Novu vladu ‘hrabri’ novinari žele sahraniti već pri porodu, bivšu nisu ni okrznuli
Politika 8. veljače 2016. Mislav Benčević
U vrijeme kad je ‘pokojnik’ bio itekako živ, nitko od vas, hrabri novinarski svijete, nije uložio ni promil želje kojoj svjedočimo ovih dana, za istražiti aferu za aferom, od, prvoga potpredsjednika Vlade – koji je čekao da mu se presudi jer je u stranoj zemlji skrivio prometnu nezgodu sa smrtnim posljedicama, pa na dalje
Novinari svih redakcija ujedinili se u propitkivanju nove vlade, što je ok, u granicama ljudskim i profesionalnim, ali o onoj staroj i bivšoj, Bogu hvala, sve najljepše ispisivaše!
Je li tome tako ili je i mene „oprala“ hrvatska nacionalistička i još svakakva-nekakva zloba?!
Pa da, uvod sugerira da se o pokojnicima, zbog dobrog običaja, govori sve najbolje, ali, brate mili, rekao bi bivši predsjednik slučajne Vlade, da u vrijeme kad je „taj pokojnik“ bio itekako živ, a zdrav više-manje, nitko od vas, hrabri novinarski svijete, nije uložio ni promil želje kojoj svjedočimo ovih dana, za istražiti aferu za aferom, od, ni manje ni više, prvoga potpredsjednika Vlade koji je čekao da mu se presudi jer je u stranoj zemlji skrivio prometnu nezgodu sa smrtnim posljedicama i koji je, dojam je moj, ali tu nikako nisam usamljen, i delegiran u vladajuću garnituru da bi mu se štogod „šenkalo“, ali se pokazalo da nema popusta kad ne odlučuju i oproste ne dijele suci široke ruke, a zapravo „nekad davno zaduženi poslušnici ili suradnici“, preko male Jakovinine poljoprivredne apoteke, lexa Komadina pa bruka XXXL razmjera, poznatije pod „kodnim imenom“ lex Perković (uistinu sramotno i podlo, uz suluda objašnjenja Grbina, Miljenića, Josipovića, sve do samoga Zoke i njegova famoznoga King Konga kojega se, kao i većine njegovih nebuloza nitko više, kao, ne sjeća – katastrofa, čista!), puške koja se samo u SDP-ovskoj režiji pojavi i odmah u prvom činu „ubije“ Mirelu Holy, a da se o pojedinačnim, što ranijim, ali posebice kasnijim aferama ministara ili njihovog „prvog ministra“ ni ne govori…
Jer…, je li do krajnosti agresivan nastup i govorenje neprimjerenih, ružnih i grubih riječi, gard uličnoga štemera koji se ne snalazi baš najbolje na kazališnoj predstavi ili u operi, htijenje da se baš u svakom svom obraćanju obračunaš s neistomišljenicima, da se riječima sa svakim potučeš i onoga drugog poniziš, ismiješ ili „tek“ etiketiraš, držeći pritom visoko i čvrsto u svojim rukama stijeg s natpisom: „Ja sam svjetlo, a vi tama, ja vedrim, a vi oblačite i ja sam etalon – mjerilo svih mjerila, a svi vi drugi ste raja, čaršija, polusvijet, fašističko-nacistički talog s dna kace, svi otpali s koca i konopca, redom i brojem huškači i primitivni klerikalno-nacionalistički otpad!“, dakle, je li sve ovo pobrojano i još svašta-nešto, vama cool ili vas je strah jer je to zapravo refleksija njegova habitusa, onoga što u stvarnosti čini onaj koji je na ovo sve spreman u verbalnom obliku?
Još samo pred kraj ili svima kao podsjetnik, tek!
Odoše, sarmu probali nisu, doduše, nisu je ni skuhali, ma ni „zamotali“, ali ni pri odlasku ne čusmo nijednu ljudsku, normalnu rječcu opravdanja ni od Kotromanovića – SAD via Lošinj, Pejnovića – gdje su pare, tovariš?! ili, pak, „el bahateeja – prvog“, nakon njegova intervjua kod svjetonazorskoga kolege koji ga je ispreskakao k`o Mamić plitak potok, ali ga nije zabio u pod, što Dujmović, vjerujem, ne bi propustio učiniti, ne upitatvši ga barem još desetak pitanja koja su nedostajala, jako, jako!
Stvarno niste fer, novinarski svijete, to se tak` ne dela, pogotovo ne s ovako drastično različitim kriterijima – jedne sahraniti pri porodu , a druge ni pogledati ne smjeti!
Sramiti se čitav život ili popraviti dok je friško, that`s the qustion?
Ovo drugo lustrira tj. prosvjetljuje, a prvo se tad, ljudski, može i oprostiti jer ćemo mi, kratke pameti kakvi jesmo, ionako sve zaboraviti!
Svi stavovi objavljeni u kolumnama autora različitih svjetonazora nisu nužno i stavovi portala Promise.hr.