanimljivo je da se gotovo svi likovi u ovom 350-tak stranica dugom Fosseovom djelu zovu gotovo jednako: Asle, Asle, Asleik, Ales… Hotel se zove ‘Dom‘, kafiću je ime ‘Hrana i piće‘, a gostionica u pristaništu – u koju zalaze umirovljeni pomorci – nosi naziv ‘Posljednji brod‘.

Evo jedne iz ‘Posljednjeg broda’:

”Pogledam oko sebe, gledam druge koji su u gostionici, sjede s pivom i cigaretom kao svojom krhkom zaštitom od svijeta, čvrsto se drže za cigaretu, za čašu piva, jer more u njima veliko je, olujno i mirno, sjede i čekaju sljedeću i posljednju plovidbu na koju će se otisnuti, onu koja nikada ne završava, s koje se nikad neće vratiti kući, i ne osjećaju strah…” (Drugo ime; Septologija I-II, naklada Ljevak).

Novopečeni Nobelovac ranije je izjavio kako misli da je postao pisac zato što je u dobi od sedam godina doživio nesreću u kojoj je bio na rubu smrti, imao nadrealno iskustvo: „Vidio sam se izvana, u nekom treptajućem svjetlu, bio sam sretan i siguran sam da me ta nesreća, to iskustvo bliske smrti oblikovalo kao pisca… To iskustvo otvorilo mi je oči za duhovnu dimenziju života“, istaknuo je.

Ovisnost o alkoholu te vjera u Boga

Duhovna dimenzija prisutna je itekako i u Septologiji, koju je napisao kad se, uz pomoć vjere te uz potporu supruge, uspio riješiti ovisnosti o alkoholu.

Probijajući se kroz prva dva dijela tog romana (Drugo ime; Septologija I-II), čitatelj može steći dojam da je pisac namjerno škrtario na radnji (pa i na interpunkcijama – jer cijeli roman nema ni jedne točke), kako bi se više posvetio onome ‘što se riječima ne da ispričati’. Često se, naime, oslanja na intuiciju, propituje duhovnu dimenziju, ‘unutarnje svjetlo’, nebesko…

Može biti da je baš zato i počašćen Nobelovom nagradom za književnost.

Jer dok nam sa svih stana u novije vrijeme nameću materijalizam i banalnost, egoizam i prijetvornost, ‘prljave plićake’ te političku korektnost…, kao nešto normalno i poželjno, kao nešto što se podrazumijeva, Fosse nudi, ali i preispituje – vjeru, ljubav, smisao, istinu, dubinu…

FOTO: Screenshot videosnimke YouTubea; fotografija knjige Drugo ime, naklade Ljevak