Veliki RADIĆ još nema svoju grobnicu! Današnji političari ga i ne spominju; znaju da mu nisu ni do gležnja

Na posljednjem ispraćaju Stjepana Radića, u kolovozu 1928., okupilo se nevjerojatnih 200.000 ljudi (Zagreb tada nije imao više od 200.000 stanovnika) pa je posmrtna povorka od Trga bana Jelačića do arkada na Mirogoju putovala punih deset sati! To najbolje govori s koliko su poštovanja, ljubavi i pijeteta Hrvati ispratili svoga vođu. Jasno je da nitko od današnjih državnih dužnosnika i aktivnih političara – utemeljitelju Hrvatske seljačke stranke nije ni do koljena. Moguće je da ga baš zato – što mu ni po čemu nisu ni blizu – toliko ignoriraju. Ostaci Stjepana Radića spletom okolnosti još uvijek se, i 92 godine nakon smrti, nalaze u privremenoj, zajedničkoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju. Premda se godinama najavljivalo da će ostatke  Radića preseliti u novi mirogojski mauzolej, to se još uvijek nije dogodilo, a za točno godinu dana bit će već 150. godišnjica Radićeva rođenja!

Sutra, u četvrtak 11. lipnja 2020., navršava se 149. godišnjica rođenja vjerojatno najvećeg političkog vođe u hrvatskoj povijesti – Stjepana Radića. No, o toj obljetnice, ili o samom Radiću nitko, koliko nam je poznato, nije dosad objavio ni riječi, niti je poznato da čelnici ijedne institucije ozbiljno razmišljaju o pripremi obilježavanja skore 150. godišnjice velikanova rođenja.

Nastavak je to, kako se čini, sramotnog ignoriranja tog velikog hrvatskog borca za pravdu, nacionalnog lidera i karizmatičnog govornika koji je kroz političku borbu i okupljanje najširih slojeva postigao što nitko drugi u hrvatskoj povijesti nije.

Podsjetit ćemo ovdje samo na neka Radićeva postignuća: imao je gotovo apsolutnu podršku cijelog hrvatskog naroda, a kasnije i Srba u Hrvatskoj(!); Srbi u Hrvatskoj u Radićevo i Mačekovo vrijeme zajedno s Hrvatima suprotstavljali su se nepravednoj velikosrpskoj politici(!); Radić je stvorio temelje za kasniju uspostavu Banovine Hrvatske – zasebne jedinice sa širokim ovlastima u području zakonodavne, upravne i sudske vlasti s obilježjima državnosti – unutar tadašnje Jugoslavije, ali s granicama koje su obuhvaćale daleko veći teritorij od današnje Hrvatske.

Radić za diktaturom, represijom i cenzurom nije i nikada ne bi posezao da osvoji ili zadrži vlast – kao što su to činili Pavelić i Tito; za njegovu Hrvatsku seljačku stranku, odnosno Seljačko-demokratsku koaliciju u kojoj su bili i Srbi prečani, glasalo je više od 90 posto cjelokupnog pučanstva Hrvatske, a i šire, zbog čega se Radić nije bojao slobodnih izbora ni političkih konkurenata; nije se bojao ni terora; srbijanski radikali prijetili su mu smrću, no nije se obazirao već je otišao u beogradsku Skupštinu i u trenutku kada su najavljivali atentat (koji se i dogodio, nakon čega je Stjepan završio u bolnici, a kasnije i preminuo uslijed posljedica ranjavanja).

Stjepan Radić bio je iznimno socijalno osjetljiv i pravdoljubiv te spreman na velike žrtve i odricanja za dobrobit vlastitog naroda (u zatvoru je, kada se zbroje sva uhićenja i presude, proveo gotovo deset godina), zbog čega je i stekao poštovanje najširih narodnih masa. Borio se za ravnopravnost omalovažavanih seljaka, za ravnopravnost žena, za gospodarski napredak i povezivanja hrvatskih seljaka u zadruge – kako bi se prevladalo veliko siromaštvo najširih slojeva, za opismenjavanje i ostvarivanje prava hrvatskog naroda, ali ne na štetu pripadnika drugih nacija. Bio je pacifist, protivnik nasilja i protivnik revolucije. Radić je bio vjernik, ali je kritizirao crkvu zbog socijalne neosjetljivosti…

Eh da su ga slušali kada je kazao: ‘Ne srljajte kao guske u maglu’

Odlučno se suprotstavio brzopletom ulasku u državnu tvorevinu sa Srbijom, upozoravajući da se najprije trebaju dogovoriti uvjeti po kojima bi u novoj državi Hrvatima bila zajamčena ravnopravnost i nacionalna samobitnost; predviđao je do kakvih bi velikih nevolja i sukoba moglo dovesti djetinjasto ulijetanje Hrvata u zajedničku državu s Beogradom riječima: ‘Ne srljajte kao guske u maglu!’ Na kraju je i umro kao žrtva velikosrpskog terora, a zbog beskompromisnog zalaganja za demokraciju i za hrvatska prava.

Na posljednjem ispraćaju, u kolovozu 1928., okupilo se nevjerojatnih 200.000 ljudi (Zagreb u to vrijeme nije imao više od 200.000 stanovnika) pa je posmrtna povorka od Trga bana Jelačića do arkada na Mirogoju putovala punih deset sati! To najbolje govori s koliko su poštovanja, ljubavi i pijeteta Hrvati ispratili svoga vođu.

Nakon svega navedenoga, jasno je da nitko od današnjih državnih dužnosnika i aktivnih političara – nije utemeljitelju Hrvatske seljačke stranke ni do koljena. Moguće je da ga baš zato – što mu ni po čemu nisu slični i što svako podsjećanje na Radića razotkriva koliko su oni u stvari beznačajni – toliko ignoriraju razni ‘beljaci’, ‘jandrokovići’, ‘milanovići’, ‘plenkovići’…

Valja ovdje podsjetiti i na činjenicu da se ostaci Stjepana Radića još uvijek, i 92 godine nakon smrti, nalaze u privremenoj, zajedničkoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju.

Premda se godinama najavljivalo da će ostatke Stjepana Radića preseliti iz arkada na Mirogoju u novi mirogojski mauzolej, to se još uvijek nije dogodilo.

Pjesnik i publicist te veliki štovatelj Stjepana Radića, Zvonimir Kulundžić, ostavio je, podsjetimo, novac za gradnju grobnice Radiću.

”Gradnja grobnice – spomen-obilježja s jedne je strane financijska zasluga pokojnog pjesnika Kulundžića, čija sredstva oporučno ostavljena podizanju mauzoleja leže u banci već četrdeset godina i samo glavnica bez kamata trenutačno iznosi 1,2 milijuna kuna. Veliki poštovatelj i pokojni pjesnik 1971. godine, u jeku hrvatskog proljeća, počeo je prikupljati donacije za Radićevo posljednje počivalište.

Kulundžić prikupio novac za gradnju grobnice

Osim donacija, pjesnik je novac prikupljao prodajom svoje knjige “Živi Radić”, a nakon što je obitelj hrvatskog političara odbila sudjelovati u gradnji počivališta Stjepana Radića, pjesnik Kulundžić oporučno je novac ostavio budućim naraštajima voljnih udovoljiti njegovoj želji. No, hvatanje u koštac s oporučno ostavljenim sredstvima u banci, idejnim rješenjima, dozvolama za gradnju te prije svega prihvaćanju ideje da Radić dobije svoj mauzolej u Zagrebu primio se (u međuvremenu preminuli) poznati majstor stolarija – obrtnik Tomislav Viduka, čiji su djed, otac te on sam veliki poštovatelji Radićevih ideja.

”Nakon toliko godina stvar je privedena kraju, uskoro možemo očekivati i presudu suda po kojoj imamo pravo raspolagati novcima isključivo namijenjenim podizanju grobnice ili spomenika. Imamo i Odbor za izgradnju mauzoleja u kojemu djeluju poznati povjesničari umjetnosti, arhitekti, kipari, te stručnjaci za ovo područje, a kako bi Stjepan Radić, kao svehrvatski političar dobio već naredne godine počivalište koje i zaslužuje”, najavio je Viduka, predsjednik Odbora za gradnju koji je pokrenuo i izgradnju te postavljanje Radićevog spomenika u Zagrebu.

‘Grobno mjesto dijeli s još 26 pokojnika’

U rad Odbora uključio se i Darko Orešković, znanstvenik na Institutu Ruđer Bošković.

”Malo ljudi zna da Radić dijeli grobno mjesto s još 26 pokojnika, od koji su neki bili i njegovi protivnici”, istaknuo je Orešković ”, a zabilježio Večernji list u siječnju 2012. godine.

Nakon smrti Tomislava Viduke, zaslužnog što je Radić dobio barem spomenik u centru Zagreba, Branko Borković, Mladi jastreb, i sam veliki štovatelj djela i baštine Stjepana Radića, želi nastaviti gdje je njegov prijatelj Viduka stao, kako bi Radić napokon dobio svoju grobnicu te kako se, danas – sutra, ne bi dogodilo da vlasnici grobnice u kojoj su i Radićevi ostaci, odnosno potomci nekoga od pokopanih, ne bi odlučili premještati posmrtne ostatke ili prodati grobnicu.

Tim povodom, a na inicijativu Branka Borkovića, upitali smo odgovorne u Gradskim grobljima Grada Zagreba, potom u Hrvatskoj seljačkoj stranci te u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, namjeravaju li dovršiti inicijativu započetu još prije pedeset godina (na stotu godišnjicu Radićeva rođenja, u vrijeme Hrvatskog proljeća) te izgraditi grobnicu ili mauzolej za Radića.

HAZU: Nismo nadležni za uređenje grobnice

”U nadležnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na žalost nije uređenje grobnice u kojoj se nalaze i posmrtni ostaci Stjepana Radića. HAZU vodi brigu o grobovima nekih hrvatskih velikana, kao npr. o grobnici u kojoj su pokopani  Franjo Rački, prvi predsjednik Akademije i hrvatski nobelovac Vladimir Prelog.

Slobodni smo zamoliti Vas da o predmetnoj temi odgovore zatražite od Uprave gradskih groblja, a kao mogućim sugovornicima možete se obratiti i potomcima obitelji Stjepana Radića, jednog od najznačajnijih velikana hrvatske povijesti”, odgovorili su iz Ureda za odnose s javnošću HAZU.

U Beljakovom HSS-u bez odgovora na pitanja o Radiću!

Slično pitanje postavili smo i Hrvatskoj seljačkoj stranci još 14. svibnja ove godine, no oni se nisu udostojili ni odgovoriti na naša pitanja! Tako su, prema svemu sudeći, još jednom pokazali da ne zaslužuju baštiniti nasljeđe slavne stranke koju je utemeljio veliki Stjepan Radić.

U Gradskim su nam grobljima, pak, odgovorili sljedeće:

”Želimo vas informirati da se posmrtni ostaci Stjepana Radića nalaze u mirogojskim arkadama, polje 906, razred Paviljon veliki, broj 1. U navedenom paviljonu nalaze se značajne osobe, poput Pavla Radića, Vladka Mačeka i Đure Basaričeka.

Gradska groblja: Ništa bez suglasnosti članova obitelji Stjepana Radića

Gradska groblja Zagreb nemaju zakonske mogućnosti ni ovlasti poduzimati radnje u vezi s premještanjem posmrtnih ostataka pokojnika bez inicijative i suglasnosti članova obitelji pokojnika. Važno je napomenuti da pokojni Stjepan Radić ima nasljednike u Republici Hrvatskoj, od kojih je potrebno ishoditi odobrenje/suglasnost za eventualno premještanje posmrtnih ostataka pokojnika. Bez navedene suglasnosti, premještanje nije moguće. Prema nama dostupnim informacijama, Hrvatska seljačka stranka (HSS) ima na svom računu osigurana financijska sredstva za kupovinu i uređenje groba za prijenos posmrtnih ostataka pokojnog Stjepana Radića iz sadašnje zajedničke grobnice u kojoj je pokopan. Kao politička stranka na čijem je čelu do smrti bio Stjepan Radić, Hrvatska seljačka stranka bi o tome pitanju mogla dati najtočniju informaciju.

Za odgovore vezano uz rješavanje pitanja posljednjeg počivališta Stjepana Radića od strane Grada Zagreba, te eventualno Sabora ili Vlade Republike Hrvatske molimo Vas da se izravno njima obratite.

Ukoliko će obitelj Stjepana Radića biti suglasna sa premještanjem posmrtnih ostataka pokojnika, zajedno sa Hrvatskom seljačkom strankom ili Gradom Zagrebom može se pokrenuti pitanje preseljenja posmrtnih ostataka Stjepana Radića u novi grob ili grobnicu. U navedenom slučaju, Gradska groblja dati će realizaciji takvog projekta svoj doprinos u okvirima zakonskih, organizacijskih i financijskih mogućnosti”, odgovorio je Patrik Šegota, voditelj podružnice Gradska groblja.

‘Grobnicu nitko ne može naslijediti, koristi je Grad Zagreb’

Naknadno smo ga upitali tko je vlasnik zajedničke grobnice u kojoj se nalaze i posmrtni ostaci Stjepana Radića, ima li vlasnik te grobnice nasljednike te postoji li mogućnost da vlasnici, ili njihovi nasljednici, u jednom trenutku odluče prodati grobnicu, ili izmjestiti posmrtne ostatke osoba koji se tamo nalaze pa i ostatke Stjepana Radića?

”Navedeno nije zajednička grobnica, nego Veliki paviljon u Arkadama. Korisnik Velikog paviljona je Grad Zagreb. S obzirom da je Korisnik Velikog paviljona Grad Zagreb, isti nitko ne može naslijediti. Posmrtne ostatke mogu izmjestiti isključivo članovi obitelji, odnosno izmjestiti posmrtne ostatke nije moguće bez suglasnosti obitelji”, odgovorio je gospodin Šegota iz Gradskih groblja.

Budući da je otprije poznato da nasljednici (članovi obitelji Stjepana Radića) nisu skloni premještanju posmrtnih ostatak Stjepana Radića iz sadašnje grobnice, čini se da, barem za sada, neće biti ništa od gradnje Radićevog mauzoleja ili nove grobnice za hrvatskoga velikana.

FOTO: Screenshot videosnimke izvrsnog filma Roberta Knjaza: Stjepan Radić – Hrvatski Velikani