‘Čak 175 obitelji iz Toronta zbog Trudeauovih zabrana preselilo je u Zagreb i na more. Odlično im je’
Iseljeništvo i svijet 31. srpnja 2023. Damir Kramarić
‘Kada iz Kanade gledamo kako se cijela Hrvatska ujedini na dočeku Modriću, Daliću, Gvardiolu i ostalima, kada vidimo da su svi tamo, od stare bakice do vojnika te žene intelektualca, osjećamo neopisivi ponos”, ističe Andrea Markovac iz Toronta. Dodaje da je kanadski premijer Trudeau zatvorio granice svima koji se nisu cijepili, što je izazvalo revolt. ”Nije nam dao da radimo ako se nismo cijepili. Puno Hrvata prodalo je sve što je imalo i vratilo se ovdje. Svi su se dobro snašli, otvorili tvrtke i zapošljavaju Hrvate. Učinili su to ne toliko zbog cijepljenja, već zbog principa, odnosno zbog oduzimanja slobode”, ističe kanadska Hrvatica, koja se s cijelom obitelji uskoro također namjerava vratiti u Hrvatsku
Hrvatske svjetske igre ponovno su, nakon pauze zbog pandemije, u Zagrebu prošli tjedan okupile gotovo tisuću natjecatelja iz 26 zemalja. Svi su bili smješteni u studentskom domu ‘Stjepan Radić‘ na Savi, gdje je ozračje opet bilo sjajno, kao i svaki puta za vrijeme najvećeg amaterskog sportskog natjecanja Hrvata iz svih dijelova svijeta, u što se potpisnik ovih redaka osobno uvjerio u četvrtak 27. sprnja u razgovoru s više sudionika ‘Crolimpijade’.
Kod ulaza u dvoranu ‘Pauk’ dočekala me Tanja Bernays, mlada Hrvatica iz SAD-a – volonterka koja sudjeluje u organizaciji te velike višednevne manifestacije. Povela me prema obližnjim malonogometnim igralištima gdje su se natjecali Hrvati iz Australije, Rumunjske, Srbije…
Upoznala me s članicama najbrojnije obitelji koja sudjeluje na Igrama – Danicom (32) i Mariom (28) Markovac te njihovom majkom Andreom, koje su zajedno s tatom Antoniom te braćom Ivom (26) i Antonom (22) iz Toronta stigle u Zagreb kao dio reprezentacije Kanade.
Zajedništvo je ono po čemu se Igre pamte
‘Cijela obitelj je ovdje jer se svih šestero natječemo u raznim sportovima. Najmlađi Anton je jučer osvojio srebro u odbojci. Ivo je nogometaš, a suprug Antonio je trener momčadi nogometaša. Njih trojica trenutno su na igralištu”, objasnila je mama Andrea, reprezentativka Kanade u boćanju.
Dodala je da su im to druge Hrvatske svjetske igre na kojima sudjeluju. Tata Antonio je 2017. vodio žensku nogometnu ekipu, koja je tada osvojila brončanu medalju, dok je Maria na igrama održanim prije šest godina osvojila zlato u trčanju krosa.
”Zajedništvo je ono što mi se najviše sviđa. Raštrkani smo po svijetu, a opet imamo toliki osjećaj bliskosti. Baš smo jutros na doručku upoznali dvoje ljudi iz Bolivije. Pričali smo i družili se kao da smo najbliži rođaci. Mislim da to i jest glavni cilj igara – da se skupimo i međusobno družimo”, ističe Andrea Markovac.
U Kanadi se ne govori o privatnim stvarima
Na pitanje što im se u Hrvatskoj posebno dopada, odnosno što je drugačije nego u Kanadi, majka i kćeri objasnile su da je hrana ovdje bolja te da su ljudi srdačniji i spontaniji.
”U Kanadi, ako te ne znam, ne znam te. Ovdje čim čuju da smo došli izvana, živo i toplo nas pozdravljaju. Evo, žena koja je pekla štrudlu kad smo išli na Sljeme, vrlo je prisno s nama razgovarala, kao da nas zna godinama. I mi smo se njoj otvorili. Rekli smo joj što volimo jesti, a kazali smo i da Anton uživa u kuhanju. U Kanadi se takvo što ne može dogoditi. Tamo postoji pristojnost, ali nema prisnosti u razgovorima. Ne govori se o privatnim stvarima. Osim toga, jako nam se sviđa što ovdje ima toliko umjetnosti i kulture. Gdje god stanete, nagazite na povijest. Primjerice, na Kalelargi u Zadru hodate po kamenju iz 11. stoljeća. U Dubrovniku je svaki taj kamen zapisan u knjizi. To je u Kanadi nepojmljivo, jer Kanada je ‘mala beba’ u usporedbi s Hrvatskom”, tumače mama Andrea, te kćeri Danica i Maria Markovac.
Naglašavaju da ih posebno oduševljava nevjerojatno zajedništvo i zdušna podrška Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.
Ne sviđa im se birokracija i sporost u RH
”Kada iz Kanade gledamo kako se cijela zemlja ujedini na dočeku Modriću, Daliću. Gvardiolu i ostalima, kada vidimo da su svi tamo, od stare bakice do vojnika te žene intelektualca, osjećamo neopisivi ponos”, ističe Andrea Markovac te dodaje da je najbrojnija ekipa na ovogodišnjim Hrvatskim svjetskim igrama upravo Kanada, sa preko 160 sudionika u svim sportovima.
”Najmlađi naš sudionik ima 16, a najstariji preko 80 godina. On se takmiči u boćanju i mislim da trebaju igrati za zlato”, objašnjava ponosno.
Na pitanje ima li nešto što im se u Hrvatskoj ne sviđa, pomalo se mršte i kažu da im se ne sviđa spora birokracija i loša organizacija te mentalitet po kojem ništa ne možeš obaviti ako nemaš vezu i poznanstvo.
”Sve se jako dugo čeka, sve ide polako. Pitamo se zbog čega ne može u Hrvatskoj biti bolje. Stari mentalitet treba iskorijeniti. Na građevinsku dozvolu morate čekati primjerice dvije godine. To su poslovi koji se lako mogu riješiti puno brže. Razumijem da smo mlada država i da smo svašta prošli pa to nekako toleriramo i ne želimo prigovarati… Želimo, ako možemo, kao Kanađani pridonijeti boljoj organizaciji i gospodarskom napretku”, ističe Hrvatica koja zadnjih tridesetak godina živi u Torontu.
Masovnu seobu potaknuo kanadski premijer
Naglašava da se nedavno u samo jednom mjesecu čak 175 obitelji iz Toronta vratilo u Hrvatsku! A svaka ta povratnička obitelj, ima, veli, od pet do sedam članova.
”To je bila masovna seoba Hrvata, jer je kanadski premijer Trudeau prvo najavio, a kasnije doista zatvorio granice svima koji se nisu cijepili. Nije nam dao da radimo u školi, ako se nismo cijepili. Mi smo čizmu raznih vladara već osjetili na vratu i ne želimo da nas se opet prisiljava na nešto. Puno kanadskih Hrvata je prodalo sve što je imalo i vratilo se ovdje, prije nego su granice zatvorene. Većina ih sada odlično živi. U kontaktu smo s par familija. Oni otvaraju biznise, zapošljavaju Hrvate. Puno ih ima u Zagrebu, neki su po Dalmaciji, gdje su im korijeni. Ima jedno mjesto u Zagrebu gdje se nalaze i izmjenjuju iskustva”, vrlo zanimljivu informaciju otkrila je sugovornica te obećala dati mi kontakte pojedinih povratnika, za eventualnu novu priču.
Pomalo ljutito je rastumačila potom zbog čega se toliko ljudi odjednom odlučilo vratiti iz bogatog kanadskog grada u (pra)domovinu Hrvatsku.
‘Svi su se ovdje fantastično snašli’
”Iz principa želimo iseliti! Ne toliko zbog samog cjepiva, već zbog oduzimanja slobode. Ne može mi posao biti uvjetovan medicinskom procedurom. To je prisila i to nije demokratski. U bivšoj državi si preko noći mogao nestati, ako nisi bio poslušan. Ovo je slično i zato je u samo mjesec dana toliko mnogo obitelji odselilo iz Toronta, Oakvillea i Mississaugae. I svi su se ovdje snašli fantastično! Otvaraju poslove, nastavljaju biznise iz Kanade. Jedan agent za nekretnine odmah je ovdje držao predavanja. Uspješno prodaje nekretnine u Hrvatskoj, uz to podučava poslu mlade agente. Svi ti ljudi su se uključili i sada žele pomoći hrvatskoj ekonomiji”, otkrila je Andrea Markovac te dodala da i njena obitelj planira uskoro preseliti u Hrvatsku…
”Ne želim ništa više otkriti, dok se to ne ostvari. Kad se ostvari, javit ću vam. Cilj mi je da djeca požele ostati. No, već vidim da im se sviđa. Puno nas puta pitaju: pa dobro zašto ste vi sve ovo napustili? Odgovaramo da su bila takva vremena…”, tumači gospođa Markovac.
Objašnjava da su i nakon 1990., kada su ona i njezin suprug odselili u Toronto, često posjećivali Hrvatsku.
”Djeca su obavezno ljeti posjećivali bake, neki puta su dolazili i sami. Najčešće su boravili kod bake na Hvaru. Svaki puta kada dođemo osjećamo se kao doma, jer nam je cijela obitelj ovdje. Imamo rodbine u Hvaru, Zagrebu, Zadru, Splitu, ma svugdje”, tumači kanadska Hrvatica.
Veli da su isprva u Kanadu iz Zagreba došli kao turisti, pa su na kraju tamo i ostali.
Po bakinim receptima pripremaju Hrvatsku kuharicu
”Moj muž rođen je u Zagrebu, ja u Zadru. Često smo zajedno putovali, a ja sam i ranije živjela u raznim zemljama. U Zagrebu sam završila srednju školu, a potom pošla u Englesku. Kasnije smo nas dvoje skupa preselili u Njemačku. Tamo nije išlo pa smo na kraju otišli u Kanadu, kod njegove tete. Moj muž u Torontu ima građevinski obrt i već dugo uspješno radi, a ja sam učiteljica u školi. Moja starija kćer Danica je bila i u Engleskoj i u Vancouveru i u Japanu. Radila je kao učiteljica. No, sada, kada škole promoviraju razno ‘pranje mozga’ odlučili smo ne sudjelovati više u tome. Danica se vratila umjetnosti, jer je završila Povijesti umjetnost, a ja sam ponovno u kulinarstvu te radim s djecom kroz jedan drugi medij. Spremamo se zajedno napraviti hrvatsku kuharicu i to je već u produkciji. Uzet ćemo od bake i prabake recepte te izdati knjigu za ljude u dijaspori, odnosno za svakoga tko hoće fino papati”, objašnjava Zadranka iz Toronta.
Ne bez ponosa naglašava da sva njihova djeca znaju kuhati mnoga pa i hrvatska jela.
”Palačinke su bile prvo što su naučili, pa sarmu, kremšnite, orehnjače, makovnjače… Ne bi valjalo da padne u zaborav ta naša, odnosno austrougarska, fina slastičarska kultura. Jer prava je rijetkost da se u različitim dijelovima tako male zemlje poput Hrvatske tako raznoliko jede. U Slavoniji je totalno drugačija kuhinja nego uz obalu. Hrvatskom kuharicom ćemo povezati našu dalmatinsku i slavonsku krv”, ističe sugovornica pa tumači da je pradjed Ivo, sa strane njezina supruga, iz Andrijevaca, dok je drugi pradjed Ante s Hvara. Njena je, pak, baka Dalmatinka, dok joj je tata iz Zagreba.
‘Uz četvero djece 33 godine prošle kao treptaj oka’
”Djetinjstvo i mladost sam provela u Novigradu, gdje mi je otac bio liječnik pa se u tom dalmatinskom gradiću osjećam kao doma. Živjela sam u Libiji, u Engleskoj dvije godine, u Njemačkoj pola godine te u Kanadi. U Torontu smo dobili četvero djece i 33 godine je prošlo kao treptaj oka. Svi mi tečno govorimo francuski, hrvatski i engleski jezik, a pomalo i talijanski te njemački, dok Danica razumije i japanski”, zaključila je gospođa Markovac.
Dok su se pripremale za fotografiranje, pridružio im se i Goran Strniša, predstavnik Hrvata iz Nizozemske, koji je na 5. Hrvatskim svjetskim igrama u Zagrebu igrao košarku za momčad Hrvata iz Njemačke (jer Nizozemska ove godine nije imala svoju reprezentaciju).
Gospodin Strniša inače je suradnik Hrvatskog svjetskog kongresa u Nizozemskoj te jedan od nacionalnih koordinatora za Hrvatske svjetske igre.
Hrvatske svjetske igre osmišljene po izraelskom modelu
Porijeklom je iz Zenice u BiH, živio je u Splitu prije nego li je otišao u Nizozemsku, gdje sada radi u IT sektoru. U Nizozemskoj živi tridesetak godina te sudjeluje u ogranizaciji Hrvatskih svjetskih igara od samog početka, odnosno od prvih igara 2006. godine u Zadru.
”Atmosfera je uvijek na igrama odlična. Nisu u prvom planu samo sportska nadmetanja, već i druženja Hrvata iz svih dijelova svijeta. Bilo je i zaljubljivanja, kasnijih brakova te stvaranja obitelji na temelju poznanstava sa Hrvatskih svjetskih igara. Na igrama se potiče zajedništvo, domoljublje, zbližavanje i povezivanje. Pojedini timovi na Hrvatskim svjetskim igrama imaju i više od stotinu natjecatelja, poput Kanade ove godine, a osim Kanade najbrojnije su reprezentacije Hrvata iz Argentine, SAD-a, Australije… Navečer se sudionici neformalno druže, sinoć su bile ‘karaoke’, pjevale su se mnoge hrvatske pjesme…”, ističe Goran Strniša.
Tumači potom da Hrvati koji dolaze iz cijelog svijeta imaju prilike na Hrvatskim svjetskim igrama doživjeti veliko hrvatsko zajedništvo, te osjetiti ozračje kakvo vlada u Hrvatskoj. Tako se, veli, potiče i njihov povratak u Hrvatsku.
”Hrvatski svjetski kongres je, nakon osamostaljenja, osmislio Hrvatske svjetske igre po uzoru na sličan izraelski model, kako bi se povezali i zbližili pripadnici (hrvatske) dijaspore iz različitih dijelova svijeta i kako bi se Hrvati iz različitih dijelova svijeta čvršće povezali s (pra)domovinom Hrvatskom”, zaključio je Goran Strniša, Hrvat iz Nizozemske.
Obitelj Markovac osvojila rekordnih osam medalja!
Valja napomenuti da nam se nakon završetka 5. Hrvatskih svjetskih igara javila gospođa Andrea Markovac iz Toronta s informacijom da su njih šestero kao obitelj osvojili rekordnih osam medalja u pet sportova.
Cilj Igara je povezivanje te njegovanje hrvatskog identiteta
Hrvatske svjetske igre su, podsjetimo, amatersko sportsko natjecanje na kojem sudjeluju Hrvati izvan Republike Hrvatske i njihovi potomci iz cijeloga svijeta, predstavljajući državu u kojoj žive.
Cilj Igara je kroz sportska i kulturna druženja povezati mlade Hrvatice i Hrvate i dati poticaj za njegovanje hrvatskog identiteta, međusobno upoznavanje te razvijanje suradnje i povezanosti s Republikom Hrvatskom. Igre su do sada održane četiri puta, u Zadru i u Zagrebu, a V. jubilarne Hrvatske svjetske igre održale su se od 24. – 29. srpnja 2023. u Zagrebu.
Organizator Igara je Hrvatski svjetski kongres (HSK) – krovna udruga hrvatskih iseljenika diljem svijeta, koja kao međunarodna, neprofitna, nevladina i nestranačka organizacija povezuje Hrvate i Hrvatice, hrvatske udruge i ustanove izvan Domovine i tako stvara bolje uvjete za povezivanje i suradnju hrvatske domovine i hrvatskog izvandomovinstva. Igre podupire i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
FOTO: Snimio Damir Kramarić; fotografija obitelji Markovac
Victoria iz Čilea: Volim ulice, volim ljude, volim tramvaj, volim sve ovdje i oženila bih se za Hrvata
Promijenio stotinu šnajderica u Čileu jer nisu znale sašiti hrvatsku nošnju. Sada ih sam šije
FOTO: Navijanje s povratnicima iz dijaspore: ‘Samo zbog ovoga isplati se vratiti u Hrvatsku!’
