POSRAMLJENI I SLABI: ‘Građani trebaju biti bijesni jer država u dvije godine nije obnovila ni 10 kuća!’ POSRAMLJENI I SLABI: ‘Građani trebaju biti bijesni jer država u dvije godine nije obnovila ni 10 kuća!’
TweetEmailPrint ”Jedan dan smo se probudili i potres je srušio tisuće kuća i onda se u očekivalo da se u dvije godine napravi 1000-2000... POSRAMLJENI I SLABI: ‘Građani trebaju biti bijesni jer država u dvije godine nije obnovila ni 10 kuća!’


”Jedan dan smo se probudili i potres je srušio tisuće kuća i onda se u očekivalo da se u dvije godine napravi 1000-2000 kuća, no napravi se tek šest kuća. To je stvar koja opravdano kod empatičnih ljudi izaziva ljutnju, bijes, sram”, rekao je dr. Ante Bagarić te naglasio da je vrlo važan pritisak novinara, liječnika… koji mora biti na svima koji o tom odlučuju. Dr. Bagarić smatra kako ni potres nije napravio toliko emocionalne štete koliko je lažna briga i lažna obećanja hrvatskih političara. Nedavno je, podsjetimo, u hladnom i šupljem kontejneru u Petrinji umrla beba, a tek nakon tragedije shrvanoj obitelji su ponudili da bira između 14 praznih kuća za smještaj?!

Nakon strašne vijesti o preminulom dvomjesečnom dječačiću u kontejnerskom naselju u Petrinji uoči ovog Božića, a dvije godine nakon razornog potresa na Banovini, trebala je pasti Plenkovićeva Vlada! Građani Banovine, ali i Zagreba, trebali su se dići na noge i na Markovu trgu tražiti odlazak i premijera i njegovih nesposobnih ministara, jer se smrt djeteta mogla, prema svemu sudeći, izbjeći da je Vlada RH, u suradnji s lokalnim vlastima, radila svoj posao i da je na vrijeme zbrinula ljude koji su prije dvije godine ostali bez svoga doma. Ne treba, vjerojatno, ni spominjati tisuće drugih obitelji koje (mnoge s malom djecom) i dalje žive u posve neljudskim uvjetima.

No, budući da vladaju podobni, bešćutni i nesposobni , a ne empatični i sposobni, u dvije godine nakon potresa državna i lokalne vlasti (bilo u Petrinji, Sisku, Zagrebu…) nisu bili u stanju obnoviti ni deset kuća(?!), pa tako ni dom obitelji nesretnog dječaka. Ova strašna tragedija i veliki skandal gurnuti su, uz pomoć korumpiranih medija, brzo u drugi plan. Vijest da je u hladnom kontejneru koji prokišnjava preminulo dvomjesečno dijete dobila je u mnogim medijima glavne struje manje pozornosti nego da je poskupio benzin?!

Tek naknadno premijer je, tobože nevezano za ovu tragediju, izjavio da se obnova kuća oštećenih u potresu mora ubrzati…, nakon čega se u medijima počelo nagađati o smjeni resornog ministra Paladina.

Vezano uz ovu pod tepih gurnutu temu, na N1 televiziji je gostovao psihijatar dr. Ante Bagarić, inače pročelnik Zavoda za liječenje ovisnosti Klinike za psihijatriju Vrapče.

“Potres je srušio što je srušio, jedan dan smo se probudili i potres je srušio 500-1000-5000 kuća i onda se očekivalo da se u dvije godine napravi barem 500-1000-2000 kuća i onda se napravi šest kuća. To je velika stvar koja opravdano kod svih empatičnih ljudi izaziva ljutnju, bijes, sram”, rekao je dr. Ante Bagarić.

Ističe kako je vrlo važan pritisak novinara, liječnika, psihijatara koji mora biti na svim ljudima koji o tom odlučuju.

“To je primjer ovog sustava današnjeg da se zanemaruje sve što nije u fokusu interesa ljudi. Bilo bi dobro da radimo sve moguće pritiske da za godinu dana, na kraju 2023. godine, kad budemo opet pravili intervju, da možemo reći napravilo se 600 kuća. Osobno želim raditi najveći mogući pritisak zbog te djece, da shvate da ako je taj potres jako udario zajednicu, taj stres, da smo ga mogli prevazići.  Da sad imamo recimo 1500 obnovljenih kuća taj potres bi u glavama, u mentalizaciji glava građana bio: da mi možemo pobjediti potres, mi možemo pobijediti nevolje. Ovako smo sad posramljeni, slabi i ne možemo”, objašnjava dr. Bagarić i pita se što kad se dogodi neki novi potres, neka nova poplava, neki novi virus, kako će onda ljudi reagirati kad ni nakon ovog ne možemo napraviti što trebamo.

Dvije godine kontejnera obećanja koja se ne ostvaruju

“Dakle ove dvije godine su primjer kako društvo ne smije raditi. Kad se pojavi nekakav problem njega treba napasti sa svim mogućim instrumentima. Najviše su posramljeni ljudi na Baniji i oni se opravdano osjećaju kao žrtve”, ističe dr. Bagarić.

Naglašava kako se svašta događa u psihičkom sustavu čovjeka.

“Tu su milijarde naših fantazija, ideja dozvola, zabrana. Sad se oni opravdano pitaju jesam ja ovo zasluženo doživio, što moram napraviti svojoj djeci, moram li napustiti ovu zemlju. Jesam li ja kriv, glup. Svim empatičnim ljudima je teško, a njima je stotinu puta teže. Propituju se, javljaju se sukobi u obiteljima…”, objašnjava.

“Nije moguće dvije godine biti u kontejnerima i da imate kontejnere obećanja koja se ne ostvaruju, koja ne dolaze, nije moguće onda reći da ste sretni kraj male vatrice. To je mit. Mi smo povezana zajednica i te nas stvari pogađaju i javljaju se jaki patološki procesi koji razaraju i na to treba računati koliko je važno da ti ljudi dobiju pomoć”, ističe dr. Bagarić.

Smatra kako ni sam potres nije napravio toliko emocionalne štete koliko je lažna briga i lažna obećanja.

 

Nakon što je dijete umrlo, dali im da biraju između 14 praznih kuća?!

U razgovoru za N1 majka  bebe koja je preminula u hladnom kontejneru otkrila je da je dječačić imao problema sa štitnjačom, ali dodaje da će se tek utvrditi od čega je preminuo.

– Jučer je sve bilo normalno, kao i svaki dan, dok navečer nismo imali malih problema sa spavanjem. Jutros se suprug probudio za posao i kada me pitao gdje je beba, pogledala sam i našla ga mrtvog, kaže majka preminule bebe.

Navela je i da su svakih dva tjedna bili na kontrolama, vađenju krvi, kao i da je svako jutro dijete pilo terapiju.

Otkrili su i da im je drugo dijete često bolesno, a na pitanje dovode li to u vezu s lošim instalacijama, grijanjem i drugim tehničkim problemima u kontejneru, majka je odgovorila:

– Naravno, kod svake kiše nama je kontejner mokar. Neki dan nam je kiša padala kroz televizor. Imamo grijalicu koja grije gornji dio kontejnera, ali je hladno za noge. Dijete često ima temperaturu, bolesno je…

Baka preminule bebe napominje da je izolacija posebno loša na turskim kontejnerima.

– Prokišnjava, a ako zagriješ boravak, soba je hladna, ako zagriješ sobu, boravak je hladan. Više ne znaš što bi napravio. Malog smo vodili doktoru više puta, imao je čak i temperaturu preko 40. Treba li se nešto ovako tragično dogoditi da se ispostavi da ima praznih kuća? Nisu mogli to prije riješiti? Sada kada se tragedija dogodila, gospoda nude kćeri da bira između 14 kuća za smještaj, kazala je baka za N1.

FOTO: preslika s N1 televizije; preslika s Dnevnik.hr